REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 436/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. J., J., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., A., protiv tuženika M. R. iz J., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2010/2019-2 od 10. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-55/2017-25 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I Prihvaća revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2010/2019-2 od 10. ožujka 2020., i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-55/2017-25 od 30. rujna 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o revizijskim troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 52.883,66 kn sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2016., pa do isplate, dok je u točki II. izreke tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-55/2017-25 od 30. rujna 2019.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2984/2020-2 od 28. listopada 2020., tužitelju je dopuštena revizija u odnosu na pravno pitanje: ¨ ''Ima li poslodavac pravo potpunog regresa prema radniku koji je namjerno prouzročio štetu trećoj osobi?''.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove prvostupanjskog postupka, žalbenog i revizijskog postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja (poslodavca tuženika) za isplatu iznosa od 52.883,66 kn sa zateznom kamatom,

9. Prvostupanjski sud je, u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj kao poslodavac tuženika isplatio 52.883,66 kn B. P., kao oštećenoj osobi, 2. prosinca 2016., postupajući po pravomoćnoj presudi istoga suda broj Pr- 1/15 od 9. lipnja 2016. i presudi Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 1236/2016-2 od 26. listopada 2016.,

- da je navedenim presudama naloženo tužitelju i tuženiku da solidarno isplate B. P. nematerijalnu štetu (duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, povrede ugleda i časti) 70.000,00 kn, na ime naknade materijalne štete (izgubljena zarada) 10.591,66 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

- da se radi o šteti koju je ranija zaposlenica tužitelja B. P. pretrpila uznemiravanjem na radnom mjestu od tuženika kao neposredno pretpostavljenog, pa da je odgovornost O. J. solidarna sa štetnikom M. R. sukladno čl. 109. Zakona o radu,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. G. A. tužiteljica zbog situacije na radnom mjestu trpjela strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji su se manifestirali kroz depresivne simptome težeg intenziteta, ali da su ovi simptomi samo jednim dijelom posljedica događaja na radnom mjestu, u razmjeru od 50%, a dugim dijelom, (u preostalom razmjeru) od 50%, posljedica drugih stresnih događaja u životu i senzibilne strukture ličnosti, te je zaključio da su tuženici odgovorni u razmjeru od 50% za štetne posljedice manifestirane u zdravlju tužiteljice,

- da tužitelj, koji je nadoknadio oštećenici polovicu dosuđene obveze (52.883,66 kn), traži povrat tog plaćenog iznosa uz obrazloženje da je za štetu isključivo odgovoran tuženik, a da se tuženik tome protivio tvrdeći da je pravomoćnom presudom suodgovoran sa tužiteljem u razmjeru od 50%.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da je „navedenim pravomoćnim presudama određena solidarna odgovornost M. R. i tuženice O. J. u predmetu Pr-1/15, bez utvrđenog udjela te smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju zatraženi iznos, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 1107.st. 3. i čl. 1109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

11. Drugostupanjski sud je prihvatio navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i izneseno pravno shvaćanje te je, ponavljajući zakonske odredbe koje reguliraju solidarnu odgovornost za naknadu štete, izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda „pojačao“ obrazloženjem da ponavljanjem tvrdnje da je tuženik namjerno počinio štetu "tužitelj nije dokazao da bi bio u obvezi isplatiti tužitelju zatraženi iznos glavnice zajedno sa zatraženim kamatama odnosno da je obveza tuženika kao solidarnog dužnika veća (i za koliko) od njegove i da ima pravo zahtijevati da mu naknadi dio obveze koji pada na njega. Ovo tim više što iz presude drugostupanjskog suda posl. br. Gž-1236/2016-2 od 26. listopada 2016. proizlazi odgovornost (tamo tuženih, ovdje) stranaka u razmjeru od 50% za štetne posljedice oštećenice (list 15). Stoga pozivanje žalitelja na odredbe čl. 1061. st. 3. i 4. ZOO ne dovodi do povoljnijeg ishoda za tužitelja“.

12. Tužitelj, osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava, smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno tumačili presudu broj Gž-1236/16 (postupak naknade štete kojega je oštećenica pokrenula protiv ovdje stranaka radi naknade štete), kada su ocijenili da postoji suodgovornost stranaka za štetu u razmjeru od 50%, jer se u navedenoj drugostupanjskoj odluci govori o razmjeru od 50% kada sud odlučuje o visini tužbenog zahtjeva, obzirom je utvrđeno da je narušenje zdravlja kod oštećenice B. P. nastalo kao posljedica događanja na radnom mjestu u obujmu od 50%, a u preostalih 50% je posljedica drugih stresnih događaja u životu iste u njezine senzibilne strukture osobnosti, te da se ne radi o podijeljenoj odgovornosti tužitelja i tuženika za štetu nastalu oštećenici B. P.

13. Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu regulirana je u Zakonu o radu (''Narodne novine'', broj 54/95, 64/95,17/01, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme kada je došlo do štete, te je u čl. 105. ZR-u propisano:

''(1) Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog kraj¬nje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

(2) Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.

(3) Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

(4) Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim (krivičnim) djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno''.

15. Kako je navedena odredba potpuno jasna i kako prema st. 1. čl. 105. ZR-u radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Poslodavac ima pravo potpunog regresa prema radniku koji je namjerno prouzročio štetu trećoj osobi.

16. 1. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali je li tuženik bilo krajnjom nepažnjom, bilo namjerno, prouzročio štetu bivšoj zaposlenici tužitelja, B. P., a zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova ostalo je neutvrđeno je li navedena šteta od strane M. R. pričinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje i zavisno od toga može li osnovano u drugoj (ovoj) parnici poslodavac (ovdje tužitelj) od tuženika tražiti da mu tuženik, kao zaposlenik, nadoknadi navedeni iznos.

16. 2. Nižestupanjski sudovi stoga pogrešno tumačili sadržaj presude broj Gž- 1236/16 iz postupka naknade štete kojega je oštećenica pokrenula protiv ovdje stranaka radi naknade štete, kada su zaključili da postoji suodgovornost stranaka za štetu u razmjeru od 50%, jer se u navedenoj drugostupanjskoj odluci govori o razmjeru od 50% kada sud odlučuje o visini tužbenog zahtjeva, obzirom je utvrđeno da je narušenje zdravlja kod oštećenice B. P. nastalo kao posljedica događanja na radnom mjestu u obujmu od 50%, a u preostalih 50% je posljedica drugih stresnih događaja u životu iste u njezine senzibilne strukture osobnosti, te se ne radi o podijeljenoj odgovornosti tužitelja i tuženika za štetu nastalu oštećenici B. P.

17. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja kao osnovanu te ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 18. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.