REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 810/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz N., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-493/2017 od 17. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-130/2015-33 od 13. lipnja 2017., u sjednici od 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-493/2017 od 17. ožujka 2020., u točki 2. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-130/2015-33 od 13. lipnja 2017., u točki II. izreke, u odbijajućem dijelu, tako što se tuženici nalaže isplatiti tužitelju pored iznosa dosuđenog tim presudama, (34.500,00 kn i 215,00 kuna), još i iznos daljnje naknade štete od 1.327,31 eura (10.000,00 kn) pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2017., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2022. u visini za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kuna), u roku od 15. dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 34.500,00 kn (točka I. izreke), da mu naknadi imovinsku štetu s osnove potrebe za tuđom pomoći u iznosu od 1.115,00 kn (točka II. izreke), da mu naknadi izgubljenu zaradu u iznosu od 20.473,65 kn (točka III. izreke) i da mu naknadi troškove prijevoza u iznosu od 900,00 kn i parnični trošak u iznosu od 10.960,50 kn (točka IV. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom, u točki 1. izreke, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. izreke u cijelosti, te u točki II. izreke do iznosa od 215,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu, dok je u točki 2. izreke prihvaća se žalba tuženika, te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke II. izreke preko iznosa od 215,00 kn na način da je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete (tuđa pomoć i njega) preko iznosa od 215,00 kn do iznosa od 1.115,00 kn.
3. Ovaj sud je ocijenivši da je shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženom u više odluka ovog suda, rješenjem broj Revd-3563/2020-2 od 3. veljače 2021. dopustio tužitelju reviziju u odnosu na pitanje:
''Je li za radnika zakonita i dopuštena kumulacija zahtjeva za isplatu iznosa s osnova osigurane svote temeljem ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja kojim je poslodavac ugovorio osiguranje svojih zaposlenika od posljedica nesretnog slučaja i iznosa s osnova naknade izvanugovorne (neimovinske i imovinske) štete, a sve uslijed pretrpljene povrede na radu?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnova tuđe pomoći i njege (imovinska šteta) u iznosu od 10.215,00 kuna, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štetu koju je pretrpio ozljedom na radu dana 23. kolovoza 2012.
8. Tijekom postupka bilo je sporno, a to je sporno i u ovoj fazi postupka uračunava li se u naknadu štete i iznos osigurane svote kojeg je tužitelj primio po osnovi Ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) kojim je tuženik kao poslodavac ugovorio osiguranje svih svojih radnika od posljedica nesretnog slučaja.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od strane nestručne osobe ukupno 681 sati po 15,00 kn, ukupno 10.215,00 kuna, koji je iznos umanjio za iznos od 10.000,00 kn, koliko je tužitelj primio od C. d.d. te je dosudio tužitelju iznos od 1.115,00 kn s kamatama od dana presuđenja jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina poznata tek u trenutku presuđenja.
10. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda i pravno shvaćanje o umanjenju (uračunavanju) naknade s osnove troškova tuđe pomoći i njege za već primljeni iznos od 10.000,00 kn od strane C., uz obrazloženje stoga da je "tužitelju naknađena šteta u iznosu od 10.000,00 kn (i još dodatno u iznosu od 1.600,00 kn za troškove liječenja) pa bi neuračunavanje navedenog iznosa značilo da bi tužitelj ostvario naknadu štete u većem iznosu od pretrpljene štete što bi bilo protivno cilju kojem služi pravična novčana naknada, odnosno nespojivo s njezinom naravi i društvenom svrhom, odnosno protivno načelu potpune naknade imovinske štete".
11. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
12. Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o umanjenju (uračunavanju) naknade s osnove troškova tuđe pomoći i njege za već primljeni iznos od 10.000,00 kn od strane C., te je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prilikom odlučivanja o naknadi te štete uračunao u tu naknadu iznos osigurane svote kojeg je tužitelj primio po osnovi Ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) kojim je tuženik kao poslodavac ugovorio osiguranje svih svojih radnika od posljedica nesretnog slučaja.
13. Pitanje kumuliranja naknade štete i osigurane svote uređeno je odredbama čl. 972. ZOO-a. Prema odredbi čl. 972. st. 2. ZOO-a pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osiguranu svotu. Prema odredbi st. 3. istog članka odredba prethodnog stavka ne odnosi se na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.
14. U konkretnom slučaju tuženica nije isticala da bi bila riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi tuženica osigurala svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njezini zaposlenici, a u kojem bi tuženica bila osiguranik i u kojemu bi trebalo primijeniti navedenu odredbu čl. 972. st. 3. ZOO-a, već o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac-tuženica za sve svoje radnike ugovorila isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja. Prema takvom Ugovoru osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su zaposlenici a ne tuženica, pa je u smislu odredbe čl. 972. st. 2. ZOO-a prema njemu dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote.
15. Sukladno iznesenom nije bilo pravnog temelja da se tužitelju isplaćeni iznos po osnovi kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja uračunava u pripadajuću mu naknadu štete, pri čemu okolnost što je eventualno premija osiguranja za takvo osiguranje plaćena iz sredstava tuženika nema utjecaja na takvo shvaćanje (tako i u Revr-133/2009 od 7. listopada 2009, Revr-489/2010 od 28. travnja 2019. i dr.).
16. Prema navedenom odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Zakonita je i dopuštena kumulacija zahtjeva radnika za isplatu iznosa s osnova osigurane svote temeljem ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja kojim je poslodavac ugovorio osiguranje svojih zaposlenika od posljedica nesretnog slučaja i iznosa s osnova naknade izvanugovorne (neimovinske i imovinske) štete, uslijed pretrpljene povrede na radu.
17. Slijedom navedenog, a budući su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju od utvrđene naknade štete na ime tuđe pomoći njege odbili isplaćeni mu iznos ugovorene osigurane svote (1.327,31 eura)10.000,00 kn), valjalo je prihvaćanjem revizije tužitelja preinačiti i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i tuženicu obvezati da tužitelju isplati, pored iznosa naknade štete dosuđenog tom presudom (34.500,00 kn i 215,00 kuna), još i iznos daljnje naknade štete od 1.327,31 eura (10.000,00 kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2017., pa do isplate.
18. Stoga je odlučeno kao u izreci (na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a).
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Troškovi tužitelja koji su bili su potrebni (prema odredbama čl. 155. ZPP- a) prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15.) tužitelju su dosuđeni u cijelosti u kojem omjeru je i uspio s revizijom, te mu je dosuđen zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. t. 2. Tarife) u iznosu 1.500,00 kuna, trošak sastava revizije (Tbr. 10. t. 6 Tarife) u iznosu 1.500,00 kuna i PDV-a 25%, na navedene iznose 750,00 kuna, u ukupnom iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kuna.).
20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
