REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4639/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Rijeke, OIB …, kojeg zastupa D. K., odvjetnica u R., protiv ovršenice N. V., iz P., OIB …, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž Ovr-110/2019-2 od 25. veljače 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 2968/2018 od 21. kolovoza 2018., na sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja Grada Rijeke i ukidaju rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž Ovr- 110/2019-2 od 25. veljače 2019. i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr- 2968/2018 od 21. kolovoza 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice radi ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 8.438,12 kuna sa zateznim kamatama i troškovima parničnog i ovršnog postupka.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/0.3, 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., dalje: OZ ) podnio je ovrhovoditelj uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one je mogu podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Ovrhovoditelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i naveo pitanje:
„Može li sud odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je suđeno da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene nekretnine dobivene sudskom prodajom nekretnine, a založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe osnovano je 1994.g. na temelju Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koji propisuje da Ugovor o prodaji stana uz obročnu otplatu mora sadržavati izjavu kupca kojom dozvoljava u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava?“.
9. Predmet postupka je ovrha radi namirenja novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P- 3061/2016-5 od 14. lipnja 2017., ovršnom 21. kolovoza 2017.
10.1. Odredba čl. 80.b OZ regulira posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini, pa tako u st. 1. mjerodavnog OZ određuje da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
11. U odnosu na postavljeno pitanje, odgovoriti je da sud može odrediti ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 20.000,00 kn, u slučaju kad ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na temelju ovršne isprave - presude protiv založnog dužnika kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu manjem od 20.000,00 kn iz vrijednosti založene nekretnine sudskom prodajom nekretnine, a dragovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe je zasnovano 15. rujna 1992. na osnovi Ugovora sklopljenog temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 33/92., 46/92., 49/92., 69/92. i 87/92.), koji sadrži izjavu kupca kojom dozvoljava uknjižbu založnog prava u korist prodavatelja.
12. Ovo već stoga jer, upravo je svrha klauzule o osiguranju novčane tražbine, iz Ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo, uknjižbom založnog prava u korist prodavatelja - ovrhovoditelja, zasnovati dragovoljno založno pravo na nekretnini, na temelju nespornog očitovanja volje zalogodavca - ovršenice (kupca) da svoju nekretninu optereti založnim pravom upravo radi osiguranja određene i, navedenim pravnim poslom konkretizirane, tražbine ovrhovoditelja (s naslova kupoprodajne cijene stana s ugovorenom obročnom otplatom iste), te za slučaj neisplate dužne tražbine omogućiti provedbu ovrhe na nekretnini na zakonom propisani način. Slijedom navedenog, u situaciji kada je na nekretnini upisano dragovoljno založno pravo, nije bilo mjesta, od strane nižestupanjskih sudova primjeni, ni elaboriranju s aspekta, odredbe čl. 80.b OZ.
13. Kao što je već navedeno u obrazloženju rješenja ovog suda o prijedlogu za dopuštenje revizije, u odluci Nikola Frlan protiv Republike Hrvatske je uz ostalo navedeno da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe u slučaju dragovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, time da to shvaćanje glasi:
„32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dragovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće.
33. (…) Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati.
34. Prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je izričito pristao.
35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće. U skladu s navedenim, ovaj dio zahtjeva je očigledno neosnovan te mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.“
14. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019. naveo: „...podnositelji su dragovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te su na taj način izričito pristali da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi podnositelji pred redovnim sudovima pokrenuli postupak radi ispitivanja ugovora o kreditu na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi pa se može zaključiti da su slobodno sklopili taj ugovor i pristali da se kredit osigura njihovom nekretninom kao instrumentom osiguranja te da su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplate.“
15. I u odluci Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. (zahtjev br. 43777/13) se navodi: „ESLJP nije našao nerazmjernost“ kako su podnositelji zahtjeva dobrovoljno koristili svoj dom kao osiguranje za zajam … izričito pristali da ukoliko … ne otplate nenamirena potraživanja … zajmodavci imaju pravo tražiti naplatu u ovršnom postupku prodajom njihove kuće … nisu osporili niti jedan ugovor o zajmu pred nacionalnim sudovima u odgovarajućim postupcima … mogli su pokrenuti postupak tražeći da se ugovor proglasi ništetnim ili da se poništi …“.
16. Svaki ovršni postupak neminovno izaziva stanje uznemirenosti, a posebice kada se radi o ovrsi na nekretnini - stanu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada ovršenica ne osporava ugovor o otkupu stana, kada je ovrha na založenoj nekretnini posljedica izričitog pristanka ovršenice, kao stanara i kao vlasnice, na prodaju nekretnine u ovršnom postupku radi nepodmirenja zalogom osigurane tražbine, u provođenju ovršnog postupka s tim ciljem, nema neusklađenosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).
17. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 80.b OZ, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naputak tom sudu da, nakon što ispita sve pretpostavke potrebne za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u konkretnom slučaju, o tom prijedlogu donese novu odluku.
18. Odluka iz t. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
