REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4449/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz L., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K. iz P., protiv I-tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, te II-tuženika N. F., sa zadnjim poznatim prebivalištem u Z., OIB: .., kojeg zastupa privremena zastupnica B. R., odvjetnica u P., radi proglašenja postupka osiguranja djelomično nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-40/19- 2 od 14. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-588/17-23 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-40/19-2 od 14. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-588/17-23 od 31. listopada 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-1077/14 od 11.06.2014. proglašava se djelomično nedopuštenim i to u dijelu kojim je osiguranje određeno na suvlasničkom dijelu u vlasništvu tužitelja u po 872/44220 dijela k.č. br. 923/27 – dvorište, obiteljska stambena zgrada, upisana u zk. ul. 2387 k.o. M.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični troak kao zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da I tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se isplatiti privremenom zastupniku II tuženika B. R., odvjetnici iz P. naknadu troška zastupanja II tuženika u iznosu od 9.687,50 kuna, na žiro račun koji se vodi kod Z. b. d.d. pod brojem ...., na teret sredstava državnog proračuna, u roku od 15 dana.“
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao i dosuditi tužitelju cjelokupne troškove postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-1077/14 od 7. travnja 2017.,
- da je tužitelj s II-tuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji u pogledu 75/4020 dijela kč. br. 923/27 k.o. M. 6. srpnja 2009.,
- da je u tom ugovoru navedeno da će s tim suvlasničkim dijelom biti povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine ukupne površine od 65,15 m2, time da je u radnoj verziji etažnog elaborata taj dio označen kao apartman IV na prvom katu,
- da je po Ugovoru o kupoprodaji tužitelj imao pravo upisati se kao suvlasnik 75/4020 dijela predmetne nekretnine, time da u to vrijeme još nije bilo provedeno etažiranje, odnosno u zemljišnoj knjizi nisu bili upisani posebni dijelovi nekretnine,
- da je tužitelj upis svog prava suvlasništva izvršio 20. srpnja 2016., time da je u trenutku zaključenja glavne rasprave isti bio upisan kao suvlasnik 109/11055 dijela kč. br. 923/27 k.o. M.,
- da je I-tuženik Republika Hrvatska podnio prijedlog za uknjižbu prisilnog založnog prava za svoju tražbinu prema II-tuženiku, te da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli svojim rješenjem br. Z-6020/14 od 13. lipnja 2014. to pravo i uknjižio, dakle da je do uknjižbe prisilnog založnog prava u korist I-tuženika došlo prije nego što je tužitelj izvršio upis prava suvlasništva u svoju korist,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon ovjere potpisa na Ugovoru o kupoprodaji javni bilježnik dostavio taj Ugovor nadležnoj poreznoj upravi, te da je tužitelj platio porez na promet nekretnina.
8. Prvostupanjski sud je odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti postupka osiguranja zaključio da je tužitelj pravo suvlasništva na spornoj nekretnini stekao tek upisom u zemljišnu knjigu u srpnju 2016., neovisno od toga što je sam Ugovor o kupoprodaji sklopljen 2009., sve u smislu odredbi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st .1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09
- dalje ZVDSP). Nadalje, prvostupanjski sud smatra da I-tuženika prilikom stjecanja založnog prava na spornoj nekretnini, odnosno spornom suvlasničkom dijelu nekretnine štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 122. ZVDSP, ali i odredba čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).
9. Nižestupanjski sudovi smatraju da kako tužitelj nije niti jednim dokazom potkrijepio svoje tvrdnje da je Ugovor o kupoprodaji iz 2009. prijavljen nadležnoj Poreznoj upravi, kao i da tužitelj nije dokazao da je platio porez na promet nekretnina u danom roku, da time tužitelj nije dokazao niti tvrdnju da bi nadležno državno odvjetništvo imalo saznanja da je predmetna nekretnina (suvlasnički dio nekretnine) otuđen u korist tužitelja. Stoga je drugostupanjski sud naveo da je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP odbijen zahtjev tužitelja.
10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova za sada se ne može prihvatiti pravilnim.
11. Naime, tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da je platio porez na promet nekretnina kada mu je Porezna uprava u P. dostavila uplatnicu za plaćanje poreza. Međutim, iskaz tužitelja prvostupanjski sud ne prihvaća navodeći da je isti subjektivan i da je usmjeren na stvaranje povoljnijeg položaja za tužitelja. Glede činjenice je li po predmetnom Ugovor o kupoprodaji iz 2009. razrezan porez na promet nekretnina i je li tužitelj taj porez platio ili ne prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge.
12. Drugostupanjski sud glede te sporne činjenice ističe da tužitelj, osim vlastitog iskaza, svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim drugim dokazom, radi čega primjenjuje pravila o teretu dokazivanja.
13. Prema shvaćanju revizijskog suda nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da razlozi glede odlučne činjenice je li po spornom Ugovoru o kupoprodaji razrezan porez na promet nekretnina, te je li tužitelj dobio uplatnicu za plaćanje poreza razlozi nižestupanjskih presuda su nejasni.
14. Kod toga valja istaći da dokaz u parničnom postupku predstavlja i iskaz stranke, pri čemu je prvostupanjski sud taj iskaz ne prihvaća, ne dajući pri tom razloge zbog čega isti ne prihvaća, dok drugostupanjski sud smatra da je iskaz tužitelja glede činjenice da je porez na promet nekretnina razrezan i da je tužitelj platio nedostatan, jer tužitelj nije to potkrijepio drugim odgovarajućim dokazima.
15. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto u odluci Rev-602/14-2 od 20. ožujka 2018. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe (a time i na predmetu osiguranja) kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj (u konkretnom slučaju predlagatelja u postupku osiguranja) bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.
16. U odluci Rev-602/14 Vrhovni sud je zauzeo shvaćanje da kupac koji nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ne uknjiži svoje pravo u zemljišnoj knjizi preuzima rizik da određena prava na toj istoj nekretnini stekne treća osoba. Isto tako se ističe da je na tužitelju teret dokaza da je tuženik Republika Hrvatska, prilikom stjecanja prisilnog založnog prava, znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga da je izvanknjižno stanje za predmetnu nekretninu drugačije od knjižnog stanja, kao i da je tuženik u tom slučaju postupao nesavjesno prilikom podnošenja prijedloga za zasnivanje založnog prava.
17. Naime, ako je javni bilježnik nakon ovjere potpisa na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina 2009. dostavio taj Ugovor nadležnoj Poreznoj upravi i da je Porezna uprava razrezala porez na promet nekretnina, tada se može zaključiti da je II-tuženik bio nesavjestan prilikom stjecanja založnog prava na nekretnini tužitelja.
18. Stoga je osnovana revizija tužitelja, pa je valjalo primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te utvrditi i raspraviti odlučnu činjenicu je li po sklapanja Ugovora o kupoprodaji između tužitelja kao kupca i II-tuženika kao prodavatelja 2009. nadležna Porezna uprava obaviještena o prometu nekretnina, te je li Porezna uprava razrezala porez na promet nekretnina.
20. U tom smislu provesti će dokaze koje će predložiti parnične stranke, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.
21. Novom odlukom odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
