REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 941/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo financija, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-386/2021-2 od 22. prosinca 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-744/2018 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi kojim je određeno da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.943,75 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-1596/2022-2 od 12. travnja 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije jer pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-8) koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.", zbog pravnog pitanja:
„Pripada li tuženiku u odnosu na dio za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“
3. Postupajući po predmetnom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, smatrao kako tužitelju od dana podnošenja tužbe prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 20.218,13 kn do dana smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom od 4. veljače 2021. na iznos od 2.462,85 kn, pripada razmjeran parnični trošak sukladno uspjehu u sporu. Pritom navodi da je tužitelj uspio u osnovu i visini tužbenog zahtjeva u tom dijelu postupka 56%, a tuženica 44% pa da je uspjeh tužitelja 12%, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelj da je uspio 100% te mu dosuđuje parnični trošak u iznosu od 2.943,75 kn.
8. U ovosudnim odlukama broj Revr 1426/10-2 od 2. veljače 2011., Rev-x 940/11-4 od 7. prosinca 2011., Rev-x 949/13-2 od 21. siječnja 2014., Rev 573/10 od 3. studenog 2010. i Rev-x 108/10 od 10. ožujka 2010. izražena su shvaćanja:
- da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj samo djelomičnog povlačenja tužbe pa se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, slijedom čega o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom zahtjevu, pri čemu visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva,
- da je o tom dijelu troškova potrebno odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.
9. Novelom Zakona o parničnom postupku (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem odredbe čl. 117. st. 3. istoga, u čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Jedina iznimka je, u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, određivanje naknade troškova za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku (čl. 158. st. 1. ZPP), odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP).
10. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Isto shvaćanje izrazio je nižestupanjski sud. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (u tom smislu i Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).
11. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).
12. U konkretnom slučaju tužitelj (kao djelatnik tuženice) je podnio stupnjevitu tužbu (temeljem odredbe čl. 186.b ZPP) dopuštenost koje se zasniva na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza, navodeći da tužitelj ne raspolaže evidencijom radnog vremena (konkretno, o ostvarenim satima prekovremenog rada).
13. Pritom nije odredio vrijednost predmeta spora a što je, prema odredbi čl. 186.b st. 5. ZPP, već u tužbi bio dužan označiti, a iznova prigodom postavljanja uređenog tužbenog zahtjeva. Tuženica nije prigovorila da tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, a ni sud prvog stupnja nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. i 5. ZPP koja određuje da će sud brzo i na prikladan način, nakon što omogući strankama da se izjasne o tome, odrediti vrijednost predmeta spora i to do zaključenja glavne rasprave, a ako tako ne postupi ista iznosi 50.000,00 kn. 14. Slijedom navedenog, do uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10. rujna 2019. vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn, nakon toga ista iznosi 20.218,13 kn (koji zahtjev je uređen sukladno rezultatima financijskog vještačenja), nakon dopunskog vještačenja i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 4. veljače 2021. (predanim na posljednjem ročištu za glavnu raspravu od 4. veljače 2021.) ista iznosi 2.462,85 kn.
15. Tuženica nije potraživala troškove zbog smanjenja tužbenog zahtjeva sa iznosa od 50.000,00 kn na iznos od 20.218,13 kn, nije se protivila djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 4. veljače 2021., ali je zahtijevala naknadu troškova pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, koji zahtjev je predmet ovog revizijskog postupka.
15.1. Međutim, tuženica nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirala radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva već je predala zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Već stoga nije osnovan njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj Rev 36/2022-3 od 15. prosinca 2022.).
16. Sudovi su dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja pri čemu se moraju imati u vidu sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.
17. Iako se nižestupanjski sud nije pozvao na odredbu čl. 158. st. 1. ZP već na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva odlučio je sukladno naprijed iznesenim shvaćanjima, u odluci o glavnoj stvari, zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom zahtjevu, pri čemu je visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva utvrdio prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje.
18. Stoga, iako je odgovor na postavljeno pitanje potvrdan, u ovom konkretnom slučaju iz svih naprijed iznijetih razloga, valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženice i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
