REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1040/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. h. m. i., k. é. S. k. f. t. - Podružnica Z., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., P., R. , R. u Z., radi
1 2
diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-2/2021-2 od 31. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-194/2017-23 od 30. rujna 2020., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-2/2021-2 od 31. ožujka 2022. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-194/2017-23 od 30. rujna 2020. i odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se utvrđuje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme, na način da se u tom dijelu odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-194/2017-23 od 30. rujna 2020. u toč. I. izreke.
II. U ostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) od 27. prosinca 2016. o nesklapanju uzastopnog ugovora o radu (toč. I. izreke).
1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) od 27. prosinca 2016. o prestanku ugovora o radu, donošenjem odluke (očitovanja) od 16. siječnja 2017. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava te da se nalaže tuženiku ukloniti navedenu diskriminaciju i njezine posljedice sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, da se utvrdi da su odluka tuženika od 27. prosinca 2016. nazvana obavijest o prestanku ugovora o radu i odluka od 16. siječnja 2017. nazvana očitovanje na dopis od 30. prosinca 2016. ništetne i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad i radno mjesto koje je obavljao temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2016. (toč. II. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka parnična stranka podmiruje svoje troškove parničnog postupka (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 32.656,25 kn te trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači drugostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena odluka sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa je drugostupanjsku odluku moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP, na koju povredu tužitelj ukazuje.
8. Međutim, djelomično je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelju povrijeđeno pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016., nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem, te odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017. kojim odbija zahtjev za zaštitu prava, za utvrđenjem da su odluke tuženika od 27. prosinca 2016., 16. siječnja 2017. i 30. prosinca 2016. ništetne te posljedično tome uklanjanje navedene diskriminacije nalaganjem tuženiku sklapanja uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem i vraćanje na radno mjesto koje je obavljao temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2016.
10. Iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme 30. lipnja 2016. i to do 30. prosinca 2016.,
- da je tuženik dostavio tužitelju 27. prosinca 2016. obavijest u kojoj ga izvješćuje kako neće s njim sklopiti daljnji ugovor o radu, te da mu radni odnos prestaje sa 31. prosinca 2016.,
- da je tužitelj protiv navedene odluke tuženika uložio zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odgovorio dopisom od 16. siječnja 2017. navodeći kako je pravo tuženika ne zaključiti novi ugovor sa tužiteljem te kako nikakvog diskriminacijskog postupanja prema tužitelju nije bilo,
- da je tužitelj u navedenom razdoblju bio član Sindikata strojovođa Hrvatske,
- da tuženik nije sklopio uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme sa onim radnicima koji su bili članovi Sindikata strojovođa Hrvatske.
11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o diskriminaciji iz čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) po osnovi članstva u sindikatu i da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o nesklapanju uzastopnog ugovora o radu.
11.1. Nadalje, da nisu osnovani zahtjevi tužitelja za uklanjanje diskriminacije i njezinih posljedica, nalaganjem tuženiku sklapanja novog uzastopnog ugovora o radu sa tužiteljem i vraćanjem tužitelja na radno mjesto na kojem je radio temeljem ranijeg ugovora o radu jer je to protivno osnovnom načelu slobode ugovaranja iz odredbe čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), a u vezi sa odredbom čl. 8. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR).
12. Drugostupanjski sud je na temelju istog činjeničnog stanja zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja u navedenom dijelu nije osnovan iz razloga što je ugovor o radu na određeno vrijeme prestao istekom vremena na koje je isti bio sklopljen, a sukladno odredbi čl. 12. st. 1. u svezi čl. 112. toč. 3. ZR.
13. U postupku je iz iskaza saslušanih svjedoka D. P., I. Š., I. S., I. Ć., M. P. i J. M., utvrđeno da je tuženik pozivao tužitelja i druge članove Sindikata strojovođa Hrvatske na napuštanje tog sindikata i da ne mogu biti njegovi članovi ukoliko žele nastaviti raditi kod tuženika. Pritom bi proizlazilo da je tuženik tražio da se učlane u drugi sindikat koji je započeo s radom kod tuženika. Na taj način ovaj sud u cijelosti prihvaća da do sklapanja daljnjeg ugovora o radu na određeno vrijeme kod tužitelja nije došlo upravo iz razloga članstva u Sindikatu strojovođa Hrvatske, slijedom čega se radi o izravnoj diskriminaciji iz čl. 2. st. 1. ZSD po osnovi članstva u sindikatu, a koja diskriminacija se zabranjuje temeljem čl. 1. st. 1. ZSD.
13.1. U smislu odredbe čl. 17. st. 1. ZSD osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ZSD ima pravo na utvrđenje da je počinjena diskriminacija, odnosno pravo na utvrđenje da je povrijeđeno pravo na jednako postupanje. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je u postupku utvrđeno da je razlog nesklapanja novog ugovora o radu sa tužiteljem upravo članstvo u Sindikatu strojovođa Republike Hrvatske i tužitelj ima pravo na utvrđenje tako počinjene diskriminacije.
14. Zaštita od diskriminacije osim što je osigurana u odredbama ZSD, proizlazi i iz čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) te čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Stoga je u toč. I. izreke valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku odluku na način da je u tom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
15. Međutim, u preostalom dijelu revizija tužitelja nije osnovana iz razloga što se kao uklanjanje posljedica diskriminacije ne može tražiti nalaganje tuženiku sklapanje novog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme sa tužiteljem, odnosno vraćanje tužitelja na radno mjesto na kojem je radio na temelju ugovora od 30. lipnja 2016. To iz razloga jer bi to bilo protivno osnovnom načelu slobode ugovaranja iz čl. 2. ZOO, a u vezi s odredbom čl. 8. st. 4. ZR kako to ispravno zaključuje nižestupanjski sud.
16. Isto tako pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je tražio utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem obavijesti o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016. jer takva obavijest nema konstitutivno značenje, već je samo deklaratorna obavijest o nečemu što će tako nastupiti temeljem samog zakona. Dakle, takva obavijest nema značenje akta o prestanku radnog odnosa slijedom čega se ne može niti utvrđivati nedopuštenom ili ništetnom kako to traži tužitelj. Takvo pravno shvaćanje je u skladu s već prihvaćenom praksom ovoga suda (primjerice presuda ovoga suda broj Revr 1283/13-2 od 11. ožujka 2014.). Stoga je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP u toč. II. izreke valjalo u preostalom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te je ovaj sud nakon što je djelomično prihvatio reviziju tužitelja i preinačio drugostupanjsku presudu zaključio da su stranke u ovom postupku uspjele u podjednakim omjerima jer je tužitelju prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje počinjene diskriminacije, a odbijeni preostali zahtjevi kondemnatorne naravi i za utvrđenje ništetnosti navedenih obavijesti. Ako se uzme u obzir da su svi ti zahtjevi međusobno povezani, ovaj sud smatra da je opravdano i pravično da stranke snose svaka svoje troškove parničnog postupka uključujući i troškove revizijskog postupka.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
