REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 111/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Đura Sesse, Darka Milkovića i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. d.o.o. iz Z., OIB … (kao slijednik V. l. d.o.o. iz Z.), zastupanog po punomoćniku G. J. L., odvjetniku iz odvjetničkog društva J. L. M. iz Z., protiv tuženika Ž. O. iz T., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1707/2019-2 od 21. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019., u sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1707/2019-2 od 21. studenoga 2019., i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. kojim je tuženiku Ž. O. naloženo temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta platiti predniku tužitelja V.B L. d.o.o. iz Z. iznos od 766.481,75 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi 18. prosinca 2006., s troškovima postupka u iznosu od 6.173,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 18. 12. 2006. do isplate, te je:

- naloženo tuženiku Ž. O. isplatiti tuženiku E. M. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB … iznos od 270.820,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2006. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi,

- naloženo tuženiku Ž. O. isplatiti tuženiku E. M. d.o.o. iznos od 6.173,20 kuna na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2006. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi,

- naloženo tuženiku Ž. O. isplatiti tuženiku E. M. d.o.o. sa troškove parničnog postupka u iznosu od 121.493,75, kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 6. svibnja 2019. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, sve u roku od 8. dana, dok je

- odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 100.213,00 kuna.

2. 1. Drugostupanjskom presudom je u točki I. izreke potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz Z., kojim je tuženiku Ž. O. naloženo temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta platiti tužitelju iznos od 766.481,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi 18. prosinca 2006., s troškovima postupka u iznosu od 6.173,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 18. prosinca 2006. do isplate.

2. 2. U točki II. izreke preinačena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je:

odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ž. O. isplatiti E. M. d.o.o. iznos od 270.820,98kuna(slovima:dvjestosedamdesettisućaosamstodvadesetkunaidevedeset osamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007., određenim Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku Ž. O. isplatiti E. M. d.o.o. iznos od 6.173,20 kuna na ime troškova ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. određenom Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku Ž. O. isplatiti E. M. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 121.493,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 6. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.".

2. 3. U točki III. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku s osnove parničnog troška iznos od 102.818,75 kuna.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1037/2020-2 od 21. srpnja 2020. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

''1. Ima li tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno i postupovnopravno ovlaštenje preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni toj trećoj osobi, primatelju tražbine?

2. Zadržava li tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine, i procesnopravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime, a u korist primatelja tražbine?''.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenih procesno pravnih pitanja te je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da je ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata mjenične svote.

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je ovom (parničnom) postupku prethodio ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave (mjenice) u kojemu je javni bilježnik M. B. na prijedlog ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 463/06 od 18. prosinca 2006., u kojem je platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju na temelju vlastite mjenice, serije A, broj 01611853 iznos od 766.481,75 kuna jer ovaj iznos predstavlja mjeničnu svotu navedenu u mjenici broj 01611853, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. rujna 2006. do isplate, te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna. Radi ostvarenja navedene tražbine određena je ovrha na pokretnim stvarima ovršenika,

- da je po prigovoru ovršenika, rješenjem poslovni broj Ovrvmj-47/08 od 3. prosinca 2008. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinute provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga,

- da je podneskom od 25. svibnja 2018., tužitelj izmijenio činjeničnu i pravnu osnovu spora navodeći da je od tuženika naplatio dio predmetnog potraživanja u iznosu od 495.660,77 kuna, dok je nakon te isplate preostali dio tražbine u iznosu od 270.820,98 kuna prenio Ugovorom o cesiji od 22. srpnja 2016. na treću osobu društvo E. M. d.o.o.

- da je, s obzirom na novonastale materijalno pravne okolnosti, tužitelj predložio sudu da tuženika obveže da preostali iznos obveze u visini od 270.820,98 kuna isplati tuženiku-društvu E. M.-u. d.o.o. (iako on nije tužitelj).

8. 2. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kondemnatornom odlukom smatrajući da je tužitelj postavljajući kondemnatorni tužbeni zahtjev uskladio tužbeni zahtjev s novonastalom materijalnopravnom situacijom, te se u iznošenju navedenog shvaćanja pozvao na odredbu čl. 195. st. 2. ZPP-a.

8. 3. Prema shvaćanju suda prvog stupnja uspjeh stranke koja je tijekom parnice otuđila stvar ili pravo ovisi o tome hoće li svoje procesno pravno ovlaštenje uskladiti s novonastalom situacijom u vidu promjene tužbenog zahtjeva i tražiti da sud tuženika obveže na plaćanje trećoj osobi kojoj je utuženo potraživanje tijekom parnice ustupljeno, što, prema stajalištu suda prvog stupnja, znači da tužitelj koji je cedirao svoju tražbinu može voditi parnicu i uspjeti u njoj kao da te cesije uopće nije bilo. 8. 4. Posljedično iznesenom prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj, koji je cesijom sporne tražbine prestao biti vjerovnik, ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik tu tražbinu njemu ispuni jer je prestala njegova ovlast da je namiri od tuženika, budući je treća osoba postala novi vjerovnik, pa je zaključio da je tužitelj zadržao procesno ovlaštenje nastaviti postupak sukladno čl. 195. st. 1. ZPP-a i da je dopuštena objektivna preinaka tužbe kojom tužitelj traži da sud obveže tuženika da isplati utuženo potraživanje E. M.-u. kao trećoj osobi koja je novi stjecatelj na kojeg je preneseno potraživanje, pa je ukinuo platni nalog i naložio tuženiku da neplaćeni iznos predmetnog dugovanja tužitelj isplati trećoj osobi.

9. 1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je ukinuo predmetni platni nalog jer tražbina sadržana u tom platnom nalogu više ne egzistira, niti postoji podudarnost stranaka iz platnog naloga s novim činjeničnim i pravnim supstratom spora.

9. 2. Međutim, prema daljnjem shvaćanju toga suda pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem u situaciji kada je tužitelj cedirao svoju tražbinu trećoj osobi, tužitelj koji je prestao biti vjerovnik sporne tražbine, može uspjeti s tužbenim zahtjevom da se tuženiku naloži da tu tražbinu ispuni trećoj osobi. Prema tom sudu ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu pri čemu ustupitelju (cedentu) prestaje svojstvo vjerovnika, a to svojstvo stječe primatelj (cesionar). Na taj je način cesijom tražbine tužitelj prestao biti tuženikov dužnik čime je on izgubio materijalno pravno ovlaštenje tražiti ne samo da tuženik njemu ispuni prenesenu tražbinu, već je on izgubio i ovlaštenje tražiti da dužnik isplatu izvrši primatelju odnosno cesionaru. To pravo po tome sudu, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. u vezi s čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) stječe primatelj (cesionar) i ne dijeli ga s ustupiteljem, a gubitak materijalno pravnog ovlaštenja za postavljenje takvog zahtjeva znači gubitak i aktivne legitimacije za traženje kakvo je tužitelj istakao, a posljedica izostanka tog materijalno pravnog ovlaštenja je upravo odbijanje tužbenog zahtjeva.

10. U skladu s iznesenim pravnim shvaćanjem, uvažavajući žalbu tuženika, preinačio je taj dio pobijane presude temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a i odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Pitanjima u odnosu na koje je dopuštena revizija tužitelj ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a i odredbi čl. 84. st. 1. u svezi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj smatra da kada je cedirao tražbinu on može nastaviti parnicu koju je otpočeo, ali da uspjeh stranke koja je tijekom parnice otuđila stvar ili pravo ovisi o tome hoće li on svoje procesno pravno ovlaštenje uskladiti s novonastalom situacijom u vidu promjene tužbenog zahtjeva i tražiti da sud tuženika obveže na plaćanje trećoj osobi kojoj je utuženo potraživanje tijekom parnice ustupljeno, te da izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama npr. Rev- 117/2003 od 16. prosinca 2003., Rev-118/2001 od 7. srpnja 2004., Rev-x-843/2014 od 9. prosinca 2014 i dr.

14. O postavljenim pitanjima revizijski sud je raspravljao na sjednici građanskog odjela od 14. rujna 2020., te je na toj sjednici zauzeo pravno shvaćanje broj: Su-IV- 47/2020-7, a ono glasi:

''Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.''

15. Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje na ovaj slučaj odgovori na postavljena pitanja glase:

Tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

Tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi zadržava materijalno pravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine i procesno pravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime a u korist primatelja tražbine ako to proizlazi iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

16. U ovom slučaju, s obzirom na izneseno, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučnu činjenicu, odnosno činjenicu je li u predmetnom ugovoru o cesiji između tužitelja i treće osobe u navedenom pravcu što dogovoreno, te zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je revizija tužitelja osnovana, pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, a zbog čega nema uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 18. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.