REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2239/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š., OIB ..., iz Z., kao vlasnika obrta A. r. Z., kojeg zastupa punomoćnik J. B. odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-535/2017-2 od 7. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-517/2015-37 od 30. ožujka 2017., na sjednici održanoj 18. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-535/2017-2 od 7. siječnja 2019. i predmet vraća na ponovno suđenje istom sudu.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 73.587,93 kune sa sporednim traženjima, te je potvrđena odluka o trošku tuženika.
2. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. (pravilno točka 3.) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) podnio reviziju zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu prihvaćenjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti je i vratiti predmet na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP s obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine u iznosu od 73.587,93 kuna na temelju police osiguranja imovine broj 1480-170897721, za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, s obzirom na nastalu štetu na stroju RTG- plotter advanced JET 2600.
7. U postupku koji je prethodio reviziji između stranaka nije bilo sporno da je navedeni stroj bio osiguran kod tuženika važećom policom, da je na predmetnom stroju nastupila šteta 5. kolovoza 2010. te da je tuženik priznao i isplatio štetu tužitelju u iznosu od 6.142,14 kuna, kao naknadu za rad i izmjenu motora, dok nije priznao ostalu štetu (zamjena seta sa upravljačkim elementima stroja-glavama).
8. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja s obrazloženjem da dijelovi koji su zamijenjeni na rečenom stroju nisu bili osigurani predmetnom policom jer da se radi o stvarima koje ne mogu biti predmetom osiguranja prema odredbi čl. 2. Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika (dalje: Uvjeti).
9.1. Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da ti dijelovi stroja, kao potrošni materijal, čiji je vijek trajanja kraći od samog stroja, sami po sebi prema uvjetima osiguranja ne bi mogli biti predmetom osiguranja. No shvaćanja je da oni kao dio cjeline stroja jesu predmetom osiguranja, jer da je stroj osiguran kao cjelina, pa da bi tuženik bio u obvezi isplatiti osigurninu kod nastanka osiguranog rizika koji za posljedicu ima štetu i na tim dijelovima.
9.2. Prema pravnom pristupu tog suda tužitelj bi imao pravo od tuženika zahtijevati isplatu osigurnine ako dokaže da je nastao osigurani rizik predviđen čl. 3. Uvjeta.
9.3. Polazeći od sadržaja spisa taj sud utvrđuje da je serviser P. Z. d.o.o., koji je po nalogu tužitelja popravljao stroja po štetnom događaju, naveo u servisnom nalogu: „prilikom pada napona struje došlo do oštećenja elektronike na stroju, pojavljuje se Motor Error i 4 glave ne printaju“. Zatim da je vještak naveo je mišljenja da ako je prilikom veće promjene napona došlo do oštećenja elektronike na stroju, da bi tada to bilo vizualno vidljivo i da bi bilo potrebno promijeniti svih šest glava, a da su na stroju nakon štetnog događaja promijenjene četiri glave, pa time isključuje način nastanka potrebe za izmjenom dijelova stroja kako to navodi i zahtijeva tužitelj.
9.4. Stoga taj sud zaključuje da u prvostupanjskom postupku, zbog pogrešnog pravnog pristupa da oštećeni i zamijenjeni dijelovi stroja ne mogu biti predmetom osiguranja, pa niti kao dio cjeline stroja, nije utvrđeno koji je razlog zamjene tih dijelova stroja, je li do kvara na istima došli uslijed nastanka osiguranog rizika, ili je do zamjene istih došlo zbog njihove potrošenosti - amortizacije.
9.5. U konačnosti drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog rizika - izravnog djelovanja električne energije u vidu podnapona, prenapona ili prekostruje, jer da iz rezultata vještačenja proizlazi da kad bi ti razlozi bili uzrokom loma stroja, bilo bi vizualno vidljivo na stroju i bilo bi potrebno promijeniti svih šest glava, a ne četiri, kao u konkretnom slučaju, neovisno što je u servisnom nalogu servisera naveden kao razlog kvara pad napona struje. Stoga da tužitelj nije postupio prema odredbi čl. 21. st. 3.- 6. Općih uvjeta za osiguranje imovine jer nije dokazao da je do štetnog događaja 5. kolovoza 2010. došlo do osiguranog slučaja, a što bi za posljedicu imalo pravo tužitelja zahtijevati od tuženika isplatu osigurnine.
10. Podnositelj revizije u bitnom prigovara da kraj očitovanja tuženika u odgovoru na tužbu kojim je priznao nastanak štetnog događaja i koji je isplatio nesporan iznos osigurnine, a za preostalu štetu je tvrdio da te stvari nisu predmet osiguranja, da je nastup osiguranog slučaja nesporan, a da prema odredbi čl. 221. ZPP činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice ne treba dokazivati.
11. Osnovani su razlozi revizije koje podnositelj ističe, kada tvrdi da nesporne činjenice nije potrebno dokazivati. Kada tuženik prizna štetni događaj i isplati nesporni dio osigurnine onda nije potrebno dokazivati nastanak osiguranog slučaja, kada tu činjenicu tuženik nije naknadno osporio. Stoga kada je drugostupanjski sud na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a ZPP utvrđivao nespornu činjenicu i pritom se pozvao na pravilo o teretu dokazivanja te zaključio da tužitelj nije dokazao nastup osiguranog slučaja, onda je počinjena bitna postupovna povreda na koju se podnositelj revizije poziva iz čl. 354. st. 1. ZPP pred drugostupanjskim sudom (u svezi odredbe čl. 221. st. 1. ZPP). Za naglasiti je da se ne radi o priznatoj činjenici kojim priznanjem stranka ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati.
12. Iz izloženih razloga valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje o žalbi tužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I., na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
13. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom II. ovog rješenja.
Zagreb, 18. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
