REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

S P L I T

Pr- 6829/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. A., S., …, OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici u OD V. & L. d.o.o., …, S., protiv tuženika C. L. d.o.o., S., .., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 27. travnja 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 17. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije zakonit i dopušten otkaz Ugovora o radu kojeg je tužitelju Z. A., OIB: …, dao tuženik C. L. d.o.o., OIB: … „Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu“ od 29.07.2021., te da prema tome radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu tužitelja Z. A., OIB: … i tuženika C. L. d.o.o., OIB: … s danom

30.09.2021.

III. Dužan je tuženik C. L. d.o.o., OIB: …, u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju Z. A., OIB: …, iznos

od 2.707,55 eura/20.400,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. srpnja 2023. pa sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 2. rujna 2021. do 16. srpnja 2023. tužitelj odbija.

IV. Dužan je tuženik C. L. d.o.o., OIB: …, u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju Z. A., OIB: …,

sve troškove parničnog postupka u iznosu od 2.540,59 eura/19.142,08 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 17. srpnja 2023. sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 2. rujna 2021. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. U tužbi se navodi kako je tužitelj temeljem Ugovora o radu bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu „Zapovjednik broda“, a tuženik mu je uručio „Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu“ od 29. 7. 2021., kojom je otkazao Ugovor o radu, tvrdeći kako je tužitelj svojom krivnjom izazvao havariju broda B., a što je neosnovano, nezakonito i nedopušteno. Razlozi koje tuženik navodi su neistiniti i neosnovani, a niti je u obrazloženju ponudio valjane razloge kojima bi potkrijepio svoju Odluku o izvanrednom otkazu. Tužitelj nije kriv za prouzročene havarije, a tuženik neistinito navodi u predmetnom otkazu, kako je predmetna havarija uzrok raskida ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P.-(U.-S.)-M.

L.-(I.-S.)-Z. i obratno, niti je takva uzročno posljedična veza ičim

utvrđena. Tužitelj je po primitku Odluke o otkazu ustao Zahtjevom za zaštitu prava iz rada od 6. 8. 2021., na koji se tuženik nije očitovao. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da nije zakonit i dopušten otkaz Ugovora o radu kojeg je tužitelju dao tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. 7. 2021., te da prema tome radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao (točka I. tužbenog zahtjeva), da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao, na radno mjesto Zapovjednik broda (točka II. tužbenog zahtjeva), da se obveže tuženika nadoknaditi tužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate (točka III. tužbenog zahtjeva).

2. Podneskom od 30. rujna 2021. tužitelj navodi kako zbog narušenih međuljudskih odnosa uzrokovani lažnim navodima i uvredama od strane tuženika, tužitelju nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa s tuženikom pa stoga uređuje tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 29. 7. 2021. (točka I. tužbenog zahtjeva), da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 30.

9. 2021. (točka II. tužbenog zahtjeva), da se obveže tuženika naknaditi štetu tužitelju temeljem čl. 125. ZR u iznosu od 20.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva), sve uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV. tužbenog zahtjeva).

3. U odgovoru na tužbu od 7. listopada 2021. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući isti odbiti. Navodi kako nije prijeporno da je tužitelj na temelju Ugovora o radu bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu „Zapovjednik broda“ te da je tuženik donio „Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu“ dana 29. srpnja 2021., međutim, netočni su navodi tužitelja da je navedena odluka tuženika neosnovana, nezakonita i nedopuštena te da nisu ponuđeni valjani razlozi koji bi potkrijepili Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da tužitelj nije kriv za prouzrokovanje havarije. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jasno je opisano činjenično stanje te su opisane okolnosti koje su dovele do predmetne havarije, a prema odredbama iz Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19; dalje u tekstu: Pomorski zakonik) jasno je da je zapovjednik broda odgovoran za sigurnost broda. Posebno je problematično bilo postupanje tužitelja nakon predmetne havarije kada je unatoč nasukavanju te oštećenju trupa broda kao i prodora vode u brod, samostalno i bez kontaktiranja bilo koga iz kompanije ili nadležne Lučke kapetanije donio odluku za isplovljenje, a što je protivno odredbi članka 143. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka 1. Pomorskog zakonika i pravilnika Sustava upravljanja sigurnošću. Takvim protupravnim postupanjem tužitelj je ugrozio brod i svih 105 putnika na brodu, a što svakako predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Štoviše, tužitelj uopće ne negira navedeno protupravno postupanje već u svojem očitovanju na Odluku o izvanrednom otkazu navodi da je svojom odlukom napustio luku u S. jer je smatrao da je to sigurnije za putnike i brod, a upravo iz tog navoda tužitelja jasno je da je njegova procjena i postupanje bilo sasvim pogrešno i ugrožavajuće za putnike i brod jer u bilo kojem slučaju je sigurnija opcija ostati privezan u luci dok se ne obave svi izvidi broda i dobije odobrenje za isplovljavanje od strane nadležne Lučke kapetanije. Također, tužitelj u očitovanju navodi da je obavijestio nadležnu ispostavu Lučke kapetanije i odgovornu osobu u kompaniji tek nakon što je isplovio, a što potvrđuje da je postupio protivno odredbi članka 143. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka 1. Pomorskog zakonika. Ista činjenica proizlazi i iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu Klasa: UP/I-342-24/21-02/72, Urbroj: 530-04-7-2-21-1 te zapisnika o davanju izjave Klasa: UP/I-342-24/21-02/72, Urbroj: 530-04-7-2-21-1. Nadalje, navodi kako tvrdnje tužitelja da nema uzročno-posljedične veze između predmetne havarije i raskida ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P.-(U.-S.)-M. L.-

(I.-S.)-Z. i obratno je također neosnovan i promašen. Naime, A. donijela je 20. srpnja 2021. Odluku o raskidu

Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj b. liniji 9141 P.-(U.- S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. i

obratno, koji je sklopljen dana 8. prosinca 2017. godine s tuženikom te se A. u obrazloženju Odluke poziva i detaljno opisuje okolnosti predmetne havarije. A. posebno naglašava da je brod, tj. zapovjednik nastavio putovanje prema Z. s ukrcanih 105 putnika, bez da je sukladno propisanoj proceduri obavijestio ispostavu Lučke kapetanije u S., a što na strani brodara predstavlja postupanje suprotno odredbi članka 76. Pomorskog zakonika, a što onda predstavlja tuženikovu povredu ugovornih uvjeta navedenog Ugovora za liniju 9141. Dakle, protupravno postupanje tužitelja uzročno-posljedično je povezano s odlukom o raskidu Ugovora za liniju 9141. Stoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i naložiti tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. srpnja 2021., očitovanja o odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2021., povratnice-obavijesti o prijemu od 9. kolovoza 2021., odluke o raskidu Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9141 P.-(U.- S.)-M.

L.-(I.-S.)-Z. i obratno od 20. srpnja 2021., Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj b.liniji 9141 P.-(U.- S.)- M. L.-(I.-S.)-Z. i obratno od 12.

listopada 2017., dodatka I. ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj b. liniji 9141 P.-(U.-

S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. i obratno, od 9. rujna 2020., dodatka II. ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9141 P.-(U.- S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. i

obratno od 4. siječnja 2021., dodatka III. ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9141 P.- (U.- S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. i obratno, od 1. travnja 2021.,

zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu broda Lučke kapetanije Z., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika od 16. srpnja 2021., zapisnika o davanju izjave od 16. srpnja 2021., zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o ispitivanju osumnjičenika od 25. kolovoza 2021., članka objavljenog na web portalu M..hr, plana/izvješća o redovitom dnevnom održavanju i popravcima - stroj (list 64-112 spisa), izvješće o redovitom održavanju i popravcima (list 113-150 spisa), izvještaj o obavljenim pregledima, rezultata pregleda, servisno izvješće br. 216 807, izvještaja o obavljenim pregledima broj 1714614 rezultata pregleda, dopisa T. od 20. travnja 2022., CD-a s izlistom komunikacije, saslušanjem svjedoka I. T., M. B., te saslušanjem tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka, dok je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka J. B., Z. R.,

Z. Š., K. P., P. B., S. R. i M. V.,

pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu Zapovjednik broda, temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2021.,

- da je tuženik dne 29. 7. 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog toga što je tužitelj svojom krivnjom izazvao havariju broda B. dana 16. srpnja 2021., a što je dovelo do raskida ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P.-(U.- S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. te zbog nanošenja štete društvu C.

L. d.o.o.,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat,

- da je tužitelj preporučeno poštom dne 6. kolovoza 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojeg je tuženik zaprimio 9. 8. 2021. i na koji nije odgovorio,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

8. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. 7. 2021., sudski raskid ugovora o radu s danom 30. 9. 2021., te naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu Zapovjednika broda, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. 7. 2021., međutim, tuženik je zaključio kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog izazivanja havarije broda B. dana 16. 7. 2021., a što je posredno dovelo do raskida ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P.-(U.-S.)-M.

L.-(I.-S.)-Z. i obratno te zbog nanošenja štete društvu C. L.

d.o.o. zbog čega mu se otkazuje ugovor o radu, bez otkaznog roka, bez prava na otpremninu i isti prestaje primitkom odluke o otkazu.

11.1. Iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. 7. 2021. proizlazi kako je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je svojom krivnjom izazvao havariju broda B. budući da je prilikom uplova poduzeo krivu radnju, te sebe i brod doveo u situaciju iz koje više nije bilo izlaza, s obzirom na to da je prostor luke S. skučen i nema mogućnosti za ispravljanje pogreške. Navodi se kako je radnik procjenom situacije ustvrdio da na brodu nema nikakvih propuštanja te je samostalno donio odluku za isplovljenje prema Z. suprotno odredbama Pravilnika Sustava upravljanja sigurnošću, bez dozvole tvrtke i odgovorne osobe, te bez dozvole nadležne ispostave lučke kapetanije, a tijekom plovidbe prema Z. ustanovljeno je pojavljivanje manjeg propuštanja mora u brod čija niska razina je do pristanka u Z. održavana brodskim sustavom pumpi. A. je dana 20. srpnja 2021. donijela odluku o raskidu ugovora o obavljanju

javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P.-(U.-S.)-M. L.-(I.-S.)-Z. i obratno pa je došlo do

gubitka linije/koncesije i ugrožavanja opstojnosti društva radi čega nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

12. Svjedok I. T., koji je radio kod tuženika na radnom mjestu prvi oficir palube (časnik palube) u svom iskazu navodi kako prilikom udara broda od R. nije bio na brodu, a tužitelj je bio zapovjednik broda i izgubio je kontrolu nad brodom prilikom manevra.

13. Iz iskaza svjedoka M. B., koji je kod tuženika radio kao član posade (strojar) proizlazi kako je brod tog dana dolazio pred S., bila je jaka tramontana u smjeru od sjevera gdje su zapljuskivali jaki valovi pa su čekali da se s druge strane odveže privezani brod i oni vežu na njegovo mjesto, a kada je trebalo krenuti za natrag da se brod zaustavi, brod se nije zaustavio i onda su se nasukali s provom. Uspjeli su se odsukati sa snagom motora, ali je bilo problema s komandom, udarili su o stijene-škrape i time se probio prednji dio trupa i more je tu ulazilo. Privezali su se i iskrcali putnike, a nakon nekog vremena otišli su za Z. i tu su na brod došli iz Lučke kapetanije, ronioci provjeriti oštećenja i privremeno začepiti prodore mora.

14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je do havarije broda došlo zbog tehničke neispravnosti broda, a ne njegovom krivnjom, koja neispravnost je postojala najmanje dvije godine prije predmetne havarije. Oduzimanje koncesije od A. nije posljedica havarije nego više stavki navedenih od strane A.. Navodi kako je odmah nakon havarije, dok je brod bio vezan u luci S., nazvao I. L.

obavijestio ga o događaju i namjeri da isplovi za Z. jer nije bilo vidljivih propuštanja mora pa su se u interesu neoduzimanja koncesije dogovorili da nastavi put za Z., a i zbog vremenskih uvjeta nije bilo sigurno ostati vezan u S. pa se odvezao i odmakao od obale, nakon čega je nazvao Lučku kapetaniju u Z., inspektora hrvatskog registra brodova, ronioce i Lučku ispostavu S. o namjeri dolaska u Z. s oštećenim brodom.

15. ZZ tuženika I. L. u svom stranačkom iskazu navodi kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena jer je odlukom zapovjednika broda o nastavku plovidbe iz S. prema Z. dovedena u opasnost sigurnost broda,

putnika i posade, a što je navedeno kao i glavni razlog ukidanja koncesije na liniji P.-Z.-P.. Do havarije u luci S. došlo je pogreškom manevra ulaska u luku i uslijed snažnog zapadnog vjetra koji je odnio brod na obalu, zapovjednik nije uspio izvesti manevar pristajanja na G., već je vjetar brod odnio na obalu gdje se je nasukao svojim prednjim dijelom desnog trupa i prilikom tog manevriranja došlo je do pucanja lijeve otplate broda. Navodi kako ga je tužitelj kontaktirao poslije zavezivanja broda u luci S. i obavijestio ga o nasukavanju, a on mu je rekao da napravi hitnu procjenu broda i ispita je li došlo do oštećenja broda kako bi mogli poduzeti određene korake, a slijedeći put su se čuli kada je tužitelj već upravljao brodom prema Z.. Oštećenje broda, odnosno rupe koje su nastale na brodu mogle su pregledom trupa broda biti odmah vidljive. Na temelju Zakona i Pravilnika o sigurnosti upravljanja brodom zapovjednik broda je ključna i zadnja osoba koja donosi konačnu odluku o isplovljavanju odnosno ne isplovljavanju bez obzira na razloge, a o svojoj odluci mora obavijestili Kompaniju i prokomentirati sa mnom kao odgovornom osobom, ali je konačna odluka uvijek i samo na zapovjedniku.

16. Dakle, izvanredni otkaz je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu kada zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

17. Imajući u vidu sve provedene dokaze, iskaze parničnih stranaka, svjedoka, kao i materijalnu dokumentaciju, ovaj sud je mišljenja kako u radnjama tužitelja kritične prigode nije bilo propusta koji bi se mogli okarakterizirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa. Naime, kritične prigode tužitelj je upravljao brodom B. i dolaskom u luku S., zbog nevremena (jakog vjetra) unatoč poduzetim radnjama došlo je do nasukavanja broda prednjim desnim trupom na hridi, da bi potom, nakon duže manevre brod privezao uz gat, iskrcao putnike za S., pregledao brod radi utvrđenja oštećenja, koja nisu bila vidljiva s unutarnje strane, a nije bilo ni tragova prodora mora, dok je oštećenje lijeve strane trupa bilo 1,5 m iznad vodene linije i nije bilo vidljivih pukotina pa je donio odluku o nastavku vožnje za Z., jer ostanak u S. i čekanje na pregled broda od strane ronioca, s obzirom na vremenske uvjete nije dolazio u obzir, a putovanje do Z. ocijenio je kao najsigurniju opciju u postojećim uvjetima (a kako proizlazi i iz iskaza osumnjičenika, ovdje tužitelja danim pred Lučkom kapetanijom Z. dne 25. kolovoza 2021.).

18. Kako proizlazi iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka B., koje iskaze ovaj sud prihvaća kao objektivne i vjerodostojne, a isti se u bitnim činjenicama i podudaraju, brod B. nije bio tehnički ispravan brod (svjedok B. je zbog nezadovoljstva tehničkim stanjem broda dao otkaz), vozio se s pomoćnim sustavom upravljanja, tzv. Back up, a ne glavnim sustavom upravljanja i prilikom uplovljavanja u luku S. imali su problem upravljanja na lijevom glavnom motoru na hidrauličkom sistemu za upravljanje propulzije za vožnju unatrag (a što je dio pomoćnog sustava upravljanja), kako je iskazao svjedok B.. Dakle, da glavni sustav upravljanja brodom B. nije bio u funkciji zbog neispravnosti i prije predmetne nezgode, te se brod isključivo vozio putem rezervnog sustava upravljanja tzv. Back up (koji se, kako mu i sam naziv govori, koristi u nuždi, a ne kao glavni sustav upravljanja) pa i u trenutku nastanka havarije nije bio osposobljen glavni sustav upravljanja, već je tužitelj manevrirao brodom putem rezervnog sustava upravljanja i tužitelj je morao takvim brodom upravljati po nalogu tuženika. Dolaskom u luku S. zbog nevremena, jakog vjetra prilikom manevriranja rezervnim sustavom upravljanja, došlo je do blokiranja lijevog motora prilikom vožnje unatrag, a time i do udaranja broda o hridi i oštećenja broda. Da nije glavni sustav upravljana radio, da se predmetni brod učestalo kvario proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz odluke o raskidu ugovora A., a službene zapisnike o servisiranju broda, koje servisiranje

obavljaju ovlašteni servisi, tuženik po traženju suda nije dostavio, već je dostavio samo izvješća o redovitom dnevnom održavanju i popravcima.

19. Osim toga, za navesti je da, iako iz izvješća br. 216 807 od 20. 7. 2021. sastavljenog od strane tvrtke I. d.o.o. proizlazi da je izvršenom kontrolom i funkcionalnim ispitivanjem osnovnog upravljanja propulzijom - CPU jedinica utvrđena nemogućnost spajanja programske aplikacije s CPU jedinicama, čime je onemogućena kalibracija analognih ulaza procesorske jedinice, te da unatoč greške pristupa komunikacijom procesorskim jedinicama, procesorske jedinice su u funkcionalnom i ispravnom stanju svih elemenata sustava upravljanja propulzijom, što zadovoljava uvjete upravljanja porivom i kormilarenjem, kao i iz izvještaja H. r. b. broj 1714614 od 19. 7. 2021. prema kojemu nisu uočeni nedostatci u svezi sustava upravljanja sigurnošću, postojanje greške, odnosno nemogućnosti spajanja programske aplikacije s CPU jedinicama nije pouzdano ni sigurno za korištenje glavnog sustava upravljanja (glavni sustav upravljanja kompjuterski regulira položaj propulzora), posebice u situacijama kada treba manevrirati brodom prilikom dolaska u luku i odlaska iz luke radi čega se na brodu B. i koristio rezervni sustav upravljanja (ručno upravljanje propulzorima i kormilom), a izbjegavao glavni sustav upravljanja, kako to proizlazi i iz iskaza tužitelja. I svjedoci T. i B. potvrđuju da je brod vožen na pomoćni susta upravljanja, a ne glavni, te da se tako uvijek vozilo (pa i nakon ove havarije, po svjedoku T.), a iz kojeg razloga se vozio putem rezervnog sustava upravljanja svjedoku T. ni B. nije poznato. Također u izvještaju HRB od 19. 7. 2021.

navedene su primjedbe s prethodnih pregleda (datum primjedbe 16. 7. 2021. s rokom otklanjanja 18. 7. 2021, a otklonjeno 20. 7.2021.) između ostalih i "osposobiti glavni sustav upravljanja motorima i jettovima, te indikacije položaja jet propulzora, po učinjenom, glavni sustav upravljanja (back up) te sustav upravljanja u nuždi ispitati u radu na zadovoljstvo HTRB-a."

20. Dakle, prije same havarije otkazala je kontrola nad lijevim motorom pomoćnog sustava upravljanja (jer se pomoćni sustav upravljanja jedino i koristio, a ne glavni sustav upravljanja koji nije bio tehnički ispravan), radi čega se isti nije mogao koristiti u vožnji unatrag, što proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i svjedoka B., zbog čega je i došlo do nasukavanja broda, a temeljena obveza brodara, ovdje tuženika je osposobljavanje broda za sigurnu plovidbu, što dovodi do zaključka da je do havarije broda došlo upravo zbog tehničke neispravnosti broda, a ne krivnje tužitelja kako to tuženik navodi.

21. Nadalje, tužitelj je, a nakon dogovora sa zz tuženikom, zbog vremenskih uvjeta i nesigurnosti ostajanja vezanim u luci S., a kako proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji iskaz sud smatra logičnim i vjerodostojnim, naspram iskaza zz tuženika (tuženik je u odgovoru na tužbu i podnescima naveo kako ga tužitelj nije obavijestio o havariji broda već je samostalno isplovio prema luci Z., da bi zz tuženik u svom iskazu naveo kako ga je tužitelj kontaktirao i obavijestio o havariji, ali ne i o isplovljavanju prema luci Z.). Međutim, ovdje se nije radilo o samovoljnom isplovljavanju iz luke u S. i o odlasku prema luci Z., već o dogovoru tužitelja kao zapovjednika broda sa zz tuženikom, a kako proizlazi i iz iskaza tužitelja (koji je iskazao da nije samostalno donio odluku o isplovljavanju, već je odmah nakon havarije, dok je brod bio vezan u luci S., nazvao zz tuženika I. L. i obavijestio ga o događaju i trenutačnom stanju broda, kao i o namjeri da isplovi za Z., a nakon upita zz tuženika je li siguran da brod može doći u Z., a da se ne potopi potvrdno je odgovorio, rekavši da trenutačno nema vidljivog propuštanja mora i u interesu neoduzimanja koncesije dogovorili su se da nastavi put za Z., nakon čega je tužitelj obavijestio o navedenom događaju i Lučku kapetaniju u S., Lučku kapetaniju u Z. te H. r. b. u Z., a kao savjestan zapovjednik

broda kontaktirao je odmah i firmu „S. Z. S.“ koji pružaju usluge podvodnog pregleda broda od strane profesionalnih ronioca te je od istih zatražio da budu u stanju pripravnosti te da odmah obave pregled broda po doplovljavanju istog u luku Z.).

21.1. Dakle, upravo je tužitelj prije plovidbe prema luci Z., kontaktirao zz tuženika I. L. i obavijestio ga o novonastaloj situaciji i u dogovoru s njim vratio se u luku Z.. I zz tuženika potvrđuje u svom iskazu kako ga je tužitelj kontaktirao poslije zavezivanja broda u luci S. i obavijestio o nasukavanju našto mu je on rekao da napravi hitnu procjenu broda i ispita je li došlo do oštećenja broda kako bi poduzeli određene korake, međutim, ne može se prihvatiti kao iskren iskaz zz tuženika da se sljedeći put čuo s tužiteljem kada je već upravljao brodom za Z., jer kako proizlazi iz iskaza tužitelja, čijem iskazu sud vjeruje, naspram iskazu zz tuženika s obzirom na činjenicu da je isti prvo negirao da mu se tužitelj javio nakon havarije broda, da bi poslije potvrdio da ga je nazvao i obavijestio o tome, tužitelj se čuo i poslije sa zz tuženikom i dogovorio se s njim o isplovljavanju u luku Z..

22. Navodi tuženika kako je tužitelj prekršio odredbe članka 143. stavka 3. Pomorskog zakonika, a koji glasi: „U slučaju opasnosti, brodoloma i druge nesreće članovi posade broda dužni su zalagati se za spašavanje broda, putnika, drugih osoba na brodu te tereta kao i za zaštitu oko tuženika su neutemeljeni, štoviše tužitelj je upravo postupio u skladu s navedenim člankom, jer je luka S. nezaštićena i otvorena luka, a s obzirom da se su se na dan havarije pogoršavali vremenski uvjeti, donesena je zajednička odluka /tužitelja i zz tuženika) da brod B. isplovi u luku Z., koja je zaštićena i ima potrebnu infrastrukturu za pregled i popravak broda, dakle upravo se tužitelj zalagao za spašavanje broda, putnika i drugih osoba na brodu i svojom radnjom (isplovljenjem iz luke S. prema sigurnoj luci Z., dakle najbližoj sigurnoj luci u koju je mogao nesmetano pristati) nije doveo u opasnost brod, posadu i teret, već je upravo tužitelj poduzeo sve radnje potrebne da brod isplovi u sigurnu luku.

23. Također, za navesti je kako su neosnovane tvrdnje tuženika kako je do raskida ugovora s A. . došlo krivnjom tužitelja, odnosno da

je havarija uzrok raskida ugovora s A., jer iz odluke A. z. o. l. p. proizlaze propusti tuženika koji su doveli do raskida Ugovora, a od kojih niti jedan nema veze s tužiteljem (točka II. predmetne odluke o raskidu navodi da se ugovor raskida zbog neobavljanja prijevoza sukladno ugovorenim uvjetima, a osobito se ističu sljedeće povrede od strane tuženika kao brodara: osnovni brod nije bio sposoban za plovidbu, nepridržavanje reda plovidbe, propuštanje postupanja prema putnicima sukladno čl. 14. Ugovora, neodržavanje ugovorene brzine od minimalno 25 čv, propuštanje obavljanja prijevoza zamjenskim brodom u slučaju nemogućnosti obavljanja linije osnovnim brodom). Dakle, do raskida ugovora s A. . nije došlo krivnjom tužitelja, već upravo ne

ispunjavanjem obveza od strane tuženika koji se ugovorom s A. obvezao iste ispunjavati. I. A. . u Odluci o raskidu ugovora o

obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji P. (U.-S.) - M. L. (I.-S.) - Z. i obratno

konstatira da je u više navrata upozoravala brodara da posebnu pažnju posveti osiguravanju kvalitetnog remonta i da brodove održava pažnjom dobrog gospodarstvenika, jer se brod „B.“ učestalo kvari. Tuženik kao brodar dužan je održavati brod i držati ga u urednom i ispravnom stanju, te odgovara za stanje i sigurnost broda, a kako tuženik nije brod održavao u ispravnom stanju stoga je i došlo do predmetne havarije broda, a time i raskida ugovora s A. .

24. Stoga, zaključak je ovog suda kako činjenica da je, dok je tužitelj zapovijedao brodom, došlo do havarije broda B. ne može se okvalificirati kao osobito teška povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret, odnosno kako nisu postojali razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao odgovornost tužitelja za havariju, kao ni za njegovo, po tvrdnjama tuženika, protupravno postupanje poslije havarije broda, a ni za raskid ugovora s A. ..

25. Slijedom prednjeg, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je, po mišljenju ovog suda, nezakonita, radi čega se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

26. Osim toga, za navesti je kako se tuženik kao poslodavac ogriješio i o zakonsku obvezu iz čl. 119. ZR da tužitelju omogući obranu pa se i iz tog razloga odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom. Naime, svrha obveze poslodavca da zaposleniku prije otkazivanja ugovora o radu omogući iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR) je omogućavanje radniku da utječe na namjeravanu odluku poslodavca o otkazivanju ugovora o radu na način da se poslodavcu ukaže na okolnosti koje ne opravdavaju otkazivanje ugovora o radu, u ovom slučaju da tužitelj tuženiku ukaže na činjenicu da je kritične prigode poduzeo sve potrebne mjere za spas putnika, članova posade i tereta.

27. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

28. Prema odredbi čl. 125. st.1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

29. U ovom slučaju ostvarile su se pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz to temelji na uzajamnom povjerenju, čega u konkretnom slučaju očito više nema, što nesumnjivo proizlazi iz iskaza tužitelja, stoga uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka po mišljenju ovog suda nastavak radnog odnosa nije moguć.

29.1. Naime, odredba čl. 125. ZR ne određuje kojim se danom ima utvrditi prestanak radnog odnosa u slučaju prihvaćanja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, što bi značilo da se dan prestanka radnog odnosa treba odrediti polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu sud nije vezan zahtjevom stranke u odnosu na zatraženi dan prestanka radnog odnosa. Stoga, u okolnostima ovog slučaja, a s obzirom da je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu podnio tužitelj, tada je jedino prihvatljivo kao dan određivanja prestanka radnog odnosa tužitelju odrediti dan podnošenja zahtjeva tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, a to je 30. rujna 2021. radi čega se zahtjev tužitelja da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu na dan 30. rujna 2021. prihvaća, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

30. Nadalje, tužitelj je zatražio sudski raskid ugovora o radu, a ujedno potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 20.400,00 kn. 31. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, osim što će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa, dosudit će mu i naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

32. Odlučujući o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora sud je imao u vidu da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. 7. 2021., te da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio u dobi 63 godine (rođ. 21.12.1958.). Uzimajući u obzir sve kriterije, to po ocjeni ovog suda iznosom naknade štete u visini od 3 ugovorene mjesečne plaće tužitelja će se postići svrha naknade.

32.1. Iz priloženog ugovora o radu od 1. 7. 2021. proizlazi da je između stranaka ugovorena bruto plaća tužitelja, što nije ni prijeporno, u visini od 6.800,00 kn, što znači da tužitelja pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 20.400,00 kn (6.800,00 x 3 = 20.400,00 kn/2.707,55 eura). Stoga je tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o rada dosuđen zatraženi iznos od 2.707.55 eura/20.400,00 kn (fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn), a kao u točki III. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 17. srpnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 2. rujna 2021. do 16.srpnja 2023. tužitelj odbija u svom zahtjevu.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), pa je tužitelju u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i popisu troška priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup ročištu od 9. 2. 2022., 4. 5. 2022., 27. 2. 2023. i 27. 4. 2023. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, za sastav podneska od 30. 9. 2021., 31. 1. 2022., 19. 9. 2022. i 16. 3. 2023. po 100 bodova, od 20. 4. 2023. po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn daje iznos od 1.990,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznos od 497,50 eura, te za trošak prijevoza svjedoka Marka Bubičića u iznosu od 53,09 eura, ukupno iznos od 2.540,59 eura/19.142,08 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 17. srpnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki IV. izreke presude

U Splitu 17. srpnja 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika