Pr-848/2018-83

REPLUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj V. N., O.: …, S., ,

zastupanog po pun. M. G., odvj. u S., protiv tuženika A.-S.

d.o.o. O.: …, S., zastupano po pun. M. B., odvj.

u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 01. ožujka 2023. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja R. P., odvj. u S. i zamj. pun. tuženika D. Č., odvj. vjež. u O. A. i A., objavljene dana 17. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S., da isplati tužitelju V. N., O.:…, S., s osnova razlike između plaćenih prekovremenih sati i iznosa koji je trebao biti plaćen temeljem Pravilnika koji je bio na snazi kod tuženika, ukupan iznos od 11.285,69 eura/ 82.345,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine novčane iznose teku od;

- Na iznos od 232,29 eura od dana 15. veljače 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 302,73 eura od dana 15. ožujka 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 236,73 eura od dana 15. travnja 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 508,19 eura od dana 15. svibanj 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 595,00 eura od dana 15. lipanj 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 338,52 eura od dana 15. srpnja 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 660,38 eura od dana 15. kolovoza 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 398,83 eura od dana 15. rujna 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 526,56 eura od dana 15. listopada 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 315,65 eura od dana 15. studenog 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 312,04 eura od dana 15. prosinca 2008.g. pa do isplate

- Na iznos od 232,61 eura od dana 15. siječnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 306,24 eura od dana 15. veljače 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 376,95 eura od dana 15. ožujka 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 283,79 eura od dana 15. travnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 162,65 eura od dana 15. svibnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 357,90 eura od dana 15. lipnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 197,99 eura od dana 15. srpnja 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 369,75 eura od dana 15. kolovoza 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 131,39 eura od dana 15. rujna 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 342,76 eura od dana 15. listopada 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 491,54 eura od dana 15. studenog 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 111,68 eura od dana 15. prosinca 2009.g. pa do isplate

- Na iznos od 244,55 eura od dana 15. siječnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 287,05 eura od dana 15. veljače 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 297,90 eura od dana 15. ožujka 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 148,27 eura od dana 15. travnja 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 223,97 eura od dana 15. svibnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 164,20 eura od dana 15. lipnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 152,40 eura od dana 15. srpnja 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 219,36 eura od dana 15. kolovoza 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 548,06 eura od dana 15. rujna 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 170,16 eura od dana 15. listopada 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 331,32 eura od dana 15. studenog 2010.g. pa do isplate - Na iznos od 213,77 eura od dana 15. prosinca 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 299,35 eura od dana 15. siječnja 2011.g. pa do isplate

- Na iznos od 165,96 eura od dana 15. veljače 2011,.g. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. obračunavala uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem

polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna povećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a od 1.

siječnja 2023.g. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S., da isplati tužitelju V. N., O.:…, S., bruto iznos od 2.159 eura/16.727,00 kuna s osnove razlike između iznosa isplaćenih troškova prijevoza i iznosa koji je trebao biti isplaćen prema važećem Pravilniku uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od dana 16. veljače 2011.g. po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015.g. obračunavala uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1.

kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. obračunavaju se uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku A.-S. d.o.o., O.: …, S, da tužitelju V. N., O.:…, …, S., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.275,64 eura/39.749,30 kn u roku

od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 16. veljače 2011., u bitnome se navodi da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu vozača, te da mu tuženik u razdoblju od 01. svibnja 2005. god 01. siječnja 2009. nije isplaćivao plaću sukladno odredbama ugovora o radu, ni sukladno odredbama Pravilnika. S tim u svezi daje dana

15. svibnja 2008., da je tuženiku uputio zahtjev za isplatom neisplaćenog dijela plaće,

a koji tuženik nije odgovorio, nego je i u narednom razdoblju isplaćivao plaću na isti način.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je plaća isplaćena sukladno ugovoru o radu i Pravilniku o radu, istakao je prigovor litispendencije, jer da bi tužitelj pokrenuo parnicu radi poništenja novih ugovora o radu, tražio je isplatu plaće prema ranijem ugovoru.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Pravilnika o radu, Ugovora o radu, evidencije radnog vremena, visina bruto plaća i iznosi dnevnica po linijama za vozače, tzv. šifrarnik, zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela plaće i dodatak na plaću, obračunski listovi plaće, obračun plaće i naknada plaće, pregledan je spis VP 210/07, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. C., A. V.,

A. Š., zz J. J., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je izveden dokaz vještačenjem po vještacima knjigovodstveno financijske struke M. T. i

M. D.

4. Temeljem navedenih dokaza, OS u S. S. u S.

odlukom br. Pr-390/15 od 15. studenog 2015. usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, obvezujući tuženika na isplatu iznosa od 91.207,15 kn s osnova razlike plaće.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika, ŽS u R. je odukom

br. Gžr-25/2016 od 10. listopada 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. U nastavljenom dijelu postupka, tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu, iz razloga navedenih u prvoj fazi postupka, ističući da je tužitelj u spornom razdoblju kod tuženika radio kao vozač, te da tuženik primjenjujući šifrarnik vozačima nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, iako je tužitelj u utuženom razdoblju pojedinih mjeseci radio prekovremeno.

6.1. Podneskom od 12. listopada 2022. tužitelj je konačno označio točan naziv tuženika, kako je pobliže navedeno u uvodu presude. Podneskom od 31. siječnja 2023.

tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predložio sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 11.285,69 eura/82.345,75 kn, s osnova razlike plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sate prekovremenog rada, te dodatke za rad nedjeljom i državnim praznikom i blagdanom, sve s pripadajućim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci presude. Točkom II. predložio je tuženika obvezati i na isplatu iznosa od 2.159,80 eura/16.272,00 kn s osnova razlike između iznosa ispaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza koji su mu trebali biti isplaćeni u utuženom razdoblju, sve s pripadajućim kamatama. Predložio je tuženika obvezati i na snašanje parničnog troška.

7. U ovoj fazi postupka tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, iz razloga navedenih u prvoj fazi postupka, usprotivio se i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, uvijek ističući da je plaća bila isplaćivana prema važećem zakonu i šifrarniku.

8. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom ranije izvedenih dokaza; te je izveden dokaz saslušanjem zz tuženika I. T.;

izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. N. K., kao i nadopunom istog; pregledani su putni radni listovi za linijski prijevoz za tužitelja i usporedne radnike-druge vozače; izveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka I. C.; pregledan je dopis M. mora, prometa i

infrastrukture, U. cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture K.: 011-02-

17-04/18 od 18. svibnja 2017.; pregledan je zaključak MF –PU, PU S., O. za otkrivanje porezno kaznenih djela od 28.

srpnja 2009.; pregledan je dopis DI, PJ S.,

O. za nadzor u području radnih odnosa i zaštite na radu, O. za nadzor u području radnih odnosa od 16. veljače 2009.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. D. C., kao i nadopuna istog; pregledani su i drugi pisani dokazi koji prileže spisu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 20. veljače 2007., na radnom mjestu vozača. Ugovorom je bilo utvrđeno da će u slučaju potrebe za prekovremenim radnom raditi duže od punog radnog vremena, tj. 40 sati tjedno,

-nije bilo sporno (na ročištu održanom dana 06. lipnja 2021.) da je tužitelj u utuženom razdoblju vozio na prigradskim linijama, tj. linijama do 50 km (nije vozio međužupanijske, ni međudržavne linije),

-nije bilo sporno da se na tužitelja primjenjuje odredba čl. 7. tada važećeg Zakona o radu.

12. Kao sporno, u ovoj fazi postupka, trebalo je utvrditi primjenjuje li se na tužitelja kao vozača, Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te koliko je tužitelj efektivno radio. Nadalje, kako je tuženik izračunavao plaću tužitelju, tj. na koji način su vrednovani i isplaćeni sati "zauzetosti", kada tužitelj nije vozio, ali je bio angažiran na drugim poslovima, čekajući slijedeću vožnju.

13. Odredbom čl. 7. Zakona o radu (NN br. 137/04), propisano je da je poslodavac obvezan radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, obavljati preuzeti posao.

14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN br. 137/04), propisano je da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno.Stavkom 3. istog članka, propisano je ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno.

15. Odredbom čl. 92. Zakona o radu (NN br. 134/04), propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

16. Članom 10. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i sličnih slučajeva prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca je obvezan raditi duže od punog radnog vremena, najviše 10 sati tjedno, te u slučaju potrebe za prekovremenim radom, prvi nadređeni rukovoditelj radnika sastavlja i potpisuje evidenciju rada iznad punog radnog vremena, i takvu evidenciju podnosi predsjedniku uprave društva na ovjeru, prije obračuna i isplate plaće.

17. Člankom 18. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisan je način na koji se utvrđivala osnovana plaća radnika, te je predviđeno da osnovna plaća radnika predstavlja novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan ili normu. Plaća radnika da predstavlja umnožak osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao, te da osnovicu za obračun osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno mjesto sa najnižim koeficijentom ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za imovinska osiguranja, također je određeno da izuzetno osnovna plaća vozača izravno ovisi o vrsti i broju linija koje vozač tijekom mjeseca vozi.

18. Člankom 19. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006. propisan je način na koji se osnovna plaća povećava, odnosno umanjuje, pa je tako određeno da se osnovna plaća radnika može povećati za iznos prekovremenih sati rada, pod uvjetom da je radnik u punom radnom vremenu dao prosječni ili uobičajeni radni učinak (planirani ili normirani), te prekovremene sate rada da evidentira neposredni rukovoditelj u propisanim listama za evidenciju.

19. Pregledom Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika od dana 20. veljače 2007., članom 2. utvrđeno je koje će poslove tužitelj obavljati, raspoređen na radnom mjestu vozača. Čl. 3. utvrđeno je da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno, te da su stranke suglasno ugovorile da će u slučaju potrebe za prekovremenim radnom tužitelj raditi prekovremeno.

20. Člankom 21. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da radnik ima pravo naknade stvarno nastalih troškova, odnosno pravo na naknadu najviše do visine porezno dopustivih rashoda za troškove prijevoza na posao u visini troškova prijevoza najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza.

21. ZZ tuženika I. T. iskazao je da je zaposlen kod većinskog vlasnika tuženika od 2012., od kada se kod pravnog prednika tuženika primjenjuje šifrarnik, po kojem se obračunava i isplaćuje plaća. Iskazao je da se sukladno Zakonu o mobilnim radnicima vozačima plaćaju samo sati vožnje, dok raspoloživost ne ulazi u radno vrijeme (ukoliko vozač odradi jednu vožnju, slobodan je do slijedeće vožnje). Nadalje, da svaki vozač dobiva putni nalog u kojem je navedena linija koju vozi, polazak i dolazak, te da vozač radni nalog ispunjava (kilometraža, utrošeno gorivo), što da se unosi u sustav, pa da se baš prema tim podacima vozaču isplaćuje plaća. Šifre da su vezane za liniju koju vozač vozi. ZZ-u tuženika nije bilo poznato koji je Pravilnik o radu važio kod tuženika u utuženom razdoblju, izričito je iskazao da raspoloživost vozača ne ulazi u radno vrijeme vozača (ne izražava u plaći), jer da se svaka tura vožnje plaća prema utvrđenoj šifri.

22. Saslušani svjedok I. C., u bitnome je naveo da je tužitelj radio kao vozač, da je efektivno vozio najmanje sedam sati ,te da bi još dva sata obavljao druge poslove npr. preuzimao prtljagu, primao putnike i izdavao karte, s tim u svezi na kolodvoru rješavao administraciju i predavao inkas, skupljao krupni otpad u autobusu,

prao vjetrobranska stakla, odvozio autobus u mehaničarsku radionicu. Iskazao je da su vozači između dvije vožnje mogli otići kući, ali da su to rijetko radili obzirom na kratke pauze između dviju vožnji.

23. Pregledom Zaključka MF, PU, PU S., O. za otkrivanje porezno kaznenih djela, K.: UP/I-215-4/009- 01/15 Ur.br.:

513-07-17-09-1 od 28. srpnja 2009. (str. 572-575 spisa) proizlazi da je nadležno tijelo provelo inspekcijski nadzor kod tuženika, tuženiku je naloženo da u roku od 30 dana od primitka predmetnog zaključka, obračuna naknade plaća vozačima autobusa za prekovremeni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznikom u razdoblju od 01. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009.

24. Iz dopisa M. mora, prometa i infrastrukture, Uprave cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture, K.: 011-02/17-04/18 Ur.br.:530-05 od 18.

svibnja 2017., Predmet: Zakon o radnom vremenu, obvezanim odmorima mobilnih radnika i uređajima zabilježenim u cestovnom prijevozu, proizlazi da se čl. 3. Uredbe 561/06 izuzimaju vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50 km u pogledu dozvoljenih vremena vožnje, obveznih razdoblja prekida vožnje i odmora vozača.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju na vozače koji obavljaju prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50 km (na ročištu održanom 30. lipnja 2021. stranke su učinile nespornim da je tužitelj vozio na linijskim vožnjama do 50 km),u pogledu utvrđenja radnog vremena, razdoblja odmora i stanki, primjenjuju se odredbe KU, Sporazuma između socijalnih partnera, te odrede zakona kojima se određuju radni odnosi. Dakle, na tužitelja se ne primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu. Na tužitelja se imaju primijeniti odredbe Zakona o radu i to čl. 60., kao i odredbe čl.10 Pravilnika tuženika iz 2006. Nadalje, iz Zaključka MF od 28. srpnja 2009.

utvrđeno je da se sati rada koje je vozač ostvario tijekom mjeseca, utvrđuju temeljem mjesečnog izvješća o broju ostvarenih vožnji na pojedinim linijama, množeći broj određenih vožnji pojedinih linija sa satima zauzeća na istima. Ukupni sati zauzeća pojedinog vozača u mjesecu, su identični ostvarenim satima rada, utvrdio ih je tuženik kao porezni obveznik u Pregledu tzv. "visina bruto-plaća i iznosi dnevnica po linijama za vozača". Nadležno tijelo je utvrdilo da su vozači autobusa kod tuženika, dakle i tužitelj u utuženom razdoblju radili prekovremeno, utvrđen je i način obračuna plaće vozačima, kao i način obračuna radnih sati. Uzgred se napominje da je upravo S.

vozača i prometnih radnika podnio prijavu protiv tuženika, DI

između ostalog i zbog netočnog izračunom plaće.

25.1. Slijedom navedenog, proizlazi kako je tužitelj kao vozač u utuženom razdoblju radio više od 40 sati tjedno, ali da tuženik tužitelju kao ni drugim radnicima nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, rad nedjeljom i državnim praznicima. Evidetirano vrijeme od početka do kraja radnog dana tužitelja, bilo je duže od redovnog radnog vremena. Sukladno pravilniku i odredbama ugovora o radu , tužitelju pripada pravo i na isplatu s osnova prekovremenog rada i rada vikendom i nedjeljama . Svjedok

C. jasno je iskazao da je tužitelj vozio više od 7 sati, te više od 2 sata dnevno bio angažiran drugim poslovima.

26. Po mišljenju ovog suda, tužitelj ne smije biti uskraćen za isplatu s osnova izvršenog rada, koji je nesporno izvršio, iz razloga jer tuženik kao poslodavac nije na adekvatan način vršio evidenciju radnog vremena, u smislu tada važećeg Zakona o radu. Nadalje, tužitelj ne smije biti uskraćen niti iz razloga što tuženik nije regulirao prekovremeni rad. Tuženik uvođenjem šifrarnika više nije plaćao prekovremeni rad vozačima, iako nije bilo sporno da je tužitelj kao i drugi vozači pojedinih mjeseca u utuženom razdoblju odradio više od redovnog radnog vremena, što su u vještvima suglasno zaključile vještakinje za knjigovodstvo i financije dipl. oec. D., dipl. oec. T. i dipl. oec. C.. Prema Pravilniku tuženika čl. 10. i važećim odredbi Zakona o radu čl. 60., tjedno radno vrijeme je 40 sati. Tuženik je šifrarnikom uveo plaćanje sukladno vrijednosti svake pojedine linije, a ne kao do tada, kao u vrijeme provedeno na radu kod tuženika. Naime, ovaj sud smatra uvjerljivim i logični da su vozači u pauzama između vožnji ili prije vožnji obavljali i druge poslove npr. naplaćivali karte, primali prtljagu, na kolodvoru rješavali administrativne poslove, skupljali otpatke, čistili vjetrobranska stakla, odvozili autobuse u mehaničarsku radionicu i sl., sve ovo za potrebe procesa rada. Nadalje, tuženik termin zauzetosti nije uveo u Pravilnik tuženika, niti ga je uveo ili korigirao u odredbama ugovora o radu svakog pojedinog vozača, koji se odnose na sate provedene na radu. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju isplatio za sve ste provedene na radu.

27. Ovaj sud smatra da je tuženik za trajanja postupka bio dužan dostaviti tahografske listove (osobito nakon odluke ŽS u Rijeci br. Gžr-25/16 od

10. listopada 2018.). Činjenica da tuženik tahografske listove nije dostavio iako se pozivao na iste, ne smije ići na štetu tužitelju, što sudu ukazuje na zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane tuženika.

28. Za istaći je da sud nije prihvatio zaključke iz vještva dipl. ing. Nevena Kralja iz postupka po tužbi tužitelja Đ. Đ. br. P.-924/16. Naime, vještakinja dipl. oec. C., analizom je utvrdila kako Đ. i tužitelj nisu vozili iste linije, pa podaci iz vještačenja po tahografu, npr. za siječanj 2010. nisu isti (vozač Đ. Đ. je imao 145

sati zauzetosti, dok je tužitelj imao 234 sata zauzetosti). Dakle, sud nije prihvatio vještvo iz postupka drugog tužitelja, iako je radio na istom radnom mjestu kao i tužitelj. Nadalje, vještak dipl. ing. N. K. u vještvu od 20.siječnja 2021. učinjenom za potrebe ovog parničnog postupka ,zaključuje kako nije moguće egzaktno utvrditi aktivno vrijeme vožnje i vrijeme odmora bez tahografskih listova.

29. Ovaj sud je vještvo dipl. oec. D. C. u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, te temeljeno na dokumentaciji koja prileži spisu, koju je vještakinja pobrojala u uvodnom dijelu vještva od 18. kolovoza 2022. (str. 664 spisa). Vještvo je temeljila na podacima evidencije o radu , na važećem Pravilniku o radu tuženika iz 2006., kao i na zaključak MF - PU, PU S.

od 28. srpnja 2009. Analizom odvezenih linija povezujući ih sa šifrarnikom, utvrdila je sate koje je svaki radni dan tužitelj provodio na radu, kao ukupne sate zauzetosti, isto kao i dane kada je tužitelj radio nedjeljom i državnim praznikom.

Vještakinja je vještvom i tabelarnim prikazom koje prileži vještvu (str. 667/668, 674 spisa) izračunala razliku između plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koju bi tužitelj primio u razdoblju od 15. siječnja 2008. do 16. veljače 2011. u slučaju da je tuženik izračun izvršio prema Pravilniku iz 2006., uvažavajući zaključak MF.

29.1. Dakle, vještakinja je zaključila da je tužitelju trebalo biti isplaćeno ukupno 232.389,65 kn bruto plaće, i to po osnovi redovnog rada iznos od 137.768,00 kn, te dodataka na rad nedjeljom iznos od 6.157,20 kn, dodatak za rad na državni praznik i blagdan iznos od 3.438,00 kn, kao i iznos od 85.026,45 kn s osnova prekovremenog rada. Na koncu, vještakinja je zaključila da je tužitelju u utuženom razdoblju bio isplaćen ukupan iznos od 145.246,30 kn, pa da na ime razlike s osnova rada nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada u utuženom razdoblju tužitelju pripada daljnji iznos od 82.345,75 kn (stupac 17 tablice).

30. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 31. siječnja 2023.,prema izračunu vještakinje, te je utuženi iznos, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H., izrazio u eurima, to je sud tuženika

obvezao na isplatu iznosa od 11.285,69 eura/82.345,75 kn, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

31. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)

32. Točkom II tužbenog zahtjeva, tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 2.159,80 eura/ 16.727.00 kn s osnova neisplaćenih troškova prijevoza, tužitelj isto potražuje u smislu odrede čl. 21. st. 4. Pravilnika o radu tuženika iz 2006. Istim člankom utvrđeno je pravo radniku na naknadu troškova prijevoza na posao u visini troškova prijevoza najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza. Sudska vještakinja za financije dipl. oec. M. T. u vještvu od 29. siječnja 2013. (str. 138 spisa), iskazala je da prema podacima dobivenim od strane nadležne službe tuženika, tuženik u utuženom razdoblju radnicima nije isplaćivao troškove prijevoza. Vještakinja je podatak o cijeni mjesečne karte u utuženom razdoblju pribavila također od tuženika kao poduzeća koje se bavi prijevozom putnika. Vještakinja je utvrdila da bi u utuženom razdoblju tužitelju koji živi na adresi S. K., s osnova prijevoza na rad za prvu zonu pripadao ukupan iznos od 2.220,05 eura/16.727,00 kn. Po mišljenju ovog suda, tužitelju pripada pravo na troškova prijevoza koji mu nesporno tuženik nije isplaćivao, i to baš u iznosu kojeg je u vještvu utvrdila dipl. oec. T., stoga je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

33. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22)

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).Međutim, samo za parnične radnje koje je poduzeo odvjetnik M.

G., obzirom da je tužitelja u ovom postupku do ročišta održanog 12. veljače 2020.

zastupala dipl. iur. D. T. iz HUS, kojoj parnični trošak ne

pripada.

Punomoćniku tužitelja obistinjuje se parnični trošak za pristup na 12 ročišta u iznosu od po 199,08 eura, za 6 podnesaka po 199,08 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 895,86 eura na ime pripadajućeg PDV-a, te iznos od 796,34 eura za troškove provedenih vještačenja, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.275,64 eura/39.749,30 kn, kao što je odlučeno pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 17. srpnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana

primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud

u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis