Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-382/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. Z., protiv ovršenika F. S., OIB: ..., iz T., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u Đ., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu od 5. svibnja 2023. poslovni broj: Ovr-293/2020- 25, 17. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Ovr-293/2020-25 od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja na naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odgođena je provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Đakovu broj: Ovr-545/2019-3 od 28. lipnja 2019. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-72/2003.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak te naloži ovršeniku naknaditi mu trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iznoseći razloge zbog kojih je usvojio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe prvostupanjski sud navodi da je po prijedlogu ovrhovoditelja 28. lipnja 2019. određena ovrha na temelju ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206707821/06 od 22. svibnja 2006. koji je kao javnobilježnički akt solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OU:337/06 te je određena ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk.ul. br.476 k.o. T., kčbr.299/3, u naravi kuća i dvorište selo površine 168 čhv (604 m2) i kčbr.300/3 u naravi oranica selo površine 235 čhv (845 m2) radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 18.846,27 EUR na ime glavnice i kamate s pripadajućim kamatama i troškovima. Iz Ugovora o kreditu broj 3206707821/06 od 22. svibnja 2006. prvostupanjski sud utvrdio je da je isti sklopljen između ovršenika F. S. kao korisnika kredita i Z. b. kao kreditora koja je tražbinu iz tog Ugovora zajedno sa svim sredstvima osiguranja ustupila ovrhovoditelju Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. ovjerenim od strane javnog bilježnika M. M. pod brojem OV-8093/18 od 6. srpnja 2018. Nadalje navodi da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, te se pristupio provedbi ovrhe, utvrđena je vrijednost nekretnina, određen je način prodaje te je zahtjev za prodaju nekretnine dostavljen Financijskoj agenciji radi prodaje nekretnine na elektroničkoj javnoj dražbi, a da je ovršenik 1. srpnja 2022. istaknuo da pojedine odredbe Ugovora o kreditu smatra nepoštenim i ništetnim, te je podneskom od 31. ožujka 2023. predložio odgodu ovrhe navodeći u istom da je pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu koji u ovom postupku čini ovršnu ispravu, a koji postupak se vodi pred prvostupanjskim sudom pod posl.brojem P-72/2023., te da se ovrhovoditelj podneskom od 17. travnja 2023. protivio odgodi ovrhe.

6. Uvidom u tužbu i predmet posl.broj:P-72/2023 prvostupanjski sud utvrdio je da je ovršenik kao tužitelj protiv Z. b. d.d. 9. ožujka 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 22. svibnja 2006. kojim mu je Z. odobrila kredit za refinanciranje stambenog kredita i adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan isplate u dijelu kojima je ugovorena valuta glavnice i obveza vraćanja kredita u valuti švicarski franak te zahtjev za isplatu 2.500,00 EUR.

7. Polazeći od Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su-87/2022-2 od 11. ožujka 2022. prema kojem je u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, te članka 65. stavka 1. mjerodavnog Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) prema kojem sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te kumulativno s prethodno navedenim i jedna, od daljnje, točkama od 1. do 11. te odredbe propisanih pretpostavki, a prethodno utvrdivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, prvostupanjski sud zaključuje da će ovršenik u slučaju da uspije u postupku posl.br.P-72/2023 sa svojim zahtjevom, a da se u međuvremenu u ovom postupku provede ovrha, ostati bez svoje nekretnine koju koristi za potrebe stanovanja, te da eventualna naknadna financijska naknada u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku nekretnine te bi pravna zaštita koju bi naknadno postigao u slučaju uspjeha u parnici bila nepotpuna i nedovoljna. Osim toga, bez odgode ovog postupka, vođenje postupka za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, kao ovršne isprave, ovršeniku ne bi predstavljalo niti odgovarajuće, niti učinkovito sredstvo u slučaju provedbe ovrhe na njegovoj nekretnini. Prvostupanjski sud poziva se i na presudu Suda Europske unije u svezi primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. broj: C-497/18. Slijedom iznesene zakonske regulative i utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrđuje da je bez obzira na postojanje subjektivne pretpostavke iz članka 65. OZ potrebno odgoditi ovrhu koja je određena na neposredno izvršivom javnobilježničkom aktu kao ovršnoj ispravi u svezi kojeg je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi, a to kako bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća/EEZ 93/13, odnosno osigurala potpuna djelotvornost zaštite potrošača u ovom postupku ovrhe pokrenutim na temelju takve ovršne isprave.

8. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovanu materijalnopravnu prosudbu prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe ovaj sud prihvaća pravilnim te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima ovrhovoditelja.

9. Uvodno u žalbi ovrhovoditelj navodi da žalbu podnosi zbog svih zakonom dopuštenih razloga, no kako sadržajem žalbe obrazlaže samo žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, to je ovaj sud pobijano rješenje ponajprije ispitao u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:70/19

– dalje: ZID ZPP) te u vezi članka 21. stavka 1. OZ, te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud na temelju naprijed citiranih zakonskih odredbi pazi po službenoj dužnosti.

10. Osporavajući pravilnost primijenjenog materijalnog prava ovrhovoditelj u žalbi navodi da se presuda Suda Europske unije na koju se poziva prvostupanjski sud ne može tumačiti u smislu da sud može donositi odluke suprotne nacionalnom pravu i važećim propisima i zbog čega sud u ovom postupku mora preispitati postoje li razlozi za odgodu isključivo u smislu odredaba Ovršnog zakona. Ukazuje da prema članku 65. stavku 1. OZ sud nije dužan odgoditi ovrhu ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke, pri tome ukazujući da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje razloga za odgodu ovrhe u smislu članka 65. OZ ujedno tvrdeći da podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno pojedinih njegovih odredbi, samo po sebi ne predstavlja uvjet propisan člankom 65. stavkom 1. točkom 4. OZ jer ništetnost pojedine odredbe ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora. Smatra da je na ovrhovoditelju teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja se ne bi mogla poslije u redovnom postupku naknaditi pri čemu se poziva na svoj temeljni kapital u iznosu od 514.780.000,00 kn ujedno tvrdeći da je sud prilikom odlučivanju o odgodi ovrhe dužan voditi računa o vrednovanju interesa svih subjekata involviranih u ovršnom postupku, vjerojatnosti nastupanja, kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne) odgode pretrpjeli. Ukazuje da je ovršna isprava – ugovor o kreditu sklopljen u valuti CHF, ali da je za isti izvršena konverzija u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditIranju ("Narodne novine" broj:102/15) koju činjenicu je kao odlučnu sud morao uzeti u obzir pri donošenju odluke o odgodi ovrhe zbog nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi ovršenik navodno trpio. U daljnjem tekstu žalbe osvrće se na sudsku praksu Vrhovnog suda u vezi konverzije iz odluke poslovni broj Gos 1/2019. te na odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača u smislu samo djelomične ništetnosti pojedinih odredaba te značaj takvih odredbi na parnični postupka koji je ovršenik pokrenuo i predmetnu ovrhu.

11. Obzirom na iznesene žalbene navode valja ponoviti da je na prijedlog ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave i to Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206707821/06 od 22. svibnja 2006. sklopljenim između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i ovršenika kao korisnika kredita koji je kao javnobilježnički akt solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OU:337/06 i kojim je ovršeniku Banka stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i kojeg se ovršenik obvezao vratiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF. U postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača povodom tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka pa tako i protiv Z. b. d.d. kao prvotuženice, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je prvotuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Navedena činjenica, uz činjenicu da je ovršenik podnio tužbu protiv Z. b. radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o namjenskom kreditu o valutnoj klauzuli u CFH, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.500,00 EUR, dovoljan je razlog za utvrđenje da su ispunjene pretpostavke za odgodu iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ, budući da bi i po ocjeni ovog suda prodajom nekretnine ovršenika u slučaju uspjeha tužbe u parničnom postupku (Z. b. trebala bi ovršeniku isplatiti 2.500,00 EUR), za ovršenika nastala teško nadoknadiva šteta. Naime, po ocjeni ovog suda nije upitna mogućnost ovrhovoditelja da ovršeniku vrati iznos koji bi naplatio prodajom njegove nekretnine u ovršnom postupku, međutim sama činjenica da bi ovršenik ostao bez kuće ujedno i doma, time ne bi bila reparirana nastala šteta što ne bi trebalo biti sporno niti za ovrhovoditelja kojem, uzgred, obzirom na djelatnost kojom se bavi i visini temeljnog kapitala, zbog odgode ovrhe ne bi nastala nikakva šteta, posebno imajući u vidu da je predmet ovrhe nekretnina u naravi kuća sa dvorištem i da se osim glavnice od 10.528,46 EUR namiruje i zatezna kamata na taj iznos do namirenja.

12. Ovaj sud nije ovlašten u ovršnom postupku ispitivati osnovanost tužbenog zahtjeva iz tužbe ovršenika povodom koje se vodi parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-72/2023. Stoga žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj osporava osnovanost tužbenog zahtjeva nisu od odlučnog značaja za ocjenu pobijanog rješenja zbog čega u smislu članka 375. stavka 1. ZPP ti žalbeni navodi nisu niti ocijenjeni.

13. Iz naprijed navedenih razloga žalba ovrhovoditelja ocijenjena je neosnovanom zbog čega je primjenom članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

14. Budući ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to je u smislu članka 154. stavka 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Varaždin, 17. srpnja 2023.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.