Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

Pr-894/2018-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. V., …, …. , P., 2) M. J., OIB: …, …3, S., 3) J.

M., OIB: …, … S., 4) M. K., OIB: …, … 8, S., 5) M. B., OIB: …,

… T., svi zastupani po punomoćniku J. M., odvjetniku u

O. d. M.&P. d.o.o., Split, protiv tuženika P. d.o.o., OIB: …, S., …, radi isplate, nakon održane usmene i javne

glavne rasprave, zaključene dana 31. svibnja 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 14. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku P. d.o.o., OIB: … …., S. tužiteljima isplatiti dole navedene iznose s osnove ostvarenih

prekovremenih sati rada i to kako slijedi:

a) Tužitelju M. V., OIB: …, …. P.

21312 iznos od 7.070,32 KN/ 938,39 EUR , uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos od :

- na iznos od 871,54 KN/115,67 EUR teku od dana 16. travnja 2013, godine

- na iznos od 343,95 KN/ 45,65 EUR teku od dana 16. svibnja 2013. godine

- na iznos od 871,54 KN/ 115,67 EUR teku od dana 16. srpnja 2013. godine

- na iznos od 363,53 KN/ 48,25 EUR teku od dana 16. prosinca 2013. godine

- na iznos od 922,45 KN/ 122,43 EUR teku od dana 16. siječnja 2014. godine

- na iznos od 614,96 KN/ 81,61 EUR teku od dana 16. veljače 2014. godine

- na iznos od 307,48 KN/ 40,80 EUR teku od dana 16. ožujka 2014. godine - na iznos od 307,48 KN/40,80 EUR teku od dana 16. travnja014. godine,

- na iznos od 614,96 KN/81,61 EUR teku od dana 16. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 307,48 KN/ 40,80 EUR teku od dana 16. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 614,96 KN/ 81,61 EUR teku od dana 16. rujna 2014. godine,

- na iznos od 619,99 KN/ 82,28 EUR teku od dana 16. ožujka 2016. godine,

- na iznos od 310,00 KN/ 41,14 EUR teku od dana 16. srpnja 2016. godine,

od 1. siječnja 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje, a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.god. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatražene kamate, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu tužitelj M. V. odbija.

b) tužiteljici M. J., OIB:…, …, S. iznos od

5.763,70 KN/ 764,97 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos od :

- na iznos od 47,25 KN/ 6,27 EUR teku od dana 16. listopada 2013. godine

- na iznos od 597,36 KN/ 79,28 EUR teku od dana 16. veljače 2014. godine

- na iznos od 298,68 KN/ 39,64 EUR teku od dana 16. srpnja 2014. godine

- na iznos od 599,88 KN/ 79,61 EUR teku od dana 16. listopada 2014. godine

- na iznos od 599,88 KN/ 79,61 EUR teku od dana 16. svibnja 2015. godine

- na iznos od 299,94 KN/ 39,80 EUR teku od dana 16. srpnja 2015. godine

- na iznos od 301,20 KN/ 39,97 EUR teku od dana 16. studenoga 2015. godine

- na iznos od 301,20 KN/ 39,97 EUR teku od dana 16. veljače 2016. godine,

- na iznos od 301,20 KN/ 39,97 EUR teku od dana 16. svibnja 2016. godine

- na iznos od 602,39 KN/ 79,95 EUR teku od dana 16. srpnja 2016. godine

- na iznos od 1.814,72 KN/ 240,85 EUR teku od dana 16. kolovoza 2016. godine, od 1. siječnja 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje, a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 1.siječnja 2023.god. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu tužiteljica M. J. odbija.

c) tužitelju J. M., O.:…, …. 18, S. iznos

od 14.393,79 KN/ 1.910,38 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje :

- na iznos od 846,65 KN/ 112,36 EUR teku od dana 16.travnja 2013. godine

- na iznos od 282,22 KN/ 37,45 EUR teku od dana 16.lipnja 2013. godine

- na iznos od 609,57 KN/ 80,90 EUR teku od dana 16.srpnja 2013. godine

- na iznos od 343,42 KN/ 45,57 EUR teku od dana 16.listopada 2013. godine

- na iznos od 640,84 KN/ 85,05 EUR teku od dana 16.prosinca 2013. godine

- na iznos od 594,85 KN/ 78,95 EUR teku od dana 16.siječnja 2014. godine

- na iznos od 597,36 KN/ 79,28 EUR teku od dana 16.ožujka 2014. godine

- na iznos od 597,36 KN/ 79,28 EUR teku od dana 16.svibnja 2014. godine

- na iznos od 597,36 KN/ 79,28 EUR teku od dana 16.lipnja 2014. godine

- na iznos od 1.493,41 KN/ 198,20 EUR teku od dana 16.srpnja 2014. godine,

- na iznos od 896,05 KN/ 118,92 EUR teku od dana 16.rujna 2014. godine

- na iznos od 597,36 KN/ 79,28 EUR teku od dana 16.prosinca 2014. godine

- na iznos od 599,88 KN/ 79,61 EUR teku od dana 16.veljače 2015. godine

- na iznos od 899,82 KN/ 119,42 EUR teku od dana 16.lipnja 2015. godine

- na iznos od 599,88 KN/ 79,61 EUR teku od dana 16.rujna 2015. godine

- na iznos od 602,39 KN/ 79,95 EUR teku od dana 16.veljače 2016. godine

- na iznos od 602,39 KN/ 79,95 EUR teku od dana 16.ožujka 2016. godine

- na iznos od 602,39 KN/ 79,95 EUR teku od dana 16.srpnja 2016. godine

- na iznos od 2.108,37 KN/ 279,82 EUR teku od dana 16.kolovoza 2016. godine, od 1. siječnja 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.god. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu tužitelj J. M. odbija.

d) tužitelju M. B., O.: …, …, T.

iznos od 7.386,52 KN/ 980,35 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje :

- na iznos od 581,03 KN/ 77,11 EUR teku od dana 16.ožujka 2013. godine

- na iznos od 634,46 KN/ 84,20 EUR teku od dana 16.srpnja 2013. godine

- na iznos od 922,45 KN/ 122,43 EUR teku od dana 16.siječnja 2014. godine

- na iznos od 1.229,93 KN/ 163,23 EUR teku od dana 16.travnja 2014. godine - na iznos od 307,48 KN/ 40,80 EUR teku od dana 16.svibnja 2014. godine

- na iznos od 617,48 KN/ 81,95 EUR teku od dana 16.prosinca 2014. godine

- na iznos od 308,74 KN/ 40,97 EUR teku od dana 16.ožujka 2015. godine

- na iznos od 308,74 KN/ 40,97 EUR teku od dana 16.travnja 2015. godine

- na iznos od 308,74 KN/ 40,97 EUR teku od dana 16.srpnja 2015. godine - na iznos od 617,48 KN/ 81,95 EUR teku od dana 16.rujna 2015. godine

- na iznos od 310,00 KN/ 41,14 EUR teku od dana 16.ožujka 2016. godine

- na iznos od 1.239,99 KN/ 164,57 EUR teku od dana 16.lipnja 2016. godine,

od 1. siječnja 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje , a slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 ( pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 1.siječnja 2023.godine pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate, kao i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu tužitelj M. B. odbija.

II. Nalaže se tuženiku P. d.o.o., OIB: …, …, S. tužiteljima isplatiti dole navedene iznose s osnove neisplaćenih naknada za

godišnji odmor i to kako slijedi :

a) tužitelju M. V., iznos od 7.580,16 KN/ 1.006,06 EUR , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1.srpnja 2017. do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.siječnja 2023.godine pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja M. V. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

b) tužiteljici M. J., iznos od 7.430,08 KN/ 986,14 EUR , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1.srpnja 2017. do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se zahtjev tužiteljice M. J. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

c) tužitelju J. M., iznos od 8.026,56 KN/ 1.065,30 EUR , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1.srpnja 2017. do 31. 12. 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja J. M. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

d) tužitelju M. K., iznos od 7.981,60 KN/ 1.059,34 EUR , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1.srpnja 2017. do 31. 12. 2022., po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja M. K. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

e) tužitelju M. B., iznos od 2.296,80 KN/ 304,83 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 1.srpnja 2017. do 31. 12. 2022., po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja M. B. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

III. Nalaže se tuženiku P. d.o.o., OIB: …, tužiteljima od 1. do 5.

naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.804,88 eura/ 28.667,87 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14. srpnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 19. studenog 2018. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako su tužitelji prethodno bili zaposlenici kod tuženika, sve do 01. rujna 2016. g. kada je temeljem Sporazuma o prijenosu djelatnosti sektora prometa u mirovanju, zaključenog između tuženika i tvrtke S. p. d.o.o.,

ugovori o radu tužitelja prenesen sa tuženika na tvrtku S. p. d.o.o. Tužitelj pod 1) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g odradio ukupno 38 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika, tužiteljica pod 2) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradila ukupno 20 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika, tužitelj pod 3) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradio ukupno 64,5 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika, tužitelj pod 5) kao djelatnik tuženika je prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016.g. odradio ukupno 28 prekovremenih dana sa osmosatnom dnevnicom, za koje nikada nije isplaćena naknada od strane tuženika. Temeljem citiranih evidencija odrađenih prekovremenih, a neisplaćenih sati obavljen je izračun dugovanja za svakog radnika, pa tako i za tužitelja, i to sukladno kolektivnom ugovoru, umnoškom vrijednosti boda od 13,1 koeficijenta 1,6 koji se opet množi sa određenim stažom svakog radnika, na koji način se dođe do novčane vrijednosti satnice, koja se onda množi sa količinom odrađenih, a neplaćenih sati. Tužitelj pod 1) je radio na uličnom parkiralištu od 11.07.2016.g do 31.08.2016.g., na bolovanju za vrijeme kojeg je proveden godišnji odmor, ali nije isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 8.960,00 kn. Tužiteljica pod 2) je radila na parkiralištu V. od

01.04.2016.g do 30.04.2016.g., te na parkiralištu S. od 01.05.2016. do

31.05.2016. za vrijeme koje joj je proveden godišnji odmor ali nije isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 3.640,00 kn. Tužitelj pod 3) je radio na parkiralištu R. i. od 01.05.2016 do 31.05.2016., te na parkiralištu F. od 01.06.2016. do 30.06.2016. za vrijeme koje mu je proveden godišnji odmor ali nije isplaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora u iznosu od 9.240,00 kn. Tužitelj pod 4) radio je na uličnom parkiralištu od 01.05.2016. do 31.05.2016., na vanuličnom parkiralištu B. 2. od 01.06.2016. do

11.06.2016., te je bio na bolovanju od 13.06.2016. do 23.06.2016 za vrijeme koje mu je proveden godišnji odmor, ali nije isplaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora u iznosu od 6.440,00 kn. Temeljem prednjeg, tužitelji, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 20. veljače 2023., predlažu donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 28. prosinca 2018.. tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, te predlaže da ista tužba bude odbačena, podredno odbijena uz obvezu snošenja troška postupka od strane tužitelja. Sporni su i netočni navodi tužitelja da su prema evidencijama tuženika u razdoblju od 2013.-2016. tužitelji odradili broj prekovremenih dana navedenih u tužbi, kao i da im tuženik nije za to platio nikakvu naknadu. Također, netočni su navodi iz tužbe da su tužitelji radili za vrijeme za koje su imali Odluku o korištenju godišnjeg odmora. Naime, godišnji odmori tužitelja su evidentirani i provedeni sukladno odlukama o korištenju godišnjeg odmora, te im je u skladu s internim aktima tuženika prije korištenja godišnjeg odmora isplaćen i regres za godišnji odmor. Tuženik je tužiteljima isplatio u cijelosti naknadu za njihov rad i to kako redovan tako i prekovremeni rad u predmetnom razdoblju. Kako tužitelji ničim nisu dokazali ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom povratnica-obavijesti o prijamu od 3. 3. 2017.; 24. 11. 2017. i 9.11. 2017., dopisa tuženika upućenog punomoćniku tužitelja od 17.11. 2017., 19. 4. 2017., 27. 11. 2017., odgovora tuženika na zamolbu tužitelja od 27. 3. 2017., 10. 3. 2017., evidencija o odrađenim prekovremenim satima, podatci o neiskorištenom, a provedenom godišnjem odmoru za 2016., dopisa punomoćnika tužitelja upućenog tuženiku 21. 11. 2017., 3. 11. 2017., 15. 3. 2017., 1.

3. 2017., raspored djelatnika P. d.o.o. S., zatvoreni parking (list 30-194 spisa), obračunskih platnih lista (list 422-441 spisa), saslušanjem svjedoka Ž. K., E. K., J. P., N. K., saslušanjem tužitelja od 1-5 kao

parničnih stranaka, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo A. B., dipl.oec od 2. siječnja 2022., dopune vještačenja vještaka A. B. od 21. travnja 2022. i od 25. listopada 2022., , Kolektivnog ugovora za radnike P. s izmjenama i dopuna (list 606-649 spisa), Pravilnika o radu od 27. veljače 2015., obrasca OP i obračunskih platnih listića IP1 za utuženo razdoblje (list 696-1065 spisa), obračunskih lista broj 01/01 za 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da su tužitelji od 1. do 5. bili radnici tuženika sve do 1. rujna 2016.

- da su sporazumom o prijenosu djelatnosti sektora prometa u mirovanju, zaključenog između tuženika i trgovačkog društva S. p. d.o.o., ugovori o radu tužitelja od 1. do 5. preneseni na trgovačko društvo S. p. d.o.o.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. M. V., pod 2. M. J., pod 3.

J. M. i pod 5. M. B. da im tuženik isplati naknadu za ostvareni prekovremeni rad za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2016. sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja pod 1. M.

V., pod 2. M. J., pod 3. J. M., pod 4. M. K. i pod 5.

M. B. da im tuženik isplati bruto iznos na ime naknade za neiskorištene sate godišnjeg odmora u 2016. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su tužitelji kod tuženika radili prekovremeno kroz utuženo razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2016., kada su njihovi ugovori o radu preneseni na novog poslodavca temeljem Sporazuma o preuzimanju postojećih materijalnih i kadrovskih kapaciteta prometa u mirovanju-javnih parkirališta u S. pa su od 1. 9. 2016. postali zaposlenici S. p. d.o.o., pa je tako tužitelj pod 1. M. V., kao radnik tuženika, u razdoblju 2013.-2016., odradio ukupno 38 prekovremenih sati rada, što mu nije plaćeno, kao što mu nije isplaćen ni godišnji odmor; tužiteljica po 2. M. J., kao radnica tuženika, u razdoblju 2013.- 2016., odradila ukupno 20 prekovremenih sati rada, što joj nije plaćeno, kao što joj nije isplaćen ni godišnji odmor; tužitelj pod 3. J. M., kao radnik tuženika, u razdoblju 2013.- 2016. , odradio ukupno 64,5 prekovremenih sati rada, što mu nije plaćeno, kao što mu nije isplaćen ni godišnji odmor; tužitelj pod 4. M. K., kao radnik tuženika, u razdoblju 2013.- 2016. mu nije isplaćen godišnji odmor i pod 5. M. B., kao radnik tuženika, za razdoblje 2013.- 2016. odradio ukupno 28 prekovremenih sati rada što mu nije plaćeno, kao što mu nije isplaćen ni godišnji odmor. Tužitelji su tražili od tuženika predmetnu isplatu i to dne 3.3.2017., 8.11.2017. i 24.11.2017

., ali

se tuženik na to oglušio.

9. U smislu odredbe čl. 65. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14; dalje ZR) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do pedeset sati tjedno (st.3. citiranog članka).

10. Odredbom čl. 45. st.1. Pravilnika o radu tuženika propisano je da se u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim situacijama prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev Poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno , te da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje (st.5. i 6. citiranog članka).

11. Odredbom čl. 31. Kolektivnog ugovora za radnike P. d.o.o. S. poslodavac ima pravo uvesti prekovremeni rad u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, a u slučajevima iz st. 1. ovog članka radnik je dužan raditi prekovremeno, ali najduže do 10 sati tjedno.

12. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da su tužitelji radili prekovremeno, koji sati im nisu plaćeni, a prekovremeno su radili zato što tuženik nije imao potreban broj radnika za organizaciju rada kroz 24 h dnevno, radilo se u 6 smjena 48 h u prosjeku po jednoj naplatnoj kućici, to se onda radi o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena, u smislu čl. 65. Z, o čemu su jasno iskazivali saslušani svjedoci E. K., J.

P. i N. K., a i sami tužitelji.

13. Svjedok E. K., koji je u utuženom razdoblju bio voditelj uličnih i izvanuličnih parkinga, iskazao je da su radnici tuženika radili prekovremeno, a sve što se odrađivalo više evidentiralo se u prekovremeni rad, s time da su imali obračunske liste redovnog fonda radnih sati u koji nisu mogli prikazivati prekovremene sate niti je tuženik plaćao te prekovremene sate sukladno evidenciji koju su vodili izvan redovne obračunske liste, o čemu je sve obavještavao svog nadređenog D. B.. Također iz iskaza svjedoka K. proizlazi kako je

odluka tuženika bila da se ti prekovremeni sati pretvore u slobodne dane, što se jednim dijelom i radilo, ali zbog kroničnog manjka radnika svi ti prekovremeni sati nisu bili iskorišteni putem slobodnih dana.

14. Iz iskaza svjedoka J. P., koji je radio kod tuženika kao poslovođa zatvorenog parkinga, nesumnjivo proizlazi kako su radnici tuženika imali u utuženom razdoblju i po dva dana mjesečno prekovremeni rad, a evidenciju prekovremenih sati je vodio K., koji je upoznao upravu s problematikom velikog broja prekovremenog rada.

15. Svjedok N. K., koji je bio poslovođa uličnog parkinga, iskazao je kako su parkirališta zatvorenog tipa radila prekovremeno, te bi on "uskakao" djelatnicima u parkingu zatvorenog tipa s ljudima kada bi za to bilo potrebe, a evidenciju o broju prekovremenih sati vodio je K. i koliko mu je poznato nije bilo Odluke da se ti odrađeni prekovremeni sati djelatnicima obračunavaju kroz korištenje slobodnih dana, već je K. na inicijativu djelatnika nekima, koliko je moguće odobravao slobodne dane.

16. Iz iskaza tužitelja M. V., M. J., J. M., M. K. i M. B. saslušanih kao parnične stranke nesumnjivo proizlazi kako su evidenciju o njihovom radu pa tako i o prekovremenim satima vodile poslovođe, a zbog pomanjkanja ljudi, morali su raditi i u vrijeme kada su na slobodnim danima i kada su na godišnjem odmoru što je sve prekovremeni rad, koji im nije plaćen.

17. Dakle, iz iskaza svjedoka, kao i iz iskaza tužitelja, a koji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju i o odlučnim činjenicama su dali neposredno uvjerljiv iskaz pa ih sud prihvaća, nesumnjivo proizlazi da se kod tuženika radilo prekovremeno, iako za to od strane tuženika kao poslodavca nije postojala pisana naredba, te da tuženik kao poslodavac nije o takvom radu (duljem od redovnog) vodio službenu evidenciju radnog vremena s prikazanim stvarno odrađenim satima rada. Naime, tužitelji su radili prekovremeno, a koji rad im nije plaćen, a činjenicu prekovremenog rada su mogli dokazivati samo evidencijom o ostvarenim prekovremenim satima koju su vodili voditelji ili poslovođe kod tuženika

17.1. Tuženik kroz utuženo razdoblje nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način (prema odredbi čl. 5. st. 1. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, te da evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu /st.2./), odnosno na način da ona odražava stvarni rad tužitelja, jer iako su poslovođe, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka K., tuženiku dostavljali podatke o ostvarenim prekovremenim satima rada, te prekovremene sate nije službeno evidentirao ni isplatio, a nesumnjivo je utvrđeno da su tužitelji u utuženom razdoblju zbog obima posla i manjka radnika prekovremeno radili što im nije plaćeno, niti su im odobreni slobodni dani, odnosno iako su bili na slobodnim danima (ili pak na godišnjem odmoru) morali su dolaziti raditi na poziv poslodavca.

17.2. Naime, evidencija o radnom vremenu podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a koja je u utuženom razdoblju izostala u odnosu na tužitelje kao radnike tuženika, a iz provedenih dokaza (evidencije o radu tužitelja kod tuženika, koje evidencije su radili poslovođe službi, a potpisane po svjedoku E. K.; iskaza svjedoka K., P. i K., te iskaza tužitelja) proizlazi da

su tužitelji radili prekovremeno, koji sati im nisu plaćeni te da su prekovremeno radili zato što kod tuženika nije bilo dovoljno radnika s obzirom na organizaciju rada (radno vrijeme bilo organizirano kroz 24 h dnevno), to se onda radi o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena, o čemu su jasno iskazivali saslušani svjedoci i tužitelji.

17.3. Osim toga, po mišljenju ovog suda evidencija o radu dostavljena u spis od strane tužitelja, a koju dokumentaciju im je prethodno dostavio tuženik (evidencije o radu koju su vodili poslovođe kod tuženika dostavljane su tuženiku i tuženik je bio upoznat s problemom prekovremenih sati), predstavlja cjelovitu i jedinstvenu evidenciju o radnom vremenu, kao i da je ista financijski dokument za obračun plaća i ostalih naknada. Tu evidenciju je vodio isključivo tuženik (voditelji ili poslovođe tuženika, kao što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka K., P. i K., već i

iz iskaza svjedoka Ž. K., koji je u razdoblju od veljače ili ožujka 2015. do kraja listopada 2016. bio direktor tuženika i koji je iskazao kako su evidenciju radnih sati vodili voditelji ili poslovođe ovisno o sistematizaciji radnih mjesta), a i vještak B. je tu evidenciju o radu, iako neovjerenu i nepotpisanu, koristio kao relevantan dokument pri izradi vještačenja, zbog čega se ne može prihvatiti navod tuženika da je ta evidencija protivna evidenciji iz oblasti rada, kao i da ista nije bila pravilna osnova za provedeno vještačenje u ovom postupku.

17.4 Stoga su neosnovane tvrdnje tuženika kako nisu ispunjene pretpostavke za ostvarivanje prava na isplatu naknade za odrađeni prekovremeni rad, već naprotiv tužitelji imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad koji su odradili na zahtjev poslodavca i upravo je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljima tako ostvarene prekovremene sate rada.

18. Također za navesti je da se kod tuženika posao nije obavljao kroz preraspodjelu radnog vremena u smislu čl. 67. ZR te nije postojao niti sporazum između tuženika i tužitelja prema kojem bi umjesto plaćanja prekovremenog rada tuženik omogućio tužiteljima korištenje slobodnih dana pa je sve ono radno vrijeme, odnosno radni sati koje su tužitelji odradili više od 40 sati tjedno, tj. više od 8 sati dnevno, ima se smatrati prekovremenim radom, a u smislu odredbe čl. 65. st. 1. ZR.

19. Na okolnost visine naknade koja tužiteljima pripada prema ostvarenom prekovremenom radu kroz utuženo razdoblje, te visine naknade za neiskorištene sate godišnjeg odmora, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za bankarstvo, financije i računovodstvo A. B., dipl.oec., a koji je na temelju obračuna plaća, evidencije o iskorištenim slobodnim danima (satima) i ostaloj knjigovodstvenoj dokumentaciji, utvrdio pripadajuću bruto naknadu po osnovi prekovremenih sati rada i neiskorištenog godišnjeg odmora.

20. Vještak A. B. u svom vještačenju od 2. siječnja 2022. navodi da je koristio mjesečne evidencije o radu, koju su u sudski spis priložili tužitelji, a koja im je dostavljena od tuženika, te se ista, iako je neovjerena i nepotpisana, može smatrati relevantnom dokumentacijom. Isto tako koristio je obračunske liste - promet u mirovanju za 2013., 2014., 2015. i 2016. na kojem je za sve djelatnike sektora- promet u mirovanju dan prikaz odrađenih sati po svim osnovama i koji obračunski listovi su potpisani od ovlaštenih radnika tuženika, a koja dokumentacija se može smatrati relevantnim dokumentima, kao i ovjereni i potpisani knjigovodstveni dokumenti, karton zaposlenika za tužitelje ili obračunske platne liste po mjesecima za 2013., 2014., 2015. i 2016., u kojima je dan prikaz izračuna po svim osnovama za svaki mjesec. Vještak je mišljenja, a u skladu s relevantnom i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom, odnosno po Evidencijama o radnom vremenu i Obračunskim platnim listama, sljedećim tužiteljima u utuženom razdoblju nije obračunata bruto naknada za odrađene prekovremene sate: - M. V., iznos od 5.682,44 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 10, tablice broj 2; M. J., iznos od 4.777,17 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 10, tablice broj 3; J. M., iznos od 11.968,20 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 10 tablice broj 4; M. B., iznos od 5.976,92 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 10 tablice broj 5. Nadalje, u skladu s relevantnom i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom Obračunskim platnim listama i odredbama Zakona o radu, sljedećim tužiteljima zaključno s 1. rujna 2016.g., nije u cijelosti obračunata bruto naknada za neiskorišteni godišnji odmor: M. V., iznos od 3.553,20 kn, kako je navedeno u stupcu broj 6 tablice broj 6 iM. J., iznos od 719,04 kn, kako je navedeno u stupcu broj 6 tablice broj 6.

20.1. U dopuni vještačenja od 21. travnja 2022., a s obzirom na prigovore tužitelja pod 4. M. K. i prigovore tuženika, vještak B. napominje da je

sve izračune u predmetnom Nalazu i mišljenju od 2.1.2022. izradio, kao što je u vještačenju i navedeno na temelju vjerodostojne i relevantne knjigovodstvene dokumentacije priložene u sudski spis. Tužitelj M. K. nije uz podnesak

od 10.3.2022. priložio dokumentaciju na koju se poziva u podnesku od 10.3.2022. stoga se u tablicama u nastavku daju dva izračuna naknade za godišnji odmor za tužitelja M. K.. U tablici broj 7. dan je izračun naknade za neiskorištene sate godišnjeg odmora za 33 dana godišnjeg odmora, a na temelju tuženikove tablice o iskorištenosti godišnjih odmora. U tablici broj 8. dan je izračun naknade za neiskorištene sate godišnjeg odmora za 33 dana godišnjeg odmora, a na temelju tužiteljeve tvrdnje da tokom svibnja i lipnja nije koristio godišnji odmor. Zaključak vještaka je kako u odnosu na podnesak tužitelja M. K. od

10.03.2022., a na temelju izračuna za pripadajuća 33 dana godišnjeg odmora u 2016. godini, tužitelju M. K. bi pripadala naknada za neiskorištene

sate godišnjeg odmora: 2.176,80 kn kako je navedeno u stupcu broj 6 tablice broj 7. (ukoliko je ispravan broj iskorištenih sati godišnjeg odmora iz obračunske platne liste tuženika), odnosno 7.981,60 kn kako je navedeno u stupcu broj 6 tablice broj 8. (ukoliko je broj iskorištenih sati godišnjeg odmora po navodima tužitelja). Glede prigovora tuženika vještak ističe kako je u inicijalom Nalazu i mišljenju iz siječnja 2022. detaljno naveo sve razloge radi kojih se po mišljenju financijskog vještaka, dokumentacija priložena u sudski spis od strane tužitelja, raspored djelatnika P. d.o.o.-zatvoreni parking, koju tuženik naziva tzv. Evidencija o radu, može smatrati relevantnom dokumentacijom, a ne i vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom.

20.2. U ponovnoj dopuni vještačenja od 25. listopada 2022., a na temelju dostavljene dokumentacije tuženika, vještak daje novi izračun razlike naknade za prekovremeni rad. U odnosu na prvotni izračun uključen je dodatak za minuli rad (za svakog tužitelja u skladu s podacima u njegovim obračunskim platnim listama dostavljenima od strane tuženika), te stalni dodatak za prekovremeni rad (u skladu s Kolektivnim ugovorom). Sukladno relevantnoj i vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji u spisu i knjigovodstvenoj dokumentaciji (Evidencijama o radnom vremenu i Obračunskim platnim listama) koja je prikupljena za vrijeme izrade drugog dopunskog vještačenja, te izračuna u nalazu, mišljenje vještaka je kako tužiteljima u utuženom razdoblju nije obračunata bruto naknada za odrađene prekovremene sate:

M. V., iznos od 7.070,32 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 11 tablice broj 1; M. J., iznos od 5.763,70 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 11 tablice broj 2; J. M., iznos od 14.393,79 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 11 tablice broj 3; M. B., iznos od 7.386,52 kn, a mjesečno kako je navedeno u stupcu broj 11 tablice broj 4. Tužiteljima u utuženom razdoblju bi pripadala naknada za neiskorištene sate godišnjeg odmora, a kako je navedeno u stupcu broj 7 tablice broj 5. (ukoliko je ispravan broj iskorištenih sati godišnjeg odmora iz obračunske platne liste tuženika): M. V., iznos od 6.395,76 kn; M. J., iznos od 3.355,52 kn; J. M., iznos od 0,00 kn; M.

K., iznos od 2.176,80 kn i M. B., iznos od 2.296,80 kn. Ukoliko je broj iskorištenih sati godišnjeg odmora po navodima tužitelja (stupac broj 7 tablice broj 6.) ti tužiteljima pripada: M. V., iznos od 7.580,16 kn, M. J., iznos od 7.430,08 kn, J. M., iznos od 8.026,56 kn, M. K., iznos od 7.981,60 kn i M. B., iznos od 2.296,80 kn.

20.3. Nalaz i mišljenje vještaka B. izrađeno je temeljem evidencije o radu tužitelja i evidencije o satima odlazaka i dolazaka tužitelja sa i na radno mjesto, obračunskim platnim listama, na koje vještačenje tužitelji nisu imali primjedbi, dok je tuženik prigovarao vještačenju iz razloga što je vještak dao mišljenje temeljem dokumentacije – evidencije o radu koje nisu ovjerene ni potpisane od ovlaštenih osoba tuženika, ne izjašnjavajući se temeljem čega smatra da ista predstavlja dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja, ali bez obzira na primjedbe tuženik nije tražio dopunsko vještačenje (ili pak novo vještačenje), no za istaknuti je da se vještak očitovao na primjedbe tuženika u dopuni vještačenja od 21. 4. 2022. navodeći kako je pri izračunu koristio podatke iz evidencije o radnom vremenu dostavljenu od strane tužitelja, koje je klasificirao kao relevantne, jer se njezin autor- radnik tuženika (E. K.) očitovao da je istu izrađivao i potvrdio njezinu autentičnost pa stoga vještačenje vještaka B. ovaj sud prihvaća u cijelosti kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke i znanosti.

21. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da neisplaćena naknada za ostvarene sate prekovremenog rada tužitelja za razdoblje od 2013. do 2016. iznosi: za tužitelja pod 1. M. V. 938,39 eura/7.070,32 kn, za tužiteljicu pod 2. M.

J. 764,987 eura/5.763,70 kn, za tužitelja pod 3. J. M. 1.910,38

eura/14.393,79 kn i za tužitelja pod 5. M. B. 980,35 eura/7.386,52 kn, koji iznose tužitelji pod 1., 2., 3. i 5. potražuju, a koji iznosi su im i dosuđeni.

21.1. Na dosuđene iznose, tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to 16-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, pa je sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je čl. 92. st. 3 ZR koja propisuje da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tuženik je pao u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, radi čega je sud za više zatražene kamate tužitelje odbio, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

22. Nadalje, tužitelji potražuju i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u 2016. godini, a koji zahtjev je također osnovan.

23. Naime, odredbom čl. 76. ZR propisano je da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Čl. 77. st.1. ZR određeno je da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana, st. 2. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka. Čl. 82. ZR određeno je kako u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (st.1.), a naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

24. Čl. 44. Kolektivnog ugovora za radnike P. d.o.o. određeno je da se pravo na plaćeni godišnji odmor određuje u trajanju od najmanje 18 radnih dana u svakoj kalendarskoj godini.

25. Čl. 56. Pravilnika o radu određeno je pravo radnika na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, a čl. 57. st.1. da radnik ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, dok se godišnji odmor određuje u trajanju do najviše 30 radnih dana (st.2. citiranog članka).

26. Iz vještačenja vještaka A. B. proizlazi da naknada za neisplaćeni godišnji odmor, a prema tvrdnjama tužitelja, koje ovaj sud prihvaća kao osnovane, jer tuženikova tablica iskorištenosti godišnjeg odmora nije relevantna jer ne prikazuje stvarno stanje, s obzirom na činjenicu, a kako to proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i svjedoka, da su tužitelji po pozivu poslodavca dolazili raditi i za vrijeme dok su bili na godišnjem odmoru, a što tuženik nije bilježio u svojoj evidenciji, to onda pripada tužitelje naknada za neiskorištene sate godišnjeg odmora u 2016. i to tužitelja pod 1. M. V. u iznosu od 1.006,06 eura/7.580,16 kn, tužiteljicu pod 2. M. J. u iznosu od 986,14 eura/7.430,08 kn, tužitelja pod 3. J. M.

u iznosu od 1.065,30 eura/8.026,56 kn, tužitelja pod 4. M. K. u iznosu od 1.059,34 eura/7.981,60 kn i tužitelja pod 5. M. B. u iznosu od 304,83

eura/2.2 96,80 kn, a koji iznosi su tužiteljima i dosuđeni.

26.1. Na dosuđene iznose tužiteljima su dosuđene zakonske zatezne kamate počevši od 1. srpnja 2017. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak, pa je sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u točki II izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa je tužiteljima, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) te popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup na ročište od 16. rujna i 2. prosinca 2019., 5. ožujka i 22. listopada 2020., 31. ožujka 2022., 1. ožujka 2023. i 31. svibnja 2023. po 100 bodova, za sastav podneska od 20. veljače 2023. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1.99 eura/15,00 kn iznosi 1.791,00 eura, što uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 447,75 eura, daje ukupan iznos od 2.238,75 eura, uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.566,13 eura, daje sveukupan iznos od 3.804.88 eura/28.667,87 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 14. srpnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 14. srpnja 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku