Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 29 P-312/21-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Marii Gašparović, a na prijedlog sudske savjetnice Ane Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz T. B., Bana Jelačića 51, OIB: 83659712666, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. i dr. d.o.o. u V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. c. 69, OIB…, zastupan po punomoćnicima iz O.D. K. & p. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 1. lipnja 2023., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja M. T., odvjetnice u V., te zamjenika punomoćnika tuženika D. C., odvjetnika u V., 14. srpnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe Ugovora o kreditu broj ….. od 14. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja I. M., T. B., B. J. 51, OIB… i tuženika R. A. d.d., M. c. 69, Z., OIB….

- «Redovna kamata: 5,50 % ( pet zarez pedeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.», sadržana u članku 2. Ugovora i - «Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.», sadržana u članku 7. Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. c. 69, OIB…, da tužitelju I. M., T. B., B. J., OIB…., isplati iznos od 2.741,29 eura (dvije tisuće sedamsto četrdeset jedan euro i dvadeset devet centi) / 20.654,26 kuna (dvadeset tisuća šesto pedeset četiri kune i dvadeset šest lipa) sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to:

- iznos 7,52 EUR / 56,69 HRK sa kamatom od 31. svibanj 2009. do plaćanja;

- iznos 7,75 EUR / 58,39 HRK sa kamatom od 30. lipanj 2009. do plaćanja;

- iznos 8,68 EUR / 65,39 HRK sa kamatom od 31. srpanj 2009. do plaćanja;

- iznos 10,01 EUR / 75,39 HRK sa kamatom od 31. kolovoz 2009. do plaćanja;

- iznos 9,87 EUR / 74,39 HRK sa kamatom od 30. rujan 2009. do plaćanja;

- iznos 8,41 EUR / 63,39 HRK sa kamatom od 31. listopad 2009. do plaćanja;

- iznos 11,20 EUR / 84,39 HRK sa kamatom od 30. studeni 2009. do plaćanja;

- iznos 14,25 EUR / 107,39 HRK sa kamatom od 31. prosinac 2009. do plaćanja;

- iznos 16,51 EUR / 124,39 HRK sa kamatom od 31. siječanj 2010. do plaćanja;

- iznos 15,98 EUR / 120,39 HRK sa kamatom od 28. veljača 2010. do plaćanja;

- iznos 18,77 EUR / 141,39 HRK sa kamatom od 31. ožujak 2010. do plaćanja;

- iznos 19,56 EUR / 147,39 HRK sa kamatom od 30. travanj 2010. do plaćanja;

- iznos 20,49 EUR / 154,39 HRK sa kamatom od 31. svibanj 2010. do plaćanja;

- iznos 34,16 EUR / 257,39 HRK sa kamatom od 30. lipanj 2010. do plaćanja;

- iznos 28,85 EUR / 217,39 HRK sa kamatom od 31. srpanj 2010. do plaćanja;

- iznos 41,06 EUR / 309,39 HRK sa kamatom od 31. kolovoz 2010. do plaćanja;

- iznos 36,68 EUR / 276,39 HRK sa kamatom od 30. rujan 2010. do plaćanja;

- iznos 32,17 EUR / 242,39 HRK sa kamatom od 31. listopad 2010. do plaćanja;

- iznos 42,12 EUR / 317,39 HRK sa kamatom od 30. studeni 2010. do plaćanja;

- iznos 54,34 EUR / 409,39 HRK sa kamatom od 31. prosinac 2010. do plaćanja;

- iznos 45,84 EUR / 345,39 HRK sa kamatom od 31. siječanj 2011. do plaćanja;

- iznos 48,89 EUR / 368,39 HRK sa kamatom od 28. veljača 2011. do plaćanja;

- iznos 47,96 EUR / 361,39 HRK sa kamatom od 31. ožujak 2011. do plaćanja;

- iznos 49,82 EUR / 375,39 HRK sa kamatom od 30. travanj 2011. do plaćanja;

- iznos 66,68 EUR / 502,39 HRK sa kamatom od 31. svibanj 2011. do plaćanja;

- iznos 73,58 EUR / 554,39 HRK sa kamatom od 30. lipanj 2011. do plaćanja;

- iznos 77,19 EUR / 581,61 HRK sa kamatom od 31. srpanj 2011. do plaćanja;

- iznos 72,15 EUR / 543,61 HRK sa kamatom od 31. kolovoz 2011. do plaćanja;

- iznos 66,58 EUR / 501,61 HRK sa kamatom od 30. rujan 2011. do plaćanja;

- iznos 65,56 EUR / 493,97 HRK sa kamatom od 31. listopad 2011. do plaćanja;

- iznos 65,03 EUR / 489,97 HRK sa kamatom od 30. studeni 2011. do plaćanja;

- iznos 68,75 EUR / 517,97 HRK sa kamatom od 31. prosinac 2011. do plaćanja;

- iznos 71,93 EUR / 541,97 HRK sa kamatom od 31. siječanj 2012. do plaćanja;

- iznos 72,99 EUR / 549,97 HRK sa kamatom od 29. veljača 2012. do plaćanja;

- iznos 70,34 EUR / 529,97 HRK sa kamatom od 31. ožujak 2012. do plaćanja;

- iznos 72,20 EUR / 543,97 HRK sa kamatom od 30. travanj 2012. do plaćanja;

- iznos 73,66 EUR / 554,97 HRK sa kamatom od 31. svibanj 2012. do plaćanja;

- iznos 71,80 EUR / 540,97 HRK sa kamatom od 30. lipanj 2012. do plaćanja;

- iznos 69,81 EUR / 525,97 HRK sa kamatom od 31. srpanj 2012. do plaćanja;

- iznos 68,19 EUR / 513,74 HRK sa kamatom od 31. kolovoz 2012. do plaćanja;

- iznos 65,03 EUR / 489,97 HRK sa kamatom od 30. rujan 2012. do plaćanja;

- iznos 67,82 EUR / 510,97 HRK sa kamatom od 31. listopad 2012. do plaćanja;

- iznos 69,81 EUR / 525,97 HRK sa kamatom od 30. studeni 2012. do plaćanja;

- iznos 69,01 EUR / 519,97 HRK sa kamatom od 31. prosinac 2012. do plaćanja;

- iznos 66,36 EUR / 499,97 HRK sa kamatom od 31. siječanj 2013. do plaćanja;

- iznos 66,09 EUR / 497,97 HRK sa kamatom od 28. veljača 2013. do plaćanja;

- iznos 67,15 EUR / 505,97 HRK sa kamatom od 31. ožujak 2013. do plaćanja,

- iznos 66,76 EUR / 502,97 HRK sa kamatom od 30. travanj 2013. do plaćanja;

- iznos 60,12 EUR / 452,97 HRK sa kamatom od 31. svibanj 2013. do plaćanja;

- iznos 59,46 EUR / 447,97 HRK sa kamatom od 30. lipanj 2013. do plaćanja;

- iznos 61,45 EUR / 462,97 HRK sa kamatom od 31. srpanj 2013. do plaćanja;

- iznos 64,37 EUR / 484,97 HRK sa kamatom od 31. kolovoz 2013. do plaćanja;

- iznos 67,29 EUR / 506,97 HRK sa kamatom od 30. rujan 2013. do plaćanja;

- iznos 66,09 EUR / 497,97 HRK sa kamatom od 31. listopad 2013. do plaćanja;

- iznos 67,15 EUR / 505,97 HRK sa kamatom od 30. studeni 2013. do plaćanja, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. c. 69, OIB…, da tužitelju I. M., T. B., B. J. 51, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.515,89 eura (tisuću petsto petnaest eura i osamdeset devet centi) / 11.421,47 kuna (jedanaest tisuća četiristo dvadeset jedna kuna i četrdeset sedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

i  r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je povučena tužba tužitelja I. M., T. B., B. J. 51, OIB…., protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. c. 69, OIB…, zaprimljena na ovom sudu 9. kolovoza 2021. u dijelu koji se odnosi na potraživanje preplaćenog iznosa s osnove jednostrane izmjene kamatne stope.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je ovom sudu 9. kolovoza 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili su dana 14. studenog 2006. godine u Č. Ugovor o kreditu broj ….. (dalje u tekstu: «Ugovor o kreditu»). Ugovorom o kreditu tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 20.077,81 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Rok vraćanja kredita iznosio je 84 mjeseca i to na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je tužitelju uručen po isplati kredita. Tuženik je u članak 2. Ugovora o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Navedena odredba glasila je kako slijedi: «Redovna kamata: 5,50 % ( pet zarez pedeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.» Tuženik je tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu svojim jednostranim odlukama. Tuženik je u članak 7. Ugovora o kreditu ugradio odredbu kojom se povrat obveza po Ugovoru o kreditu obračunava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak važećem na dan dospijeća. Predmetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sastavni su dio unaprijed formuliranog i standardnog ugovora tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Uz navedeno, one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ujedno se napominje da su predmetne odredbe nerazumljive obzirom tužitelj iz njih nikako nije mogao i ne može utvrditi promjene tečaja, a niti je tuženik tužitelja upozorio o značenju iste ugovorne odredbe i rizicima koji su uz njih vezani. Tužitelj tako nije imao potpunu predodžbu o stvarnom značaju i posljedicama ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a s druge strane, tuženik tužitelju nije na primjeren način objasnio niti ga informirao o značenju i posljedicama predmetnih ugovornih odredbi. Uvažavajući sve navedeno, riječ je o nepoštenim odnosno ništetnim odredbama u smislu čl. 81., 82. i 90. mjerodavnog ZZP/03. Jednako tako, a obzirom je riječ o neodređenoj i neodredivoj činidbi, kao i činidbi ugovorenoj protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, to su iste ugovorne odredbe ništetne u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a. Nadalje, riječ je o ugovornim odredbama koje su protivne načelu savjesnosti i poštenja u smislu čl. 40. ZOO-a, a to posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj-potrošač-slabija ugovorna strana, za razliku od tuženika koji je jača ugovorna strana, ali unatoč tome nije tužitelja informirao i upozorio na prethodno navedene okolnosti. Također, jasno je da je uslijed opisanog došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je vršio plaćanja po Ugovoru o kreditu do studenog 2013., slijedom čega je tuženik temeljem opisanih nepoštenih ugovornih odredbi, prema tužiteljevom izračunu, bez osnove stekao novčani iznos od 15.000,00 HRK.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvotno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Zatim navodi da ne osporava činjenicu sklapanja ugovora o kreditu, niti njegovog sadržaja, no osporava da bi valutna klauzula bila ništetna kao i odredba o primjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda Visokog trgovačkog suda RH. Ističe da se navedene presude ne mogu primijeniti na autokredite. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužitelju ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također da je i zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita, tužitelju priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa CHF valutnom klauzulom, a sve u smislu da postoji mogućnost da tečaj CHF-a u budućnosti raste. Tuženik je klijente redovno obavješćivao i odgovarao na njihova pitanja. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti članka ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj …… na listu 7-12, otplatni plan na listu 13-16, otplatnu tablicu na listu 17-19, kupoprodajni ugovor na listu 20, uplatnice na listu 21-58, rješenje broj P-117/21 na listu 69-73, suglasnost na listu 75-76, ponudu za kupnju motornog vozila na listu 77, zahtjev za kredit na listu 78, zadužnicu na listu 79-80, odluku broj Gž-420/17 na listu 92-93, odluku broj Gž- 2066/17 na listu 94-96, odluku broj Gž-121/20 na listu 97-99, rješenje broj P-128/21 na listu 113-118, rješenje broj P-367/19 na listu 119-123, rješenje broj Gž-353/21 na listu 124-127, rješenje broj Gž-143/21 na listu 141-143, rješenje broj P-1386/19 na listu 144-147, rješenje broj P-4289/19 na listu 148-149, rješenje broj P-4018/19 na listu 150-151, rješenje broj P-3269/19 na listu 152-153, rješenje broj P-2533/19 na listu 154-155, rješenje broj P-117/21 na listu 156-161, rješenje broj P-820/19 na listu 162-167, rješenje broj P-793/19 na listu 168-173, rješenje broj P-835/19 na listu 174- 179, rješenje broj Gž-1509/20 na listu 180-185, rješenje broj Gž-1070/21 na listu 186-189, dopis na listu 203, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje N. J. na listu 216-240, izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH na listu 260-261, te je na ročištu 1. lipnja 2023. saslušao tužitelja.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Općinski sud u Č. je rješenjem broj P-312/21-7 od 10. prosinca 2021. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti za postupanje ovog suda u predmetnoj pravnoj stvari, a isto rješenje potvrđeno je odlukom Županijskog suda u V. broj Gž- 57/22 od 1. veljače 2022.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu broj ….. od 14. studenog 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.077,81 CHF obračunatog prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 84 mjeseci i uz kamatnu stopu od 5,50 % godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke. Također, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen i da je kamatna stopa tijekom otplate kredita u više navrata mijenjana.

8. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne, a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je i to je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

9. Sporni Ugovor o kreditu zaključen je 14. studenog 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe nepoštene primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

10. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

12. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

13. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

14. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

15. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

17. Tuženik u ovom postupku nije dokazao, teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da se je prije sklapanja Ugovora o kreditu od 14. studenog 2006. pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u dijelu čl. 2 Ugovora tj. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama tuženika, a da se nije pregovaralo, po ocjeni ovoga suda, ukazuje okolnost da je iz sadržaja Ugovora vidljivo da se radi o standardnom, tipskom ugovoru o kreditu.

18. Gore navedeno proizlazi i iz samog iskaza tužitelja koji je saslušan na ročištu održanom 1. lipnja 2023. istaknuvši da nije sa tuženikom pregovarao o pojedinačnim odredbama ugovora, da nije bio upozoren na rizičnost promjenjive kamatne stope te valute u CHF, a glede sklapanja ugovora o kreditu naveo je da je od strane tuženika dobio formulirani ugovor, koji je potpisao.

19. O odredbi čl. 2 Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006., kako je to naprijed i iznijeto, nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl. 2 Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope, sukladno odluci banke, predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom te ništetnom.

20. Naime, sporna odredba čl. 2 među strankama zaključenog Ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,50 % ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovoreni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,50 %, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženoj kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

21. Kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZZO/91, odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05, a što u ovom slučaju nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovornih odredbi potrošač nije mogao u vrijeme pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu odnosno kako će u budućnosti biti njegova ugovorna obveza glede plaćanja ugovornih kamata, a čija sudbina je bila izvan mogućnosti njegovog utjecaja, odnosno pretežitim dijelom ovisila o volji i namjeri tuženika, a koja kao specijalizirana novčarska ustanova je bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu. Vrhovni sud RH Broj: Rev 2221/2018-11

22. Isto se odnosi i na odredbe čl. 1 i 7 Ugovora kojima je ugovoreno da se glavnica kredita i iznos anuiteta veže uz valutu švicarski franak (CHF) po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća u pogledu dijelova kojih odredbi tuženik kao banka nije dokazao da se je pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno informiran o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF niti pak su tužitelju jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja, a što u konačnosti nije navedeno niti u ugovoru.

23. U ovom postupku valja navesti kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Z. koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

25. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud Republike Hrvatske djelomično je usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

26. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je novu presudu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

27. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Ustavni sud RH svojom je odlukom broj U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

29. Kako je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena nepoštenom i ništetnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., dok su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene nezakonitim i ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., tako su ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu iz predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

30. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdobljima u kojima je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose i na redovnu kamatnu stopu (promjenjivu) i na vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka.

31. Temeljem odredbe čl. 502 c Zakona o parničnom postupku i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli. Naime, odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove pa se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502a st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženu, po shvaćanju ovoga suda, a što je ujedno i stav Vrhovnog suda RH izražen u presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-3142/18-2, u postupku kao što je konkretni nije potrebno provoditi dokazni postupak u pravcu da ugovorna odredba o jednostranom povećanju kamatne stope od strane tuženika, kao i odredba o valutnoj klauzuli u CHF, a sve na štetu potrošača, ne bi bila ništetna, napose u situaciji kao što je konkretna kada učinci donesenih presuda u kolektivnom sporu obvezuju i stranke i sud u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog, sud je na ročištu održanom 1. lipnja 2023. odbio daljnje dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Marodi Ivana te za pribavu dokumentacije koja bi se odnosila na osporen status potrošača rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba sukladno članku 292 stavku 5 Zakona o parničnom postupku.

32. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.

33. Okolnost što je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku, ne predstavlja okolnosti zbog kojih bi naprijed navedene odredbe Ugovora bile valjane pri čemu se napominje da javni bilježnik, prilikom solemnizacije ugovora, nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora, već je u obvezi pregovarati s tužiteljem, kao potrošačem, bio tuženik time da tuženik u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 81 ZZP/03, nije dokazao da se o sadržaju sporne ugovorne odredbe, koja se tiče načina promjene kamatne stope te ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF pregovaralo.

34. Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekama pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, a koje su naprijed citirane, jer isti predstavlja ugovor o kreditu uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke te Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je zaključen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tužitelj, ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se tiču načina promjene kamatne stope te ništetne i nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutu CHF.

35. Slijedom navedenog, sud je u ovom postupku vezan utvrđenjima iz citiranih presuda. Presude u kolektivnom sporu nisu ovisile o namjeni ugovora o kreditu već o tome da li je tuženik kao banka koristio nepoštene i ništetne odredbe, o čemu je konkretno riječ.

36. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije. Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo: S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.

37. U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude Asbeek Brusse i de Man Garabito, C- 488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).

38. Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača. Iz Ugovora o kreditu broj 218-50-3774214 od 14. studenog 2006. jasno je kako je riječ o ugovoru koji je tužitelj sklopio u privatne svrhe, odnosno jasno je kako je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, a za kupnju osobnog vozila.

39. Provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke N. J., na matematički izračun kojeg stranke nisu imale primjedbi, već je tuženik iznio samo prigovore pravne naravi, utvrđeno je koje je iznose tužitelj preplatio zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope od 5,50 % te iznose anuiteta koje je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK, a imajući u vidu tečaj važeći na dan isplate kredita. Tako je sudski vještak utvrdio da razlika između anuiteta koje je tužitelj trebao platiti prema početnom otplatnom planu i stvarno plaćenih anuiteta primjenom izmijenjene kamatne stope, te razlika između plaćenih anuiteta i iznosa koje bi tužitelj platio da tijekom otplate nije došlo do rasta tečaja CHF prema HRK iznosi 25.631,52 kn / 3.401,89 eura. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 11. siječnja 2023. na način da potražuje iznos od 2.741,29 EUR/ 20.654,26 kn koji iznos je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj kn, a imajući u vidu tečaj važeći na dan isplate kredita, dok je istim podneskom obavijestio sud da nema potraživanje prema tuženiku s osnove promjenjive kamatne stope te povlači navode iz t. 2. tužbe.

40. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan budući da izneseni zaključak proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju.

41. Tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka precizirao svoj tužbeni zahtjev sukladno izračunu visine potraživanja tužitelja iz tog vještačenja na način da potražuje iznos od 2.741,29 EUR / 20.654,26 kn koji iznos je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj kn. Tuženik je prigovorio preinaci tužbenog zahtjeva jer da ista sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a nije dopuštena. Stav je ovog suda kako tužitelj nije mogao postaviti svoj tužbeni zahtjev precizno kao što je to učinio podneskom od 11. siječnja 2023. dok nije dobio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je sud odredio u ovom postupku. Sukladno tomu, nije bio u mogućnosti preinaku izvršiti do zaključenja prethodnog postupka, već je to učinio po provedenom vještačenju kada je saznao za točan izračun visine svojeg zahtjeva. Kada se tužitelju ne bi dopustila takva preinaka, isti bi bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika jer ne bi mogao potraživati cjelokupni iznos koji mu tuženik duguje, stoga je preinaka i svrsishodna za rješenje odnosa među strankama. Sukladno tome valjalo je temeljem čl. 190. st. 2 i 3. Zakona o parničnom postupku dopustiti preinaku tužbe tužitelja.

42. Nadalje tužitelj je podneskom od 11. siječnja 2023. povukao tužbeni zahtjev s osnove potraživanja preplaćenog iznosa zbog jednostrane izmjene kamate stope tijekom otplate kredita, a kojem se povlačenju tuženik nije protivio, međutim je glede istog tražio naknadu troškova. Sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku tužba se može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

43. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 31. svibnja 2009. do zaključno 30. studenog 2013. do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeni su datumi kada je svakoga mjeseca unutar spornog razdoblja tuženik primio uplate tužitelja pa tako postoji obveza tuženika za povrat primljenih iznosa od datuma primitka istih sve sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a s obzirom da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljom.

44. Tuženik je nepošten činjenicom što je zaključio ugovor sa ugovornom odredbom koju je kasnije mijenjao svojom jednostranom odlukom i na temelju svojih internih akata, a da nije kao trgovac sa tužiteljem kao korisnikom kredita pojedinačno pregovarao i utvrdio egzaktne parametre i razloge koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, te je nepošten činjenicom što je ugovorio da se glavnica kredita i iznos anuiteta veže uz valutu švicarski franak (CHF), dakle da je postupao protivno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), što za posljedicu ima ništetnost tih odredbi po čl. 87. istog zakona. Po čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja. Kako je tuženik nepošteni stjecatelj jer je postupao protivno gore navedenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, to je sud naložio tuženiku da zatezne kamate plati od dana stjecanje preplaćenih iznosa kredita.

45. Glede tuženikovog prigovora zastare valja navesti kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018). Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi, te da je ista presuda u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. kolovoza 2021., te je istom specifikacijom tužbenog zahtjeva po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka utužena samo razlika koju je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF, u konkretnom slučaju nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, dalje: ZOO). Dakle tuženikov prigovor zastare je neosnovan, s obzirom da su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

46. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH 1. ožujka 2022. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

47. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 5. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime tužitelj je povukao tužbeni zahtjev s osnove promjenjive kamatne stope, međutim kako je tužbom od 9. kolovoza 2021. potraživao 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, dok je po vještačenju specificirao tužbeni zahtjev samo s osnove valutne klauzule te potražuje iznos od 2.741,29 eura / 20.654,26 kuna sukladno nalazu i mišljenju vještaka, ovaj je sud mišljenja kako tužitelj nije uspio u postupku s osnove promjenjive kamatne stope, a koji se odnosi na razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva.

48. S obzirom na gore navedeno tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 22.9.2021. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 10.6.2022. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kn (Tbr.9.toč.1. Tarife), sastava podneska od 11.1.2023. u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 10.2.2023. u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 1.6.2023. u iznosu od 199,00 eura / 1.499,37 kn (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife u iznosu od 248,79 eura / 1.874,51 kuna, odnosno iznos od 1.243,95 eura / 9.372,54 kuna. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura / 250,00 kuna i na presudu u iznosu od 72,86 eura / 548,96 kuna (sukladno VPS prema specificiranom tužbenom zahtjevu), koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.515,89 eura / 11.421,47 kuna.

49. Sud nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 12. studenog 2021. s obzirom da istim ponavlja već iznesene navode, nije priznao trošak sastava podneska od 20. lipnja 2022. s obzirom da istim obavještava sud o uplati predujma za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nije priznao trošak sastava podneska od 29. rujna 2022. s obzirom da istim požuruje postupanje vještaka.

50. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Čakovec, 14. srpnja 2023.

Sutkinja

Sanja Maria Gašparović

Sudska savjetnica:

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika