Pr-1281/2022-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz S., K. Z. 35, OIB: ………………………., zastupane po pun. S. Č., odvj. u S., protiv tuženika A.

d.o.o. za arhitektonske i poslovne usluge S., T. hrvatske bratske zajednice 8, OIB: …………………, zastupano po OD M. & P., odvj. u Splitu, radi utvrđenja,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. travnja 2023. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice K. S. Č., odvj. u S. i pun. tuženika Z.

M., odvj. u S., objavljene 14. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga kojom je T. K., s prebivalištem u S., K. Z. br.35, OIB: ………………….. otkazan Ugovora o

radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.02.1998.godine na poslovima tajnice, te prema tome radni odnos radnice T. K. nije ni prestao.

II. Nalaže se tuženiku A. d.o.o. da u roku od osam dana, isplati tužiteljici T. K. mjesečne iznose plaće u iznosu od 3.749,99 kn bruto (uvećano za doprinose na plaću, iz plaće, poreze i prirez) zajedno sa zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koje kamate teku od dospijeća, odnosno od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, počevši od lipnja 2022. pa dalje do pravomoćnosti Presude.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od osam dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom i to od donošenja prvostupanjske Presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužna je tužiteljica T. K. iz S., K. Z. 35, OIB: ………………….. u roku u od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku A.

d.o.o. za arhitektonske i poslovne usluge S., T. hrvatske bratske zajednice 8, OIB: ………………., parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 06. travnja 2022. navodi se da je tužiteljica radila kod tuženika, na poslovima poslovne tajnice od 1998. Dana 14. veljače 2022., da je tuženik donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zbog gospodarskih razloga, da je tužiteljica dana 04. ožujka 2022. podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, na koji se tuženik nije očitovao, pa je tužiteljica predmetnom tužbom ustala u zakonskom roku. Nadalje, u bitnome se navodi kako tuženik kao direktor, tužiteljicu kao suvlasnicu nije prethodno izvijestio o financijskim teškoćama u poslovanju, o padu prihoda, niti se sa tužiteljicom savjetovao, vezano za donošenje sporne odluke. Tužiteljica je isticala da je baš ona zajedno sa zz tuženika osnovala poduzeće A. d.o.o., kojem poduzeću je u ovom trenutku jedini upisani

član i direktor baš N. K., s kojim je još uvijek u braku, iako da je bračna zajednica prekinuta prije godinu dana. Zz tuženika da je dana 15. veljače osnovano novo društvo s tvrtkom A. arhitekt d.o.o., koje obavlja iste djelatnosti , u istom prostoru u kojem je djelatnost obavljao tuženik, ali da su članovi tog društva i osobe ovlaštene za zastupanje N. K. i S. Ž.. Da je na radnom mjestu tužiteljice nakon

donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, zaposlio drugu osobu, koja da samo formalno radi za poduzeće A. arhitekt d.o.o. Tužiteljica je za trajanja postupka osporavala činjenicu teškoća u poslovanju tuženika zbog pandemije Covid 19. Štoviše, da je tuženik tijekom 2020. ostvario dobit i prihode, da ima zadržanu dobit, da tuženik raspolaže dugotrajnom imovinom, vrijednosnim papirima, pa da bi kapital tuženika iznosio cca 3.752.131,00 kn. Dakle, razlozi za otkazivanje ugovora o radu da nisu promjene na tržištu i pad prihoda, već poremećaj bračnih odnosa između supružnika

Kezić, koji su suvlasnici tuženika, pri čemu da je N. K. kao drugi suvlasnik i direktor društva zloupotrijebio tu okolnost sa ciljem da tužiteljici nanese štetu. Na koncu, tužiteljica navodi da je Zakonom o radu propisano što je radnik, a što poslodavac. Fizička osoba prema propisu o trgovačkim društvima kao član uprave ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu ovlaštena voditi poslove poslodavca, može radniku u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Međutim, na tu osobu (tužiteljicu) da se ne primjenjuju odredbe ZR-a. Obzirom da je tužiteljica suvlasnik tuženika za 50% udjela, da je tužiteljica ovlaštena i odgovorna za poslove tuženika, neovisno o činjenici što obavlja poslove za tuženika, zato da se na nju primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

Na koncu, da zz tuženika prilikom donošenja sporne Odluke nije vodio računa o starosnoj dobi tužiteljice, koja u kolovozu 2023. puni 60 godina, te ima 24 godine radnog staža kod tuženika i obvezu uzdržavanja sina na redovnom školovanju. Odluka o otkazu da ima i formalno pravne nedostatke, jer da je iznos otpremnine krivo izračunat, da se i iz tog razloga sporna Odluka od 14. veljače 2022. treba utvrditi nedopuštenom. Tužiteljica je predložila odlukom utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika A. d.o.o. nije prestao. Predložila je i tuženiku A. d.o.o. naložiti da

u roku od 8 dana isplati tužiteljici mjesečne iznose od po 3.749,99 kn od lipnja 2022. do pravomoćnosti presude. Predložila je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 22. svibnja 2022. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice i cijelosti. Naime, da nije istina da bi tužiteljica bila u svojstvu suvlasnika tuženika za 50% te da je u radnom odnosu, jer da je radni odnos između tužiteljice i tuženika zaključen temeljem Zakona o radu, što da nema veze s imateljima udjela u trgovačkom društvu. Odlukom od 14. veljače 2022. da je tuženik kao poslodavac tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih razloga. S tim u svezi, da se zz prije donošenja odluke nije trebao savjetovati ni sa kim, tako ni sa tužiteljicom. Tuženik je istakao da je tužiteljica u dugogodišnjem fiktivnom radnom odnosu kod tuženika, da dugi niz godina za tuženika nije izvršavala nikakvi radni zadatak, da je ugovor egzistirao formalno, kako bi tužiteljica ostvarila pravo iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i primala plaću, jedini osnivač i član društva tuženika da je N. K..

Međutim, obiteljske odnose i radno-pravni status tužiteljice da treba odvojiti, pa se s tim u svezi tuženik nije niti očitovao na navode tužbe, koji se odnose na utvrđenje bračne stečevine, jer nisu u svezi s odlukom o prestanku ugovora o radu. Na koncu,

da se u konkretnom slučaju radi o radno-pravnom ugovoru o radu, te da se na tužiteljicu imaju primijeniti isključivo odredbe ugovora, jer da tužiteljica kod tuženika nema rukovodeću poziciju utemeljenu na nekoj drugoj osnovi. Prava i obveze tužiteljice i tuženika da su utvrđene isključivo ugovorom o radu iz 1998. Tuženik je istakao da je tužiteljica otkaz trebala dobiti puno prije, jer nije dolazila na posao i nije izvršavala baš ni jedan radni zadatak. Tuženik da je od početka covid krize javnim ispravama dokazao da mu je prihod znatno smanjen, nije bilo sporno da su u to vrijeme samo tužena i direktor tuženika bili u radnom odnosu, i to tužiteljica po fiktivnom ugovoru, a zz tuženika u faktičnom radnom odnosu od 4 sata.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice da treba odbiti i tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga od 14. veljače 2022.; Zahtjeva za zaštitu prava s povratnicom; Izvoda iz matične knjige vjenčanih od 08. rujna 1990.; izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu za tuženika; podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra za tuženika; odluke o raspodjeli dobiti kod tuženika za 2020.; bilješke uz financijske izvještaje poduzetnika za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.; bilance za poduzetnike za tuženika na dan

31. prosinca 2020.; računa dobiti i gubitka za poduzetnike za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.; dijela troškova učinjenih karticom na putovanju u Peruu; objave za iznajmljivanje stana; bankovnih transakcija zz tuženika za zadnjih godinu dana; pregledom Ugovora sa HZZ-om; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zz tuženika N. K. kao parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 5.

Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljice sa poduzećem A.

d.o.o. imala sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove tajnice,

-nije bilo sporno da se radi o formalnom ugovoru, tj. da tužiteljica nikada nije izvršavala poslove radnog mjesta tajnice,

-nije bilo sporno da je u registru Trgovačkog suda u S. ,subjekt upisa MBS …………….. kao jedini osnivač i član uprave društva, tj. direktor tuženika upisan N.

Kezić, suprug tužiteljice, od 1998.

-nije bilo sporno da je tužiteljica predmetnom tužbom ustala u zakonskom roku.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi jesu li ostvareni razlozi za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, s tim u svezi je li Odluka tuženika od 14. veljače 2022. dopuštena, te je li radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao. Trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužiteljici isplatiti mjesečne plaće za razdoblje od lipnja 2022. do pravomoćnosti presude.

8. Odredbom čl. 115. st. 1. toč.1. Zakona o radu (NN. br. 93/14 127/17 i 98/19), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. U konkretnom slučaju radi se o radno-pravnom statusu tužiteljice zaposlene kod tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, pa se imaju primijeniti odredbe Zakona o radu, tako i one koje se odnose na otkaz ugovora o radu. Naime,

ne mogu se primjenjivat ni odredbe Zakona o trgovačkim društvima, jer je tužiteljica samo zaposlenica trgovačkog društva tuženika, a osobito ne odredbe Obiteljskog zakona, jer će tužiteljica i zz tuženika o imovini stečenoj za trajanja bračne zajednice odlučivati u drugom parničnom postupku.

10. Pregledom Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga od 14. veljače 2022. utvrđeno je da je zbog smanjenja poslovne aktivnosti na području djelatnosti tuženika uzrokovane pandemijom, zbog smanjenog prihoda, bila nužna je racionalizacija broja izvršitelja na pratećim poslovima koji nisu osnovna djelatnost tuženika.

11. U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome iskazala da je 1990. sa zz tuženika (svojim suprugom), osnovala poduzeće A. d.o.o., da nije bila upisana

u registru Trgovačkog suda u S. kao osnivač ni član uprave društva, jer joj to nije bilo važno. Od 1998. da je zaposlena u poduzeću na radnom mjestu tajnice radi ostvarenja osiguranja i plaće. Međutim, da su suprug i ona suglasno odlučili kako neće dolaziti u biro, iako će uredno primati plaću tajnice. Iako nije dolazila, osim brige o obitelji i kućanskih poslova,da je svakog dana obavljala poslove vezane za PR tuženika, tražila radnike, organizirala poslovna druženja, sa suprugom sudjelovala u dogovaranju i odlučivanju. Prije covid krize da je tuženik poslovao iznimno dobro, da je u firmi radila jedna tajnica i 5 arhitekata. Za vrijeme covid krize da su neki arhitekti otišli, a u trenutku donošenja sporne odluke da ni jednom drugom zaposleniku nije otkazan ugovor o radu. Zz tuženika da je nije izvijestio o financijskim teškoćama ni namjeri otkazivanja iako je imala 59 godina. Istaknula je da je dobit tuženika bila cca 3.000.000,00 kn. Istaknula je da je prije donošenja sporne odluke zz tuženika nije izvijestio ni o financijskim teškoćama, kao ni o namjeri otkazivanja ugovora o radu. Na koncu, da je zz tuženika tijekom 2019. ili 2020. osnovano poduzeće A. arhitekti d.o.o., koje obavlja istu djelatnost u istom prostoru kao i poduzeće tuženika.

12. ZZ tuženika N. K. u bitnome je iskazao da je firma tuženika osnovana 1990., te da je on bio jedini osnivač i vlasnik. U razdoblju od 1990. do 1998. da nije bilo potrebe za tajnicom, naknadno da je tajnica zaposlena zbog povećanog obima poslova. Iskazao je da su 1998. tužiteljica (njegova supruga) i on odlučili tužiteljicu formalno zaposliti kao tajnicu, kako bi joj išao radni staž i kako bi dobivala urednu plaću. Međutim, izričito je iskazao da tužiteljica nikada nije dolazila u biro, jer da za tim nije bilo potrebe, negirao je mogućnost da bi tužiteljica od kuće obavljala ikakve poslove vezane za rad tuženika (ispunjavala platne naloge, radila na PR-u tvrtke i sl.). Prije covid krize da je u poduzeću radilo 5 arhitekata i jedna tajnica. Od covid krize do donošenja sporne odluke pad prihoda kod tuženika da je bio cca 50%, pa da je iz tih razloga od Zavoda za zapošljavanje iskoristio mogućnost dobivanja potpore radi isplate mjesečne plaće. Nadalje, 2021. godine da je firma završila sa gubitkom od cca 250.000,00 kn. ZZ tuženika je istakao da je tijekom 2021. protiv njega pokrenut kazneni postupak, pa da su kolege arhitekti zbog financijskih teškoća napustili firmu. Dakle, u trenutku donošenja sporne odluke, kod tuženika da su bili zaposleni samo on i tužiteljica, u tom trenutku da nije postojala mogućnost tužiteljicu rasporediti na drugo radno mjesto, jer nije bilo potrebe ni za kakvim poslovima koje bi ista mogla obavljati. Spornu odluku da je donio sukladno ovlaštenjima osobe ovlaštene za zastupanje, te da prethodno o istome tužiteljicu nije izvijestio. Poduzeće A. d.o.o. da posluje i dalje, da je zaposlen samo on, te da potrebe za tajnicom više nema.

13.Ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga. Odluka tuženika je dopuštena.

14. Naime, tužiteljica je kao zaposlenica sa tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tajnice. Iz dokaza proizlazi da se radi o formalnom ugovoru, a ne o stvarno izvršavanju poslova propisanih ugovorom o radu, što je u stranačkom iskazu potvrdila tužiteljica. Tužiteljica u biro nikada nije dolazila, iako je plaću za radno mjesto tajnice primala. Uzgred se napominje da osim pukih navoda, tužiteljica nije dokazala da je poslove za tuženika obavljala od kuće. Iz Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta (str. 52-57 spisa), proizlazi da je tuženik zatražio i dobio sredstva za očuvanje radnih mjesta, pa i za radno mjesto tužiteljice. Iz navedenog proizlazi da je tijekom 2021. tuženik imao financijskih teškoća zbog kojih mu je nadležno tijelo HZZ-a sredstva odobrio (da tuženik nije ispunio uvjete sredstva zasigurno ne bi dobio). Financijska situacija iz 2020. (str. 27-46) nije od značaja u veljači 2022., kada je sporna odluka donesena. Dakle, tužiteljica nikada poslove tajnice nije izvršavala, iako je plaću redovito primala. Kod činjenice da tužiteljica nikakve poslove nije obavljala, a da joj je tuženik uredno isplaćivao plaću, te činjenica da tuženik nije imao potrebe za poslovima tajnice, tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga. ZZ tuženika tužiteljicu kao zaposlenicu nije trebao prethodno izvijestiti ni o financijskim teškoćama, kao ni o namjeravanoj odluci. Nadalje, tužiteljica obzirom na životnu dob ne spada u grupu radnika koje bi trebalo posebno zaštititi (tužiteljica nije dokazala suprotno). Dakle, autonomno pravo tuženika kao poslodavca je organizirati proces rada, pa tako donijeti i odluku jesu li određeni poslovi nužni ili potrebni za odvijanje procesa rada. Životno logičan je dio iskaza zz tuženika u kojem navodi da poslovi tajnice niti nisu bili potrebni, kao da nisu postojali ni drug poslovi na koje bi tužiteljica mogla izvršavati u trenutku donošenja sporne odluke, osobito kod činjenice da je on i nadalje bio jedini član društva. Na koncu, za napomenuti je kako ovaj sud nije ulazio u dublju analizu očito teško poremećenih bračnih odnosa, dugogodišnjeg braka tužiteljice i zz tuženika, kao i na mogućnu uzročno-posljedičnu vezu narušenih odnosa sa spornom odlukom o otkazu. O navedenom će se sasma sigurno raspravljati u drugim parničnim postupcima.

15.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice iskazan pod točkom I trebalo je odbiti, kao što je odlučeno u izreci presude.

16.Točka II. tužbenog zahtjeva ukazuje se neosnovanom, iz gore navedenih razloga, pa je u odnosu na točku II. odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kn, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 14. srpnja 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis