REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-2772/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja REFREF d.o.o., OIB 07147481858, Bosna i Hercegovina, Sarajevo, Ulica Hendekuša do broja 70, Ilidža, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetnik iz Zagreba, Miramarska cesta 24, protiv 1. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, i 2. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate iznosa od 3.595,06 EUR / 27.086,99 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-728/21-12 od 6. svibnja 2022., 14. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-728/21-12 od 6. svibnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na prvo i drugo tuženika za isplatu iznosa od 27.086,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose (točka I. i II. izreke odluke). U točki III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.121,00 kn.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj nije dokazao prvotuženikov propust u održavanju autoceste i time ne postoji prvotuženikova odgovornost za štete. To iz razloga jer činjenica da se srna našla na autocesti sama po sebi ne znači automatski da je zaštitna ograda imala oštećenja ili rupe koje je prvotuženik propustio sanirati pa da je srna kroz oštećenja u ogradi ušla na autocestu. U odnosu na drugotuženika, osiguratelja Lovačke udruge Jelen Ciglenica, navodi da tužitelj nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazila odgovornost osiguranika tuženika za štetu, imajući u vidu Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18) koji kao poseban propis uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilima. Zaključuje kako Zakon o lovstvu propisuje da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo ako je šteta nastala zbog provođenja lova dok tužitelj nije predložio dokaze da se u vrijeme štetnog događaja se provodio lov niti dokaze na eventualne ostale situacije iz koji bi se moglo zaključiti da tuženik nije poduzeo neku od propisanih mjera. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U žalbi u bitnome navodi da je netočna tvrdnja kako tužitelj nije dokazao propust u postupanju prvotužitelja. Sama činjenica da se na autocesti našla divljač ukazuje na propuste u postupanju prvotuženika. Nadalje da sud nije u cijelosti ocijenio iskaza svjedoka Stjepana Gredelja, dok je presuda suprotna pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Poziva se na odredbu čl. 17. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13,148/13, 92/14 i 110/19), na čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-837/2017-2 od 16. veljače 2021. Žalitelj posebno upire da tužitelj nije imao priliku dokazivati je li osiguranik drugotuženika tražio od prvotuženika postavljanje signalizacije „opasnost od divljači na cesti“. Nadalje navodi da Lovačka društva odgovaraju po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i time se ne može ispitati.

5. Žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje žalitelj. Nema razloga odlučnim činjenicama zbog pogrešnog pravnog pristupa.

7. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a. Stoga, sud nije ispitivao navode žalitelja koje se u odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, radi primjene materijalnog prava potrebno je provjeriti dane razloge u odluci u odnosu na odlučne činjenice.

8. Predmet spora je naknada štete koja je nastala na vozilu tužitelja 6. svibnja 2020. na autocesti A3, kada je došlo do naleta vozila reg. oznake J14-A-496 u vlasništvu tužitelja na divljač. Oštećeno je tužiteljevo vozilo, i trošak popravka vozila u iznosu od 24.611,05 kn, je tužitelj platio ovlaštenom servisu. Ostali iznosi se odnose na trošak šlepanja vozila, goriva, cestarine i sl.

9. Povodom odlučivanja o tužiteljevoj žalbi ovaj sud je obvezan primijeniti i pravno shvaćanje donijeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

10. Zaključak prvog stupnja u točkama 34. i 35 odluke u smislu da činjenica - da se srna našla na autocesti sama po sebi ne znači automatski propust u održavanju autoceste nije u skladu s zauzetim pravnim shvaćanjem. Pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je suprotno sa stavom prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao prvotuženikov propust u održavanju autoceste. Na prvotuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste. Ne ulazeći u ocjenu činjeničnog stanja, za navesti je da je prvostupanjski sud ocijenio dokaze - ophodarski dnevnik kao i iskaz svjedoka Stjepana Gredelja, međutim i taj iskaz svjedoka nije produciran u cijelosti kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta 24. ožujka 2022.

11. U odnosu na drugotuženika, osiguratelja Lovačkog društva za navesti je da je njegova odgovornost određena prema općim propisima obveznog prava, i to čl. 1063. - 1067. ZOO-a. Prvostupanjski sud navodi kako tužitelj nije dokazao postojanje činjenica iz kojih proizlazi odgovornost osiguranika prema Zakonu o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18) koji kao poseban propis uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilima. Iznosi razmatranje ukoliko bi postojala objektivna odgovornost lovoovlaštenika u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima tada odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, ne bi imala smisla. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: – vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tužitelj nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj. Odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

13. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik drugotuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nema razloga o odlučnim činjenicama, to je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je i ukinuti odluku o troškovima postupka jer je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

Zagreb, 14. srpnja 2023.

Sudac Ana

Cvitković

Broj zapisa: 9-3085a-77111

Kontrolni broj: 05c1f-8ba49-24b60

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.