Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-320/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. P., K. N., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv

tuženika A. d.d. S., …, OIB: …, kojeg zastupa

punomoćnik B. B., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 31. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 14 srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju izgubljene plaće za razdoblje od 11. 9. 2013. do 30. 6. 2014. u ukupnom iznosu od 13.609,36 eura / 102.539,72 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi :

-1 263,57 eura od 16.10.2013. do isplate

-2 028,86 eura od 16.11.2013 do isplate

-2 028,86 eura od 16.12.2013 do isplate

-2 028,86 eura od 16.01.2014 do isplate

-2 028,86 eura od 16. 02.2014 do isplate

-2 028,86 eura od 16.03.2014 do isplate

-1 599,58 eura od 16.04.2014 do isplate

- 601,91 eura od 16.06.2014 do isplate

po stopi koja se do 31.7.2015. obračunava u visini od 12 % godišnje, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.240,45 eura/39.484,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. srpnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 15. travnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je dana 16.10.2018. Županijski sud u Zagrebu donio presudu broj Gž R-852/18 kojom je preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr-730/16 od 2.5.2018. Drugostupanjski sud je, navedenom presudom, točkom 1. izreke presudio da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom je otkazan ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 2. svibnja 2011., a koja odluka je donesena dana 20. lipnja 2013., nedopuštena i nezakonita, te da tužitelju radni odnos nije prestao, te je naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana, a točkom 2. izreke je naložio tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Budući da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju utvrđena nedopuštenom i nezakonitom, kao i da radni odnos tužitelju nije prestao, to tužitelj za cijelo vrijeme koje nije proveo na radu ima sva prava koja bi mu pripadala da je radio kod tuženika, stoga tužitelj potražuje naknadu izgubljenih plaća za period od 11-09.2013. do 16.5.2014., u ukupnom iznosu od 96.190,02 kn, a koji iznos je, sukladno odredbi iz čl. 433a ZPP-a utužen u bruto iznosu. Budući da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu proizvela učinke u 9. mjesecu 2013. godine te je za taj mjesec tužitelj primio nepunu plaću ( do 11.9.2013.) stoga za taj mjesec tužitelj potražuje razliku do iznosa pune plaće koju bi primio da do navedene Odluke nije došlo. Tužitelj je u 10., 11. i 12. mjesecu 2013. te u 1. i 2. mjesecu 2014. bio nezaposlen i bez bilo kakvih primanja te za to razdoblje potražuje punu naknadu izgubljenih plaća, a kako se tužitelj u međuvremenu (21.3.2014.) zaposlio kod novog poslodavca B.-B. d.o.o. stoga za razdoblje od novog zaposlenja potražuje razliku plaće koju je primio kod novog poslodavca i plaće koju bi primao kod tuženika da nije došlo do nezakonitog i nedopuštenog otkaza ugovora o radu i to za period do 30.6.2014. (budući da od 1.7.2014. tužitelj prima veću plaću od plaće koju je primao kod tuženika). Tužitelj je kod novog poslodavca, u 3. mjesecu 2014. primio plaću razmjerno preostalim danima trećeg mjeseca (od 21.03.-31.03.) stoga za navedeni period potražuje razliku do pune plaće koju bi primio kod tuženika, a za 5. mjesec 2014. potražuje razliku između plaće koju je primio kod novog poslodavca i plaće koju bi primio kod tuženika. Iznosi plaća koje bi primio kod tuženika su izračunate na temelju prosječne plaće za zadnja tri puna mjeseca rada kod tuženika. Nadalje, navodi kako tužitelj ostvaruje i pravo na isplatu tzv "božićnice" i "uskrsnice" koje bi primio da odluka o otkazu nije bila donesena i to za 12. mjesec 2013. te za 4. mjesec 2014. i to u iznosu ne manjem od po 2.000,00 kn. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene plaće za razdoblje od 11. 9. 2013. do 30.

6. 2014 iznos od 96.190,02 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te na ime božićnice i uskrsnice iznose od po 2.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.000,00 kn od 25. 12. 2013. i na iznos od 2.000,00 kn od 25. 4. 2014. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 5. veljače 2020. tuženik opreza radi poriče navode tužbe, protivi se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova, tako i visine, predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen, a tužitelj obvezan naknaditi mu troškove postupka. Navodi kako je točno da je Županijski sud u Zagrebu donio presudu Gž R-852/18, međutim, tuženik je u odnosu na naprijed spomenutu presudu podnio reviziju Vrhovnom sudu RH, o kojoj do danas nije odlučeno pa predlaže ovaj postupak prekinuti do donošenja odluke po tuženikovoj reviziji. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu izgubljene plaće za razdoblje od 11. 9. 2013. do 30. 6. 2014., međutim, da bi sud utvrdio osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja, tužitelj sudu treba dostaviti dokaz je li se uredno prijavljivao na Z. z z., dokaz da

je bio nezaposlen do 21. 3. 2014. i je li i koliko je od Z. z. z. primio naknade za nezaposlene. Što se tiče tužiteljevog potraživanja iz osnova „božićnice” i „uskrsnice”, isto je neosnovano jer to nije zakonska obveza tuženika.

3. Prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu pod br. GžR-852/18 sud je rješenjem od 9. veljače 2022. odbio.

4. Podneskom od 15. rujna 2022. tužitelj je povukao tužbu u točki II tužbenog zahtjeva s osnova isplate božićnice i uskrsnice, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, a koje povlačenje je utvrđeno raspravnim rješenjem od 16. ožujka 2023.

5. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova naknade plaće, odnosno razlike plaće isplatu iznosa od 13.609,36 eura/102.539,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Na ročištu od 31. svibnja 2023. tuženik se usprotivio preinaci tužbe, te je istakao prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslika presude Županijskog suda u Zagrebu pod br. GžR-852/2018 od 16. listopada 2018., obračuna plaće i naknade plaće (list 10-16 spisa), odluke o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 11. 9. 2013., elektroničkog zapisa o podatcima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a, isplatne liste za 4. i 6. 2014., potvrde HZMO-a od 9. travnja 2021., od 18. veljače 2022., dopisa B. od 24. veljače 2022., dopisa HZZO od 8. ožujka 2022., presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 847/2019 od 17. siječnja 2023., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl.oec od 29. ožujka 2023. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika od 2001., a od 2. studenoga 2011. radio je na radnom mjestu rukovoditelj sektora čelične konstrukcije,

- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu od 20. lipnja 2013. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu pod br. GžR-852/18 od 16. listopada 2018. preinačena presuda ovog suda pod br. Pr-730/16 od 2. svibnja 2018. na način da je utvrđena nezakonitom i nedopuštenom odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 2. svibnja 2011., od 20. lipnja 2013. te da radni odnos tužitelja nije prestao uz vraćanje tužitelja na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove,

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 847/2019 od 17. siječnja 2023. revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu pod br. Gž R- 852/18 od 16. listopada 2018. odbijena.

9. Prijeporno je između parničnih stranaka je li osnovano potraživanje tužitelja s naslova naknade plaće, odnosno razlike plaće za razdoblje 11. rujna 2013. do 30. lipnja 2014., a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće, odnosno razlike naknade plaće (razlike između plaće koju bi tužitelj u razdoblju od ožujka 2014. do 30. lipnja 2014. ostvario na radu kod tuženika i plaće koju je ostvario radeći u tom razdoblju kod novog poslodavca B.-B. d.o.o), a sve za razdoblje od 11. 9. 2013. do 30. 6. 2014.

12. Odredbom čl. 95. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje - ZR), propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće; st.3. citiranog članka određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st.5. citiranog članka određeno je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je nakon redovnog otkaza ugovora o radu od strane tuženika bio nezaposlen sve do dana 21. ožujka 2014. kada se zaposlio kod drugog poslodavaca i to B. d.o.o. i s osnova tog radnog odnosa primao plaću. Da je tužitelj nakon otkazivanja ugovora o radu bio nezaposlen nesumnjivo proizlazi iz potvrde H. z z. z. od 9. 4. 2021., potvrde HZMO-a od

22. 2. 2022., potvrde B. od 24. 2. 2022., te potvrde HZZO-a od 14. 3. 2022, dakle tužitelj je u razdoblju od rujna 2013. do ožujka 2014. bio nezaposlena osoba.

14. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu pod br. GžR-852/18 od 16. listopada 2018. utvrđen je nezakonitim i nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 20. lipnja 2013., da tužitelju radni odnos nije prestao uz vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto rukovoditelja sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove. S obzirom na to da tužitelj nije radio kod tuženika za vrijeme otkaza, a u kojem razdoblju bi radio i da mu tuženik nije u lipnju 2013. otkazao ugovor o radu (koji je otkaz utvrđen nedopuštenim), to tužitelju, zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, pripada pravo na naknadu plaće, kao i naknadu razlike plaće, između one koja mu je isplaćena kod novog poslodavca i one koja bi mu bila isplaćena kod tuženika da nije bilo nezakonitog otkaza, a u smislu odredbe članka 95. st.3. i 5. ZR. Naime radnik, ovdje tužitelj, mora biti doveden u situaciju kao da nedopuštenog otkaza nije bilo.

14.1. Naime, kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-852/18 od 16. listopada 2018. utvrđeno pravo tužitelja na vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza i to rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, to tužitelj ima pravo na naknadu plaće, odnosno naknade razlike plaće, jer, po mišljenju ovog suda, tužitelja pripadaju sva prava iz ugovora o radu koji mu je nezakonito otkazan.

14.2. Dakle, kada je pravomoćnom odlukom utvrđena nezakonitom odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju time je nastala valjana pravna osnova za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje u kojem tužitelj nije radio krivnjom tuženika. Utvrđenjem nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je došao u položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo pa ima sva prava koja bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu pa tako i pravo na isplatu plaće. Tužitelj dolazi u radnopravni status prije otkazivanja ugovora o radu pa je tuženik u obvezi isplatiti mu plaću na koju je tužitelj imao pravo za vrijeme kroz koje nije radio krivnjom tuženika, umanjenu za iznose plaće koje je u razdoblju od 21. 3. 2014. do 30. 6. 2014. primio za obavljeni rad kod drugog poslodavca (B.-B. d.o.o.). Stoga, tužitelja, prema ugovoru o radu za rad na radnom mjestu rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije, a na kojem radnom mjestu je radio prije otkazivanja ugovora o radu i na koje radno mjesto ga je tuženik bio u obvezi vratiti, pripada plaća koja se obračunavala i isplaćivala prije nezakonitog otkazivanja ugovora o radu.

15. Na okolnost utvrđenja visine potraživanja tužitelja s naslova naknade plaće odnosno razlike naknade plaće, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Z. C. dipl.oec koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 29. 3. 2023. navodi kako temeljem dokumentacije iz sudskog spisa, odnosno knjigovodstvenih podataka o isplati plaća tužitelja kod tuženika (A. d.d., S.) i kod novog poslodavca (B.-B. d.o.o.,

S.), kao i temeljem iznijetog nalaza, mišljenja je kako obračun „izgubljenih plaća“, odnosno naknada bruto plaće koje bi tužitelj bio primio u utuženom razdoblju (od 11.09.2013. do 30.06.2014.), da do Odluke o otkazu Ugovora o radu od strane tuženika nije došlo, rađen je u odnosu na prosječnu bruto plaću tužitelja koju je on ostvario u zadnja 3 puna mjeseca rada kod tuženika, a sve zavisno od toga da li za pojedini mjesec tužitelj potražuje razliku do svoje pune plaće (kada je zbog otkaza primio nepunu plaću od tuženika, ili je radio kod novog poslodavca, ali s manjom plaćom), ili potražuje punu naknadu te plaće (dok je bio nezaposlen). Obračuni predmetnih potraživanja koji su navedeni u tužbenom zahtjevu u potpunosti se podudaraju s obračunima izvršenih od strane vještaka. Tužitelja u utuženom razdoblju po osnovi naknada bruto plaća (zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu) pripadaju iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcima 3 i 4, Tablice br. 1, odnosno sveukupno u bruto iznosu od 102.539,70 kn, tj. u protuvrijednosti od 13.609,36 EUR.

16. Na vještačenje vještaka C. parnične stranke nisu imale primjedbi, pa ovaj sud knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z. C., dipl. oec., kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke prihvaća u cijelosti, te je na temelju istog utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario manju plaću od one koju bi ostvario da je nastavio raditi kod tuženika, i to baš u ukupnom bruto iznosu od 13.609,36 eura/102.539,70 kn.

17. Imajući u vidu vještačenje vještaka C., to tužitelja za razdoblje od 11. 9. 2013. do 30. 6. 2014. pripada ukupan iznos od 13.609,36 eura/102.539,70 kn na ime naknade plaće, odnosno razlike bruto plaće koju bi ostvario na radu kod tuženika i bruto plaće koju je ostvario radeći kod drugog poslodavca B.-B. d.o.o., a koji iznos mu je i dosuđen.

17.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

18. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, te je istakao prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva, a koji prigovori su neosnovani.

19. Naime, tužba je podnesena dana 15. 4. 2019., a zahtjev za isplatu naknade plaće i razlike plaće tužitelj je preinačio (povećao) podneskom od 19. 5. 2023. nakon provedenog financijskog vještačenja.

20. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

21. Povećanje tužbenog zahtjeva smatra se preinakom tužbe u smislu odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP, ali kako je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog vještačenja, takva preinaka je dopuštena, unatoč protivljenju tuženika, jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među stankama.

21.1. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja opravdani razlog za preinaku iz čl. 190. st. 2. ZPP-a u protivnom onemogućavanje povećanja zahtjeva radi usklađivanja, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i čl. 29. Ustava RH („Narodne novine“, broj 56/90,135/97,8/98, 113/00, 124/00,28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14).

22. Glede prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, za navesti je kako isti nije osnovan iz razloga što u ovom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu plaće, odnosno naknadu razlike plaće preinačen povišenjem novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, a prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

22.1. Tužitelj je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od 5 godina (tužba je podnesena u zastarnom roku – Presuda Županijskog suda u Zagrebu br. GžR- 852/18 donesena je 16. 10. 2018., a tužba podnesena 15. 4. 2019.) poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na isplatu naknade plaće i razlike naknade plaće te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove.

22.2. Prema odredbi čl. 214. st. 1 ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u ovom je slučaju tužitelj zahtijevao od tuženika isplatu naknade plaće i razlike plaće tužbom podnesenom 15. 4. 2019.

22.3. Slijedom prednjeg, a temeljem čl. 230. st. 1. ZOO zahtjev za ispunjenje navedene obveze naknade plaće i razlike naknade plaće nije u zastari, pa ni u povišenom dijelu, koji je usklađen s provedenim financijskim vještačenjem.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku pa budući da tužitelj nije u neznatnom dijelu uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je priznat trošak u cijelosti, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212., 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22 ), te popisu troška, i to: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup ročištima od 24. 2. 2021., 6. 6. 2022., 16. 3. 2023. i 31. 5. 2023. po 250 bodova, za sastav podneska od 11. 2. 2021., 14. 9. 2022. i 18. 5. 2023. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn daje iznos od 3.980,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznos od 995,00 eura, te na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 5.240,45 eura/39.484,17 kn, a kako je odlučeno u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 14. srpnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 14. srpnja 2023.

S U T K I NJ A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika