REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 12 Pž-3742/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZDENAC d.o.o., OIB 39753740326, Duće, Četvrt Ribnjak 15, kojeg zastupa punomoćnik Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika GRAD OMIŠ, OIB 49299622160, Omiš, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, Velebitska 75, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 937.197,95 kn i troškove postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 48.775,00 kn, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 56.850,00 kn, odbijen. Rješenjem je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

2. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je sud utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1111. i čl. 1115. („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 15. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točke I. i dijela točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku troškova postupka u iznosu od 48.775,00 kn žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 25.625,00 kn. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je tužitelj na ime komunalnog doprinosa za izgradnju poslovno stambene zgrade – hotel „Stina“ uplatio do 15. siječnja 2012. ukupan iznos od 2.832.955,34 kn, iako je stvarno trebao uplatiti iznos od 1.819.396,88 kn, pa mu je tuženik tek 29. lipnja 2019. (nakon sedam godina) vratio više plaćeni komunalni doprinos u iznosu od 1.013.568,46 kn, da je sud propustio pravilno primijeniti odredbu članka 29. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev jer na navedeni iznos od 1.013.568,46 kn pripadaju i zakonske zatezne kamate za vremenski period od kada je uplaćen ukupan iznos komunalnog doprinosa, odnosno od 6. siječnja 2012. pa do kada je tužitelju vraćen više plaćeni komunalni doprinos 29. lipnja 2019., a ne kako to pogrešno prvostupanjski sud zauzima stajalište da kamate teku tek od 29. ožujka 2019., da se suprotno obrazloženju pobijanje presude tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem, da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik mogao postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije od 26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. pa je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev, da je pobijana presuda protivna sudskoj praksi pa tako i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev–53/90 od 26. rujna 1990. te da je sud počinio povredu odredaba Zakona o parničnom postupku jer nije savjesno i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno donio pobijanu odluku.

4. Tuženik je podnio žalbu na dio odluke o troškovima postupka u točki II. izreke pobijane presude, u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda i traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.362,50 kn. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife kada je za sastav dva podnesaka od 4. veljače 2022. i od 7. veljače 2022. priznao naknadu za jedan umjesto za dva podneska po Tbr. 8. t. 1. Tarife te kada je za sastav podnesaka od 21. veljače 2022. i od 12. travnja 2022. priznao naknadu u iznosu od 500,00 kn za svaki po Tbr. 8. t. 3. Tarife umjesto po Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 9.380,00 kn plus trošak poreza za svaki od tih podnesaka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Pobijana odluka ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju upire tužitelj u žalbi budući da je sud pravilno ocijenio izvedene dokaze te je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane.

10. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa od 937.197.95 kn s kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe u ovom postupku do isplate. Navedeni iznos odnosi se na obračunate zatezne kamate na iznos glavnice od 1.013.568,46 kn na ime više plaćenog komunalnog doprinosa, za razdoblje od 6. siječnja 2012., kada je uplaćen ukupan iznos komunalnog doprinosa, do 29. lipnja 2019. kada je tužitelju vraćen više plaćeni komunalni doprinos u navedenom iznosu od 1.013.568,46 kn.

11. Između stranaka nije sporno, a to proizlazi i iz podataka u spisu, da je tuženik 20. prosinca 2011. u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa za tužitelja kao investitora donio privremeno rješenje kojim je određena visina komunalnog doprinosa za gradnju poslovne građevine – hotel „Stina“ na kat.čest.zem. 3837/63 k.o. Duće u Omišu, predio Ribnjak, u iznosu 2.799.398,39 kn koji iznos je umanjen za unaprijed plaćeni iznos od 1.800.000,00 kn i kojim je naloženo tužitelju kao investitoru u roku od 15 dana uplatiti tuženiku iznos od 999.398,39 kn, da je rješenje od 20. prosinca 2011. postalo izvršno 9. siječnja 2012., da je tužitelj uplatio navedeni iznos od 2.799.398,39 kn 5. siječnja 2012., da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Usž-1571/18-3 od 11. listopada 2018. poništio presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 5 Uslgr-460/16-17 od 9. listopada 2017. te je poništio rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Klasa: UP/II-363- 03/16-03/0093, URBROJ: 2181/1-10-16-2 od 30. rujna 2016. i predmet vratio Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za komunalne polove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša u povodu koje odluke je Upravni odjel za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije rješenjem Klasa: UP/II-363-03/16-03/00093 Ur.broj: 2181/1-10-19-10 od 26. ožujka 2019. poništio rješenje Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambenu djelatnost, Uređenje prostora i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-02/14-01/270, Urbroj: 2155/01-05/09-16-14 od 12. srpnja 2016. i predmet je vratio na ponovni postupak nakon čega je tuženik rješenjem Klasa: UP/I-363-02/14-01/270, Ur.broj: 2155/01- 05/09-19-35 od 23. travnja 2019. tužitelju kao obvezniku utvrdio visinu komunalnog doprinosa za izgradnju poslovne zgrade hotela „Stina“ na kat.čest.zem. 3837/63 K.O. Duće u Omišu, obujma 22.762,45 m2 u iznosu od 2.140.455,15 kn, s tim da je u točki 2. izreke tog rješenja utvrdio odobreni popust od 15%, tako da taj komunalni iznos iznosi 1.819.286,88 kn a točkom 3. utvrđen je iznos više plaćenog komunalnog doprinosa - 1.013.568,46 kn, da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.013.568,46 kn te mu je platio i iznos obračunatih zateznih kamata za razdoblje od 29. ožujka 2019. (kada je tuženiku dostavljen upravni akt rješenje Splitsko-dalmatinske županije od 26. ožujka 2019.) do 5. srpnja 2019. u iznosu od 21.817,55 kn.

12. Tužitelj potraživanje temelji na obračunatoj zakonskoj zateznoj kamati na više plaćeni iznos od 1.013.568,46 kn, kamate od 6. siječnja 2012. do 29. ožujka 2019., jer da se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem budući da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslgr-460/16 i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, u čijem obrazloženju je navedeno da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja primijenivši Odluku o komunalnom doprinosu koja nije bila na snazi u vrijeme podnošenja Zahtjeva za izdavanje akta za građenje te da je tuženik sedam godina koristio tužiteljev novac i da se tuženiku na taj način povećala imovina. Tuženik tvrdi da je tužiteljevo potraživanje neosnovano jer je tuženikova obveza na odlučivanje i povrat dijela uplaćenog komunalnog doprinosa tužitelju nastala u trenutku kada je pravomoćno otpala pravna osnova da tuženik zadrži taj novčani iznos, a nakon što je pravna osnova otpala tuženik je više plaćani iznos od 1.013.568,46 kn vratio tužitelju te mu je za razdoblje od 26. ožujka 2019. do 5. srpnja 2019. na ime zakonske zatezne kamate platio i iznos od 21.817,55 kn.

13. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan budući da je u trenutku kada je tužitelj plaćao tuženiku komunalni doprinos postojala valjana pravna osnova koja je kasnije otpala zbog radnje koja nije protupravna, pa tada, u trenutku kada je otpala valjana pravna osnova, i nastaje obveza vraćanja tako stečene imovine te da pri tome nisu od odlučnog značaja okolnosti koje su dovele do nastanka pravne osnove ili do njenog naknadnog prestanka. Pozivajući se na odredbu čl. 1115. ZOO-a prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik mogao postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko- dalmatinske županije od 26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. od kada tužitelju, osim iznosa više plaćenog komunalnog doprinosa od 1.013.568,46 kn, pripadaju i zatezne kamate na taj iznos od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja 2019., a kako je tuženik platio tužitelju i zakonske zatezne kamate na iznos od 1.013.568,46 kn za razdoblje od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja 2019. utvrđuje je tužbeni zahtjev neosnovan jer nema tražbine koju bi tužitelj osnovano potraživao prema tuženiku, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je tuženik nepošteni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO-a.

14. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, odlukom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i primjenom materijalnog prava, suglasan je i ovaj, viši sud. Naime odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.). Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO-a da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

15. U konkretnom slučaju tuženik je pravilno utvrdio da je tuženik mogao postati nepošten stjecatelj više plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 1.013.568,46 kn od dana kada je zaprimio rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, Splitsko-dalmatinske županije od 26. ožujka 2019., dakle, od 29. ožujka 2019. Od tada tužitelju, osim iznosa više plaćenog komunalnog doprinosa od 1.013.568,46 kn, pripadaju i zatezne kamate na taj iznos od 29. ožujka 2019. do dana isplate 5. srpnja 2019. Kako je tuženik taj iznos kamata 21.817,55 kn platio tužitelju, što nije sporno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjski sud donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, međutim, donoseći odluku o troškovima postupka sud je djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife i to u dijelu u kojem je za sastav dva podnesaka i to podneska od 4. veljače 2022. i podneska od 7. veljače 2022. priznao naknadu kao za jedan podnesak u iznosu od 9.380,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife.

17. Naime, odredbom Tbr. 8. Tarife propisano je da punomoćniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. (točka 1.), a za sastavljanje ostalih podnesaka - 25% nagrade iz t. Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. ali ne više od 50 bodova (točka 3.). Pravilnom primjenom odredbe Tbr. 8. t. 3. Tarife za sastav podneska od 4. veljače 2022. tuženiku pripada naknada u iznosu od 500,00 kn (uvećano za trošak poreza) kao i za sastav podneska od 7. veljače 2022. naknada u iznosu od 500,00 kn (uvećano za trošak poreza) ili ukupno za sastav oba podneska iznos od 1.260,00 kn.

18. Tako je tuženiku za sastav navedenih podnesaka od 4. veljače 2022. i 7. veljače 2022. priznata naknada u ukupnom iznosu od 9.380,00 kn uvećano za trošak poreza, a pravilno je za ta dva podneska valjalo priznati naknadu u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn, dakle, priznata mu je veća naknada nego mu pripada. Međutim, sukladno odredbi čl. 374. ZPP-a, a s obzirom da tužitelj u žalbi nije određeno pobijao odluku o troškovima postupka, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne može se preinačiti odluka o troškovima na štetu tuženika.

19. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko

Broj zapisa: 9-30857-e624c

Kontrolni broj: 0e593-7e004-00b1b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.