REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 63/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2022. broj K-114/2020-44 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. ožujka 2023. broj Kž-302/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev os. D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2022. broj K-114/2020-44 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. ožujka 2023. broj Kž-302/2022-7, D. S. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode, protupravnog lišenja slobode iz čl. 136. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11. i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11. te zbog kaznenog djela protiv imovine, poticanja na oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/11. te je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od šest mjeseci ima izvršiti, dok se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako D. S. u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv te pravomoćne presude os. D. S. je pravovremeno po branitelju T. F., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude

III Kr 63/2023-3

(dalje: zahtjev) i to zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08. U zahtjevu se predlaže da se „usvoji Zahtjev, te ukine pravomoćnu presudu u odnosu na koju je podnijet Zahtjev i vrati sudu na ponovno odlučivanje“.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je postupio u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u svojem zahtjevu navodi da u pobijanoj pravomoćnoj presudi postoji povreda kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08. jer da „… sud nije pravilno primijenio Kazneni zakon u odnosu na djelo iz čl. 136. KZ/11 …“. Time u zahtjevu ističe povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08., koju osuđenik nalazi u tome da oštećenica ne ulazi u krug bliskih osoba, zbog čega smatra da nije bilo moguće prema njemu primijeniti odredbu čl. 136. st. 3. KZ/11.

5.1. Protivno navodima iz zahtjeva, osuđenik propušta uočiti da je u čl. 87. st. 9. KZ/11. propisano da su bliske osobe, između ostalih, i bivši bračni ili izvanbračni drug. Pritom je u st. 10. istog članka KZ/11. propisano da je izvanbračni drug osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. S obzirom na to da između osuđenika i oštećenice nije bilo sporno da su živjeli u izvanbračnoj zajednici oko tri godine, kao i vodeći računa o tome da za udovoljavanje kriteriju „bliske osobe“ nije odlučno da u trenutku počinjenja djela izvanbračna zajednica i dalje traje, to ovaj osuđenikov navod nije osnovan.

5.2. Osim toga, budući da niti osuđenik, a niti oštećenica, u tijeku postupka nisu dovodili u pitanje postojanje izvanbračne zajednice između njih dvoje, pa onda niti ostvarenje kvalifikatornog elementa djela u vidu bliske osobe, to izostanak obrazloženja u odnosu na pojam bliske osobe nema za posljedicu ostvarenje povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Stoga u pobijanoj pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., na koju se također upire u zahtjevu. Pritom treba napomenuti da ta povreda nije bila isticana u žalbi protiv prvostupanjske presude pa je, u skladu s odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08., nije dopušteno isticati po prvi puta u zahtjevu.

5.3. Također valja primijetiti da osuđenik u zahtjevu svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem potpuno promašeno označava kao tešku povredu prava na pravično suđenje. No, protivno tome, u tijeku postupka su bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke te osuđenikovo pravo da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njegov protivnik. Niti u jednom dijelu postupka osuđeniku nije bilo povrijeđeno pravo na obranu. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na dokazima izvedenim na raspravi u

III Kr 63/2023-3

kontradiktornom postupku. Konačno, i prvostupanjski i drugostupanjski sud su dali razloge za svoju odluku, ti su razlozi dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu ni proizvoljni.

5.4. Svi ostali, vrlo opsežni, navodi u osuđenikovom zahtjevu, kojima ističe, kako povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. („… presuda doista nema razloga o odlučnim činjenicama niti za jedno djelo za koje je osuđeni optužen i osuđen …“), tako i svoje nezadovoljstvo s u tijeku postupka utvrđenim činjeničnim stanjem („… sud kod ocjene dokaza u I. stupanjskom postupku, a potom i II. stupanjski sud odlučujući o žalbi optuženog izveo potpuno krivi zaključak o krivnji, te donio odluku na temelju pogrešnih zaključaka u pogledu činjenica na kojima je temeljio svoju odluku … činjenična utvrđenja nisu valjana i … razlozi koje sud daje za svoju odluku nisu utemeljeni na relevantnim činjenicama … u odnosu na kazneno djelo poticanja na oštećenje tuđe stvari, sud nije također dao valjane razloge za svoju odluku o krivnji, jer svoju odluku temelji isključivo na mišljenju oštećenice i njenim pretpostavkama te na iskazu svjedoka I. R. …“) te odlukom o kazni („… pa to nisu mogle biti otegotne okolnosti prilikom izbora vrste i odmjeravanja visine kazne …“), nisu ni od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane pravomoćne presude. Naime, u skladu s čl. 515. i čl. 517. ZKP/08., bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te odluka o kazni ne predstavljaju osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega ovi osuđenikovi navodi nisu osnovani.

6. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju čl. 519. u svezi s čl. 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.