Poslovni broj: 6 UsI-713/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja F. G., vlasnika prijevozničkog obrta, Z.,

, zastupan po opunomoćenici Z. K.,

odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike

Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 6. srpnja 2023. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Z. K., odvjetnice u Z. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/21-01/473, Urbroj: 513-04-22-2 od 11. siječnja 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/21-01/473, Urbroj: 513- 04-22-2 od 11. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/17-01/22, Urbroj: 513-07-13-21-28 od 4. listopada 2021., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2015. u iznosu od 163.764,38 kuna i kamate u iznosu od 56.508,20 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2016. u iznosu od 143.548,71 kuna i kamate u iznosu od 38.118,13 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. u iznosu od 44.469,67 kuna i kamate u iznosu od 9.852,69 kuna; manje obračunat porez na dobit za 2015. u iznosu od 123.979,14 kuna i kamate u iznosu od 40.325,81 kuna; manje obračunat porez na dobit za 2016. u iznosu od 120.342,92 kuna i kamate u iznosu od 29.722,47 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika u točki II izreke zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako tuženik nije iznio niti jedan na zakonu utemeljen razlog u vezi prigovora nedopustivosti provođenja poreznog nadzora na temelju članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Smatra kako se tuženik pogrešno poziva na primjenu članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Pojašnjava kako normativno uređenje članka 117. OPZ 115/16 znači to da se nakon proteka toka roka porezni nadzor više ne može obavljati, a što ne znači da porezno tijelo nema pravo utvrđivati poreznu obvezu i nakon proteka toga roka, odnosno u roku od 6 godina kako je to propisano člankom 108. stavkom 1. OPZ 115/16. Međutim, smatra kako nema pravo na provođenje poreznog nadzora, što je tužitelj u žalbi isticao. Smatra da ako bi se primjenjivala odredba članka 115. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku na način da porezno tijelo u ponovnom postupku ima pravo na provođenje poreznog nadzora radi utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje, i tako kao u ovom postupku, u trećem ponovljenom postupku poreznog nadzora za 2015., 2016. i 2017., koji je okončan Zapisnikom o poreznom nadzoru od 30. srpnja 2021. derogirala bi odredbu članka 117. stavka 2. OPZ-a kao posebnog poreznog zakona, a što je suprotno propisanome u članku 4. Općeg poreznog zakona. Ističe kako se radi o primjeni kogentne odredbe zakona kojom je propisan rok u kojem porezno tijelo može ostvariti svoje pravo na provođenje poreznog nadzora te je povreda članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona bitna povreda postupovnog pravila koje ima za cilj očuvanje integriteta pravnog poretka. Smatra kako tuženik pozivom na primjenu članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku pogrešno tumači pravila postupanja u poreznom postupku propisanima Općim poreznim zakonom, što je dovelo do povrede prava poreznog obveznika, radi čije zaštite je izvorno namijenjeno i propisano i time je narušeno načelo pravne sigurnosti. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-297/200. Nadalje, u vezi istaknute povrede zabrane reformatio in peius na način da je u provedenom "prvom ponovnom postupku" jednako kao i u "drugom ponovnom postupku" činjenično stanje isto kao i u prvom postupku poreznog nadzora u vezi troška auto guma, tuženik paušalno odgovara da se radi o drugačijem činjeničnom stanju u odnosu na raniji postupak zbog čega u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije vezano zabranom reformatio in peius. Navodi kako prema dokazima u spisu predmeta, zapisnika o provedenom poreznom nadzoru od 17. travnja 2018. i (poništenom) rješenju od 23. kolovoza 2018. proizlazi suprotno, a to je da je činjenično stanje isto, ali je na tako isto činjenično stanje primijenjena druga materijalnopravna odredba, na kojoj se u ponovnom postupku temelji oporezivanje. Smatra kako nenavođenje razloga zbog kojih se upravo i radi o povredi načela zabrane reformatio in peius, odnosno razloga na kojima tuženik temelji svoje utvrđenje da je činjenično stanje u ponovnom postupku drugačije, a što je suprotno dokazima i utvrđenjima u prvostupanjskom rješenju od 23. kolovoza 2018., što predstavlja povredu članka 98. stavka 5. OPZ-a. Nadalje, prigovara kako obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne sadrži razloge u vezi osporavanja prava na pretporez za porezna razdoblja 2016. i 2017. i s tim u vezi utvrđivanja obveze poreza na dobit za 2015. i 2016. Prigovara kako se obrazloženje tuženika u cijelosti svodi na citiranje materijalnopravnih odredbi Zakona o PDV-u. Navodi kako je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja kao razlog osporavanja prava na pretporez u vezi primjene isporuke u smislu članka 57. Zakona o PDV-u navodi se da se radi o društvima E. d.o.o. i D. d.o.o. koja nemaju dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti (dozvolu HERE za obavljanje trgovine na veliko za naftne derivate). Tvrdi kako je prigovorima jednako kao u žalbi isticao da se uopće ne radi o "trgovini na veliko" i zato je u cijelosti bespredmetno raspravljati o njihovim nepostojećim dozvolama za trgovinu na veliko naftnim derivatima. Tvrdi da ako je gorivo direktno utočeno u kamione, računi su dobavljačima (benzinska pumpa) plaćeni od strane društva E. d.o.o. i D. d.o.o. i taj trošak je prefakturiran tužitelju, radi se o krajnjoj potrošnji. Tvrdi kako tu ne postoji niti jedan element "trgovine na veliko" naftnim derivatima, a osim toga postojanje ili nepostojanje same dozvole za obavljanje trgovine nije dokaz u vezi nastanka oporezivog događaja (isporuke) i s tim u vezi korištenje prava na pretporez propisan člankom 57. i 58 Zakona o PDV-u. Prigovara navodu tuženika kako tužitelj ne raspolaže "popratnom dokumentacijom" u vezi primljenog zaračunatog goriva, te smatra isto neprihvatljivim jer sastavljanje te "popratne dokumentacije" (uz valjani račun, a čija valjanost nije osporena) i nije moguća. Prigovara povredi pravila dokaznog postupka vezano za dopise upućene društvima C. C. C. d.o.o. S. i C. D. D. d.o.o. i da je porezno

tijelo primilo odgovor na nemaju evidentirane kupce goriva društva E. d.o.o. i D. d.o.o. u 2015. i 2016., tužitelju isti nije dan na uvid, te se u ponovljenim postupcima porezno tijelo više ne poziva na iste dopise. Prigovara procjeni troška auto guma, odnosno da se u primijenjenoj metodi usporedbe pogrešno kao parametar koristi podatak "ukupno ostvarenih prihoda od prijevoza" te u tužbi iznosi parametre koje je porezno tijelo bilo dužno uzeti u obzir kod procjene. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika u dijelu točke II izreke i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 6. srpnja 2023., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS- a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017., o čemu je (u ponovljenom postupku nadzora) sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/17- 01/22, Urbroj: 513-07-13-21-26 od 30. srpnja 2021.

8. Porezno tijelo je u postupku nadzora tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza u 2016. u iznosu od 86.220,45 kuna, u skladu sa odredbom članka 57. stavka 2. u vezi sa odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u, po računima ispostavljenim od dobavljača E. d.o.o. i E... d.o.o. (taksativno navedeni na stranici 9. prvostupanjskog rješenja), jer je utvrdilo kako nisu obavili isporuke goriva zaračunate predmetnim računima, odnosno da ne postoji vjerodostojna dokumentacija koja dokazuje da je isporuka tužitelju stvarno obavljena od predmetnih dobavljača.

9. Porezno tijelo je u postupku nadzora tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza u 2016. u iznosu od 34.213,94 kuna, u skladu sa odredbom članka 57. stavka 2. u vezi sa odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u, za iskazani trošak nabave auto guma u iznosu od 215.220,80 kuna, te su procjenom utvrđeni porezno priznati troškovi auto guma u iznosu od 136.855,75 kuna, te je utvrđeno kako se tužitelju ne može priznati odbitak PDV-a (pretporez) u odnosu na iznos nepriznatog troška (što predstavlja osnovicu).

10. U postupku nadzora tužitelju je osporeno pravo na odbitak pretporeza u 2016. u iznosu od 23.114,32 kuna, u skladu sa odredbom članka 57. stavka 2. Zakona o PDV-u, jer je utvrđeno da je ukupno iskazao pretporez po računima DKV E. S. GmbH iz Njemačke i C. DKV E. S. iz Italije u iznosu od 23.575,33 kuna, a imao je pravo na pretporez samo temeljem računa na kojima je naznačeno reverse charge (prijenos porezne obveze) i to u iznosu od 461,01 kuna.

11. U postupku nadzora tužitelju je osporeno pravo na odbitak pretporeza u 2017. u iznosu od 20.578,12 kuna, u skladu sa odredbom članka 57. stavka 2. u vezi odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u, po računima dobavljača E…. (taksativno navedeni na stranici 13. prvostupanjskog rješenja), jer je utvrđeno kako spomenuti dobavljač tužitelju nije obavio isporuke goriva zaračunate predmetnim računima, odnosno da ne postoji vjerodostojna dokumentacija koja dokazuje da je isporuka tužitelju stvarno obavljena.

12. Nadalje, u postupku nadzora tužitelju su za 2015., sukladno članku 7. stavku 1. točki 13. Zakona o porezu na dobit, osporeni troškovi u iznosu 121.739,00 kuna, jer je utvrđeno da račun br. 0740-VP-2105 od 31. srpnja 2015. dobavljača D. d.o.o. nije vjerodostojna isprava za knjiženje troška budući nije ničim dokazano da je gorivo stvarno nabavljeno i utrošeno za potrebe poslovanja, odnosno nisu priložene otpremnice ili izdatnice. Utvrđeno je kako tužitelj uz navedeni račun nije priložio ni račun od dobavljača ovlaštenog za prodaju goriva sa specifikacijom od kojeg je društvo D. d.o.o. isto nabavilo budući da navedeno društvo nije registrirano za obavljanje djelatnosti trgovine gorivima.

13. U postupku nadzora tužitelju su za 2015., sukladno članku 7. stavku 1. točki 13. Zakona o porezu na dobit, osporeni troškovi auto guma u iznosu od 180.295,89 kuna, koji su iskazani u većem iznosu od porezno priznatih. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u 2015. obavljao djelatnost s 5 teretnih vozila (samo kabina), 8 poluprikolica, jednom prikolicom, jednim kamionom i kombi vozilom, te jednim teretnim vozilom uzetim na operativni leasing. Izvršenom usporedbom iskazanih troškova auto guma s drugim prijevoznicima, koji su navedeni na stranici 18. prvostupanjskog rješenja, koji obavljaju unutarnji i međunarodni prijevoz, utvrđeno je da je tužitelj na kontu 4042 – troškovi auto guma iskazao značajne troškove auto guma u odnosu na broj vozila i ostvareni ukupni prihod. Kako je nadzorom utvrđeno da je tužitelj iskazao značajno veće troškove auto guma u odnosu na druga društva, te da je iskazao zalihu auto guma na dan 31. prosinca 2015. bez popisa istih, utvrđeno je da knjiženja i druga evidentiranja nije obavljao u skladu sa odredbama članka 55. i članka 56. stavka 1. Općeg poreznog zakona te da su se stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice zbog više iskazanih troškova auto guma, sukladno odredbi članka 92. Općeg poreznog zakona. Porezno tijelo je izvršilo procjenu porezno priznatih troškova auto guma u odnosu na iskazane ukupne prihode i broj vozila u usporedbi s drugim prijevoznicima, odnosno utvrdio je da učešće troškova auto guma u odnosu na ukupne prihode istih iznosi 1,1963%, tj. utvrdio je da je tužitelj iskazao troškove auto guma u iznosu većem za 180.295,89 kuna. Nadzorom je tužitelju povećana porezna osnovica za iznos od 7.421,56 kuna porezno nepriznatih troškova u svezi s osobnim vozilom te je tužitelju priznalo rashod za iznos od 4.947,71 kuna za manje iskazane troškove popravka osobnog vozila, sve u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o porezu na dobit.

14. Porezno tijelo je tužitelju za 2015., u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit osporilo troškove u iznosu 312.837,78 kn jer je utvrdilo kako računi dobavljača D. d.o.o. i E. d.o.o. nisu vjerodostojne isprave za knjiženje. Tužitelju je u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o porezu na dobit nadzorom povećana porezna osnovica za iznos od 7.647,73 kn porezno nepriznatih troškova u svezi s osobnim vozilom te mu je priznato pravo na rashode za iznos od 5.098,49 kn za manje iskazane troškove popravka osobnog vozila.

15. Porezno tijelo je tužitelju za 2016., u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, osporilo troškove auto guma za iznos od 136.855,75 kuna. Porezno tijelo je izvršilo usporedbu iskazanih troškova auto guma s drugim prijevoznicima, kako je navedeno na stranici 21. prvostupanjskog rješenja, koji obavljaju unutarnji i međunarodni prijevoz, te je utvrđeno kako je tužitelj na kontu 4042 - troškovi auto guma iskazao značajne troškove auto guma u odnosu na broj vozila i ostvareni ukupni prihod, te mu je izvršena procjena porezno priznatih troškova auto guma kao i za 2015.

16. Tužitelju je za 2016., u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, porezno tijelo osporilo troškove u iznosu od 344.881,81 kuna, jer računi dobavljača E. d.o.o. i E... (bez otpremnice odnosno specifikacije), navedeni na stranici 23. prvostupanjskog rješenja, nisu vjerodostojne isprave za knjiženje troška goriva.

17. Nadzorom tužitelju za 2016. nije priznat rashod u iznosu od 35.000,00 kn temeljem obračunate amortizacije za stan nabavljen od društva B. g. d.o.o. Z. po računu broj 93/1/1 od 30. prosinca 2015. za koji izjavio je da je nabavljen za daljnju prodaju. Porezno tijelo je utvrdilo kako za se robu za daljnju prodaju ne obračunava amortizacija već se rashodi nabavne vrijednosti iskazuju u trenutku prodaje iste, a obavljenim očevidom je utvrđeno da je stan u nadziranom razdoblju nekorišten te da ne predstavlja imovinu kojom se obavlja djelatnost.

18. U skladu sa navedeni, provedenim poreznim nadzorom tužitelju je utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2015. u iznosu od 163.764,38 kuna i kamate u iznosu od 56.508,20 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za 2016. u iznosu od 143.548,71 kuna i kamate u iznosu od 38.118,13 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. u iznosu od 44.469,67 kuna i kamate u iznosu od 9.852,69 kuna; zatim manje obračunat porez na dobit za 2015. u iznosu od 123.979,14 kuna i kamate u iznosu od 40.325,81 kuna; manje obračunat porez na dobit za 2016. u iznosu od 120.342,92 kuna i kamate u iznosu od 29.722,47 kuna.

19. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016.) propisano je " da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

20. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

21. Odredbom članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

22. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15., 134/15., 120/16.) propisano je da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

23. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o računovodstvu propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj. Stavkom 3. istog članka propisano je da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili e lektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

24. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14, 50/16., 115/16.) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

25. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

26. Odredbom članka 92. stavka 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijenit poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona.

27. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

28. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je porezno tijelo u skladu sa citiranim odredbama Zakona tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza za promatrano razdoblje po računima ispostavljenim od dobavljača E. d.o.o. i D. d.o.o. obzirom kako je nadzorom utvrđeno da isti nisu obavili isporuke goriva zaračunate na predmetnim računima, a kako je to detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju. Isto tako, pravilno je porezno tijelo tužitelju osporilo troškove auto guma za koje je utvrđeno kako su iskazani u većem iznosu od porezno priznatih, a kako je to detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju.

29. Prigovori tužitelja kako je porezno tijelo neosnovano osporilo pravo na pretporez po osnovi ispostavljenih računa za gorivo od društva D. d.o.o. i E. d.o.o. te kako je neprihvatljivo traženje "popratne dokumentacije" jer je gorivo direktno utočeno u kamione i računi su dobavljačima plaćeni i taj trošak je prefakturiran tužitelju, ne mogu se uvažiti osnovanim. Poreznim nadzorom je utvrđeno kako spomenuta trgovačka društva nisu upisana u registar dozvola za trgovinu na veliko nafte i naftnim derivatima kao ni u registar dozvola za skladištenje nafte i naftnih derivata, niti je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta izdalo rješenje o suglasnosti za obavljanje trgovine na veliko i trgovine s inozemstvom za naftne derivate i biogoriva za navedena trgovačka društva, a kako je to detaljno obrazloženo na stranicama 5. i 6. prvostupanjskog rješenja. Dakle, porezno tijelo je osnovano posumnjalo u vjerodostojnost poslovne dokumentacije vezano za račune ispostavljene za gorivo od spomenutih dostavljača, slijedom čega je osnovano zaključilo kako tužitelj nije dokazao da su mu isporuke dobara zaista i obavljene. Također, porezno tijelo je utvrdilo kako je glavna djelatnost društva E. o d.o.o. trgovina na veliko metalima i metalnim rudama, a društva D. d.o.o. inženjerstvo i s njim povezano tehničko savjetovanje, prodaja goriva bez ikakve specifikacije ne može se dovesti u vezu s djelatnosti za koju su registrirani.

30. Vezano za prigovore tužitelja za osporene troškove auto guma i procjenu stvarnih troškova, valja kazati kako iz sadržaja obrazloženja osporenih odluka proizlazi kako je tijekom nadzora izvršena usporedba iskazanih troškova auto guma tužitelja s drugim prijevoznicima koji obavljaju unutarnji i međunarodni prijevoz, te je utvrđeno da je tužitelj na kontu 4042 – troškovi auto guma iskazao značajne troškove auto guma u odnosu na broj vozila i ostvareni ukupni prihod te je iskazao zalihu auto guma na dan 31. prosinca 2015. bez popisa istih, slijedom čega je porezno tijelo utvrdilo da knjiženja i druga evidentiranja tužitelj nije obavljao u skladu sa odredbama članka 55. i članka 56. stavka 1. OPZ-a te da su se stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice zbog više iskazanih troškova auto guma, sukladno odredbi članka 92. Općeg poreznog zakona. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je porezno tijelo izvršilo procjenu porezno priznatih troškova auto guma u odnosu na iskazane ukupne prihode i broj vozila u usporedbi s drugim prijevoznicima, odnosno utvrdio je da učešće troškova auto guma u odnosu na ukupne prihode istih iznosi 1,1963%, i utvrdilo iznose za koje je tužitelj iskazao veće troškove auto guma. Prema ocjeni ovog suda, procjena podrazumijeva da nije riječ o točnoj, na temelju poslovnih knjiga i vjerodostojnih isprava utvrđenoj poreznoj osnovici, nego je riječ o procjeni, tj. o nastojanju da se približno i što točnije odredi porezna osnovica, a odredbom članka 92. stavka 3. i 5. OPZ-a poreznom tijelu je dano ovlaštenje da po slobodnoj ocjeni odluči koje će mjerilo ili više njih koristiti za procjenu porezne osnovice. Stoga, navedeni prigovor tužitelja ne može se uvažiti osnovanim.

31. U vezi prigovora nedopustivosti provođenja poreznog nadzora na temelju članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona, valja kazati kako je odredbom članka 117. stavka 1. OPZ-a propisano da se porezni nadzor može obavljati kod svih poreznih obveznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnima za oporezivanje; stavkom 2. istog članka propisano je da se porezni nadzor može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze; stavkom 3. istog članka propisano je da iznimno od stavka 2. ovoga članka porezni nadzor se može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Obzirom kako je predmet nadzora bio porez na dodanu vrijednost za 2015. (za koju je osporenim rješenjem utvrđena zastara prava na utvrđenje obveze), za 2016. i razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. i porez na dobit za 2015. i 2016., a predmetni nadzor je započeo temeljem obavijesti od 24. siječnja 2017., ne možemo kazati kako je u predmetnom slučaju nedopustivo provođenja nadzora zbog nastupa zastare u smislu članka 117. stavka 2. OPZ-a jer u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne porezne obveze. Također, u odnosu na prigovor tužitelja kako je temeljem odredbe članka 108. OPZ-a nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne porezne obveze ovaj sud ocjenjuje neosnovanom obzirom kako nije protekao šestogodišnji zastarni rok za obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2016. i 2017., kao i za obvezu poreza na dobit za 2015. i 2016., računajući od 1. siječnja 2017. do donošenja drugostupanjskog rješenja (11. siječnja 2022.)

32. U odnosu na prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede zabrane reformatio in peius valja kazati kako iz sadržaja osporenih rješenja ne proizlazi kako su povodom žalbe tužitelja predmetnu upravnu stvar riješili nepovoljnije za tužitelja, stoga se navedeni prigovor ne može uvažiti osnovanim.

33. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

34. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

35. Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

36. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

37. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 26. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

38. U konkretnom slučaju, tužitelj nije ničim dokazao kako će mu izvršenjem rješenja nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti, stoga je odlučeno kao izreci rješenja.

U Splitu, 13. srpnja 2023.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Protiv rješenja nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Z. K., odvjetnici u Z.,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana