Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-6873/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž. T., zbog prekršaja iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. svibnja 2021., broj: 31. Pp-612/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. Ž. T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje pravno označava djelom prekršaja iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okrivljeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (trisodevedeset eura) / 2.938,46 kn[1] (dvijetisućedevetstotridesetosam kuna i četrdesetšest lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana po primitku ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II Odbija se žalba okr. Ž. T. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu okr. Ž. T. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 140,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu putem branitelja I. J., odvjetnika iz Odvjetničkog društva J. i dr. j.t.d. u N. G., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka G. R. i policijskog službenika D. Z., te međusobnih suočavanja okrivljenika sa svjedocima, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, pri čemu za ostvarenje obilježja predmetnog prekršaja nije odlučno tko je izazvao prometnu nesreću, već je odlučno sudjelovanje u prometnoj nesreći u kojoj je nastala materijalna šteta, s time da treba istaknuti da je materijalna šteta svaka šteta nastala na vozilima koja su sudjelovala ili objektima, prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Bez uspjeha žalitelj ponovno pokušava dovesti u pitanje nastanak štete na vozilu registarske oznake xxxx kojim je upravljao G. R., budući da isto proizlazi iz rezultata provedenog postupka, o čemu je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim iskaz G. R. koji je veoma detaljno i razložno opisao tijek događanja, a što je u bitnome potvrdio i policijski službenik koji je pregledom oštećenja na vozilu i pomoću mjerne letve utvrdio da visina oštećenja na osobnom vozilu odgovaraju visini traga (brisotine) na teretnom vozilu, kako je utvrdio neposredno nakon prometne nesreće, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i da nije nužno pribavljati i materijalnu dokumentaciju, niti je žalitelj nakon detaljno provedenog dokaznog postupka međusobnim suočavanjem sa svjedocima predlagao izvođenje daljnjih dokaza, kako to proizlazi iz zapisnika o glavnoj raspravi od 29. travnja 2021. Sudionici prometne nesreće s materijalnom štetom, prije napuštanja mjesta prometne nesreće, dužni su ostaviti svoje podatke ili popuniti Europsko izvješće o nesreći, s time da je za počinjenje djela dovoljan najblaži oblik krivnje (nehaj). Iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi da je žalitelj te prilike uočio uključivanje u promet osobnog vozila crvene boje marke BMW budući da je i sam naveo da je morao kočiti i prijeći vozilom na lijevu prometnu traku kako bi izbjegao udar u navedeno vozilo, a žalitelj je prema svojim osobnim svojstvima, životnom i vozačkom iskustvu te opisanim okolnostima postupanja bio je dužan i mogao biti svjestan mogućnosti kontakta s drugim sudionikom u prometu.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilno cijeneći raniju neosuđivanost okrivljenika kaznu odmjerio u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanog iznosa, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud, primjenom novog zakona, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

6.1. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.

7. Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim prethodno citiranim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.