Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 6 K-92/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 -u daljnjem tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u Virovitici br. KO-DO-270/2022-1 od 21. prosinca 2022., nakon provedene i zaključene javne rasprave 13. srpnja 2023. sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) u prisutnosti zamjenice ODO u Virovitici Snježane Markulin Moslavac, opt. A. K., istog dana

p r e s u d i o  j e

Optuženik A. K., OIB: …, sin Š. i D. K. rođ. M., rođen …. u D., B. L., (R BiH) s prebivalištem u Sv. K. Z., državljanin RH, završena VSS, diplomirani ekonomist, zaposlen u TD „Odra promet“ d.o.o. Zagreb, ostvaruje plaću od 5.000 do 6.000 kn, razveden, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, bez čina i odlikovanja, prema izvatku iz kaznene evidencije do sada osuđivan presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-231/2020- 27 od 02.11.2021., koja je postala pravomoćna 17.03.2022., zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 190. stavka 1. KZ11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, uz sigurnosnu mjeru oduzimanje predmeta,

k r i v  j e

što je:

I. dana 15. studenoga 2015. u B. kbr. 51, u cilju da se okoristi došao u kuću Z. N., a potom od istog zatražio da mu posudi novčani iznos od 5.000,00 eura, lažno predočivši da mu je taj novac potreban za legalizaciju stana i da će mu navedeni iznos vratiti u periodu od dva mjeseca, s unaprijed stvorenom namjerom da novac ne vrati, pa kada mu je Z. N. povjerovao te predao novac od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura1 jer je samo tim novčanim iznosom tada raspolagao, isti zadržao za sebe, oštetivši Z. N. za navedeni iznos,

II. dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11).

III. pa se na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 opt. A. K.

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku A. K. se izriče

uvjetna osuda

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik A. K. neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 62. st.1. toč. 1. KZ/11 optuženiku A. K. izriče se posebna obveza naknade štete počinjene kaznenim djelom oštećeniku Z. N. u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kn koju obvezu je dužan izvršiti u roku od 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 ukoliko optuženik A. K. ne izvrši posebnu obvezu naknade štete oštećeniku u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kn, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.

VII. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 opt. A. K. dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ošt. Z. N. iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kn u rokovima i pod uvjetima naloženim mu izrečenom uvjetnom osudom i određenom mu posebnom obvezom.

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 23,40 eura/176,31 kn i paušalne naknade u iznosu od 39,82 eura/300,00 kuna, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-270/2022-1 od 21. prosinca 2022. ODO u Virovitici stavilo je na teret opt. A. K. počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik poriče počinjenje kaznenog djela.

3. U dokaznom postupku saslušan je ošt. Z. N.l ( 71 ), svjedoci M. N. (70), Z. N. (71), B. N. (71-72), A. Đ. (72-73), J. J. (78-79), M. N. (92-93), S. N. (98-99), Z. K. (99), optuženik (100), pročitan je zapisnik o ispitivanju ošt. Z. N. kod ODO u Virovitici od 25. listopada 2022. (25-26), zapisnik o ispitivanju svjedoka B. N. kod ODO u Virovitici od 25. listopada 2022. (28-29), zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod ODO u Virovitici od 22. studenoga 2022. (36-38), reproducira se DVD snimka ispitivanja okrivljenika kod ODO u Virovitici od 22. studenoga 2022. (39), zapisnik o ispitivanju svjedoka A. Đ. kod ODO u Virovitici od 14. prosinca 2022. (45), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. N. kod ODO u Virovitici od 15. prosinca 2022. (47), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. N. kod ODO u Virovitici od 15. prosinca 2022. (50), rješenje ovog suda broj Kov-144/2022-6 od 31. siječnja 2023. (63-64), evidencija troškova sačinjena po optuženiku (81-83), očitovanje H. t. d.d. o korisniku poz. broja telefona 098/271-284 (86), podaci o pozivnom broju mobitela … evidentiranog u aplikaciji "viber" mobilnog uređaja M. N. pod nazivom "Ante Stanovi Odra" (94-95), izvod iz KE za opt. (18).

4. Nije sporno da je optuženik za tvrtku „P. gradnja“ prodavao stanove u naselju O. – Z. i da se kao kupac pojavio Z. N. koji je kupio stan za sina M. N..

5. Spornim se određuje da li je optuženik dolazio u B. 15.studenoga 2015. i od Z. N. posudio iznos od 10.000,00 kn obrazlažući to potrebom legalizacije stana, znajući pri tome da posuđeni novac neće vratiti oštećeniku.

6. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik navodi da je našao projekt od 200 stanova i prodavao stan po stan. Tijekom 2015. ušao je u partnerski odnos s J. J. kojega je doveo iz Nj. i omogućio mu da zaradi 4,6 mil. eura. J. J. njemu duguje 7 stanova koje je prodao. Ne posjeduje broj mobitela Z. No.. Od 2016. nema nikakvih dugova i po njemu sve upućuje da je poduzeto kako bi se zamračilo njegovih 7 stanova. Čudno mu je da nitko iz obitelji N. 7 godina nije tražio njegov broj mobitela niti ga kontaktirao i nikada nije bio u njihovoj kući te ne zna gdje oni žive. Od kupaca stanova preuzimao je rezervaciju, kaparu.

6.1. Nadopunjujući obranu na raspravi optuženik navodi da mu je žao da ga se smatra kriminalcem tako da je uvučen u određenu kuhinju od strane drugih osoba među kojima je glavni J. J. koji njemu duguje 7 stanova i zbog čega se vode sudski postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Trenutno radi na poslovima dostave medicinske opreme kako bi preživljavao, a u okviru svoje tvrtke „O. promet“ bavi se poslovima na nekretninama i povremeno ostvaruje prihod od 5-6 tisuća kuna, ovisno o broju prodanih nekretnina. Priznaje da je samo u jednom navratu odlazio s J. J. u mjesto B. do obitelji N. i to na početku projekta kada je J. dogovorio preuzimanje određene količine mesa od obitelji N.. Niti u jednom drugom navratu nije odlazio u B.. Začuđen je da mu se osobno nije obratio Z. N. i izložio problem oko povrata novca, već je kroz 7 godina bio potpuno pasivan i tada se pridružio J. J. da bi se njega bez bilo kakvog dokumenta – dokaza osramotilo.

7. Oštećenik Z. N. navodi da se tijekom 2015. sa suprugom B. odlučio kupiti stan u N. Z. u naselju O.. U kolovozu 2015. stali su u Z. da bi pogledali stan i tada prvi put susreli opt. A. K., koji je predao ključeve za razgledavanje stana. Sin M. u više je navrata kontaktirao osobu A. K. koji je oglašavao prodaju stana, i radio je za tvrtku „P. gradnja“ d.o.o Z.. U studenom 2015. sastali su se sa A. K. i J. J. koji je bio direktor TD „P. gradnja“. A. K. je naglasio da će se J. J. pridružiti sastanku kako bi se dogovorili detalji za kupnju stana. Potpisivanju ugovora o kupnji stana prethodilo je nekoliko susreta u B. i Z.. Bili su u dosta bliskim odnosima i optuženik se predstavljao kao osoba koja je spremna pomoći, govorio je da ima rodbinu u BiH i porijeklom iz mjesta D. u kojem mjestu je i njegova supruga B. imala rodbinu. Stekli su povjerenje u optuženika koji je saznao da su oni dobrog financijskog stanja jer su se u to vrijeme bavili proizvodnjom mlijeka. Oko 15. studenoga 2015. A. K. dolazi kod njih u B. i zamoljava ga da mu posudi iznos od 10.000,00 eura, koji novac da mu je potreban hitno kako bi izvršio legalizaciju jedne zgrade u N. Z. i koji novac da će vratiti najdulje u roku 2 mjeseca. S obzirom da u kući nije imao toliki novac ponudio je posudbu 10.000,00 kn jer mu je vjerovao na obećanju povrata novca u roku 2 mjeseca. U prisutnosti supruge B. predao je 10.000,00 kn i to 10 novčanica po tisuću kuna . Optuženik je tada spomenuo da o tome ništa ne govori J. J., ne spominjući zbog čega. Protekom nekoliko mjeseci primijetio je da optuženik ne namjerava vratiti novac iako ga je u nekoliko navrata kontaktirao te susreo i u ugostiteljskom objektu "O." u Z. i tražio da vrati novac, a optuženik uporno obećavao povrat novca. Odlučio je o navedenom upoznati J. J. tijekom 2016. koji mu je tada rekao da novac nije trebao posuditi optuženiku jer da mu neće ništa vratiti i da je njemu i drugima dužan puno veće iznose. Od njega je saznao da se protiv optuženika vode sudski postupci jer je prevario više osoba za iznose od 20.000 eura i više odnosno da su mu kupci davali novac za stan, a naknadno nisu postali vlasnici jer je kaparu zadržao za sebe. Kod posuđivanja novca optuženiku nije tražio od njega potpisivanje potvrde jer je s obzirom na njegov odnos prema njemu i supruzi smatrao da ih neće prevariti. Korištenjem mobitela poz. broja … nazivao je optuženika na broj … i u početku se javljao, obećavao vratiti novac te se kasnije više nije javljao na pozive. O posudbi novca pričali su sinovima M. N., M. N. i Z. N.. Budući da je od J. J. doznao da je optuženik prevario više osoba i za velike novčane iznose odlučio je podnijeti kaznenu prijavu protiv optuženika da bi ga se spriječilo u daljnjim prijevarama prema drugim osobama.

7.1. Nadopunjujući iskaz oštećenik navodi da je optuženik pri dolasku u B. 15.studenoga 2015. zamolio da mu posudi novčani iznos od 5.000 eura, a pristao mu je posuditi 10.000,00 kn, koliko je tada imao u kući. Optuženik je dolazio kod njih s J. J.. Optuženika je kontaktirao putem tel. broja koji je memoriran u njegovu mobitelu pod brojem ….

8. Svjedok B. N. navodi da je njihov sin M. pokazao interes za kupnju stana u N. Z. i stoga su odlazili u kolovozu 2015. vidjeti o kakvim stanovima se radi. Upoznali su optuženika kao osobu koja radi za trgovačko društvo „P. gradnja“ d.o.o. Z. kao i J. J.. U razgovoru s njima zaključili su da su porijeklom iz B. i H., a optuženik je potvrdio da je iz D. te se ponudio nju odvesti u navedeno mjesto radi obilaska groblja. Optuženik je bio izuzetno rječit i susretljiv i time stekao njihovo povjerenje. U nekoliko navrata susretali su se J. J. u ugostiteljskom objektu „A.“ u Z. – naselje O.. Zaključila je da je J. J. zaposlio optuženika kako bi kupcima pokazivao stanove te također preuzimao kaparu od kupaca. Sredinom studenoga 2015. optuženik je došao kod njih kući u B. i tada je bila prisutna i njena sestra A. Đ. te su se u ugodnom razgovoru prisjetili mjesta D. i događaja iz prošlosti. Nakon odlaska sestre optuženik je priupitao za posudbu novčanog iznosa od 5.000 eura radi legalizacije stana u Z.. Budući da su u kući imali samo 10.000,00 kn te da ona i suprug nisu posumnjali da ne bi vratio novac predali su optuženiku 10.000,00 kn koje je on obećao vratiti najdulje za 2 mjeseca. Smatra da je optuženik znao za njihove dobre imovinske prilike jer su u to vrijeme držali 150 muznih krava i bavili se ratarstvom, imali dobre prihode. Optuženiku bi vjerojatno posudili i više novca da su imali u kući jer su mu vjerovali. U kasnijim kontaktima optuženik je obećavao povrat novca jer da će njemu vratiti njegovi dužnici što se nije dogodilo. Kasnije se optuženik više nije javljao na telefonske pozive supruga. Prilikom posudbe novca optuženik je rekao da se to ne spominje J. J. da ne bi J. pomislio da on nema novca. Jedno vrijeme suprug Z. to nije spominjao J. J. da bi mu kasnije rekao za tu posudbu novca i tada mu je J. rekao da je optuženik obični prevarant koji je izvarao i druge osobe od kojih je uzimao kaparu za stanove, a da stanovi nisu bili prodani tim osobama, niti je vraćena kapara tako da je optuženik bez znanja J. J. zadržavao novac za sebe.

8.1. Nadopunjujući iskaz navodi da su odlučili podnijeti kaznenu prijavu protiv optuženika kada su saznali da je na prijevaran način oštetio J. J. za 100-njak tisuća eura, a kroz vremenski period od 7 godina bili su u uvjerenju da će optuženik vratiti novac. Optuženik nije želio da J. J. dozna za posudbu novca jer je posuđivao novac od više osoba koji nije vraćao. Poticala je supruga Z. da naziva optuženika radi povrata posuđenog novca jer je u to vrijeme za njih novčani iznos od 10.000,00 kn bio značajan iznos s obzirom da su imali veći broj kredita koje je trebalo vraćati.

9. Svjedok A. Đ. navodi da je tijekom 2015. za vrijeme boravka kod sestre B. N. zatekla mušku osobu koju je sestra predstavila imenom A. K.. Za vrijeme razgovora optuženik je govorio da je porijeklom iz B. i H. tj. iz mjesta D. i tada je sestra B. bila zainteresirana za obilazak groblja u ovom mjestu jer je tamo sahranjena i njihova rodbina. Optuženik je obećavao odvoženje do navedenog mjesta, a pri slijedećem odlasku u B. da će donijeti tzv. filđane. Zajedno s kćerkom otišla je iz sestrine kuće dok je optuženik ostao. Slijedeći dan kada je bila kod sestre B. ona je rekla da je optuženik prethodnog dana navratio jer je bio na tom području i da je od njih zatražio posudbu novca, što su oni i učinili posuđujući 10.000,00 kn /1.327,23 eura. Nisu tražili nikakvu pisanu potvrdu jer nije sumnjala da neće vratiti novac budući da je optuženik bio ljubazan i nije bilo razloga da mu sestra ne vjeruje. Kasnije od sestre doznaje da optuženik nije vratio novac. Prema njenim saznanjima sestra B. i šogor kupili su dva stana na O. i to prije posudbe novca optuženiku.

9.1. U nadopuni iskaza A. Đ. prepoznala je u sudnici optuženika kao osobu koju je vidjela kod sestre B. N.. Optuženik je na osnovu nastupa kod sestre odavao dojam da je „čovjek od zlata“. Boraveći kod sestre onog dana kada je i izvršena posudba novca optuženiku, čula je u drugoj prostoriji glasove, koji su pripadali sestrinim sinovima.

10. Svjedok M. N. opisuje da su njegovi roditelji tijekom 2015. odlučili kupiti stan bratu M. N. i odlazeći na dogovor u Z. upoznali su optuženika koji je tada radio kao prodajni predstavnik – menadžer tvrtke „P. gradnja“ vl. J. J.. U njihovu kuću u B. u više navrata su dolazili J. J. i A. K.. Osobno se sjeća situacije u kojoj je dolazeći kod roditelja u B. susreo u večernjim satima optuženika na izlazu iz kuće i tada mu je majka naglasila da je optuženik bio u prolazu i da su mu na njegovo traženje posudili 10.000,00 kn. Ovom prilikom kod njih su bili teta A. Đ. i njena kćer V. Đ.. Optuženik je stekao majčino povjerenje jer je pričao o mjestu D. otkuda je i majčina rodbina. Kao religiozna osoba majka je bila uvjerena da ih nikada ne bi prevario i da će vratiti novac iako je njemu osobno to bilo sumnjivo. Roditelji su imali povjerenja u J. J. koji je tada prikazivao da je A. K. pošten, a kasnije se i sam uvjerio da nije tako te pričao da je njega optuženik prevario uzimanjem akontacije od kupaca za stanove i potom novac zadržavao za sebe. U početku se optuženik javljao na telefon, a poslije je prestao. Kroz vremenski period od 7 godina nije podnesena kaznena prijava jer je njegov otac imao povjerenja u optuženikov povrat novca.

11. J. J. navodi da se preko svojih tvrtki bavi poslovima stanogradnje i kupoprodaje stanova. Upoznao je optuženika prije 30-tak godina. Pozajmljivao je optuženiku manje i veće novčane iznose tako da je nastalo dugovanje od 1.400,000,00 kn. Tijekom 2016. doznaje da je optuženik prevario određene osobe prilikom kupoprodaje stanova tako da je podijelio ključeve bez njegova znanja i kod traženja kupaca predstavio je Z. N. kao potencijalnog kupca. Nakon izvršene kupovine stana od strane Z. N., zajedno su odlazili u B. jer se Z. N. htio zahvaliti predajom telećeg mesa. Već slijedeći tjedan optuženik odlazi do obitelji N. gdje je tražio 5000 eura za navodnu legalizaciju i pristao je preuzeti 10.000,00 kn. Razgovarajući s Z. N. zaključio je da je njemu optuženik napomenuo da ne treba njega obavještavati o pozajmljivanju novca. Sa optuženikom je komunicirao isključivo na optuženikov broj …. Odlazio je do obitelji N. samo u jednom navratu. Kasnije se Z. N. očitovao da se optuženik ne javlja na telefon i ne vraća pozajmljeni novac. Zaključio je da je optuženik obradio članove obitelj N. tako da su mu bili u stanju i predati kuću.

12. Iskazujući kao svjedok M. N. navodi da su mu njegovi roditelji 2015. odlučili pomoći u kupnji stana u Z., u naselju O. gdje je tvrtka "P. gradnja" prodavala nekretnine. Osobno je najprije kontaktirao optuženika, a potom se uključio i direktor tvrtke J. J.. Optuženik je bio pristupačan i uvjerljiv te tako stekao povjerenje njegovih roditelja. Nastao je određeni prijateljski odnos u kojem su optuženik i J. J. u više navrata dolazili u njihovu obiteljsku kuću u B.. U zimsko doba 2015. sjeća se dolaska optuženika u njihovu kuću sa kojim je i nakratko razgovarao i potom otišao u prostoriju dnevnog boravka. U jednom trenutku vidio je majčin odlazak u sobu iz koje je donijela novčani iznos te kasnije rekla da je posudila optuženiku 10.000,00 kn. Roditelji su bili u uvjerenju da ih optuženik ne bi nikada prevario i da će vratiti novac. Predstavljao se kao vjernik što je imalo utjecaja i na njegovu majku kao vjernicu. Vjerovali su optuženiku da bi mu posudili i veći iznos da su ga imali kod kuće. Na očeve pozive optuženik je davao obećanja o povratu novca da bi kasnije saznali od J. J. da je njega prevario uzimanjem kapare od kupaca stanova, koji novac je potom zadržao za sebe.

12.1. U nadopuni iskaza M. N. navodi da je optuženik samo u jednom navratu došao sam u njihovu kuću u B., a kada bi dolazio s J. J. to bi učinio njegovim automobilom. Optuženika su odlučili prijaviti nakon vremenskog odmaka od više godina jer se u početku smatralo da je riječ o izoliranom slučaju u ponašanju optuženika, a kada se doznalo da je optuženik prijevarno postupao i prema drugim osobama njegov otac odlučio je podnijeti kaznenu prijavu. U svom mobilnom uređaju optuženika je memorirao pod „A. stanovi O.“ s poz. brojem ….

13. Svjedok Z. K. očitujući se o okolnostima korištenja poz. broja mobitela .. naglašava da koristi naznačeni pozivni broj više godina pa i nakon preuzimanja tvrtke "Plin Vtc" od strane tvrtke "HEP Plin" čiji je trenutno zaposlenik. Z. N. poznaje kao osobu koja se bavi stočarstvom i vjerojatno je bio kupac plina od tvrtke "Plin Vtc". Njegov broj ima memoriran pod brojem ….

14. Iz iskaza svjedoka S. N. proizlazi da je prije 3 godine pri zamjeni mobitela svekru Z. N. prenijela telefonske kontakte sa starog na novi mobitel tako da je sve zajedno prenijela bez pojedinačnog unosa. U prijašnji mobitel svekar je sam unosio telefonske kontakte, a ne sjeća se da li su telefonski kontakti u starom mobitelu bili pohranjeni na sim karticu ili na uređaju, pri čemu se pri prijenosu može dogoditi da brojevi ne budu upisani pod točnim imenom. Svekar Z. spominjao je da optuženik njemu duguje novčani iznos od 10.000,00 kn.

15. Analizom provedenog dokaznog postupka proizlazi da optuženikova obrana o neposuđivanju novca od Z. N. nema potrebnu potkrjepu niti u jednom drugom dokazu.

16. Optuženik u prethodnom postupku poriče da bi bilo kada odlazio u mjesto B. jer da je prilikom prodaje stanova postupao na uobičajeni način kao i prema svakom potencijalnom kupcu razgledavanjem stana, eventualnim odlaskom na piće u ugostiteljski objekt s kupcem stana. Iznoseći obranu na raspravi optuženik od toga odstupa ističući da je ipak bio u B. kod obitelji N. zajedno s J. J. i to prilikom preuzimanja mesa.

17. Optuženikova tvrdnja da nikada nije posuđivao novac od Z. N. i da se njega nastoji prikazati kriminalcem prije svega od strane J. J. predstavlja pokušaj uklanjanja kaznene odgovornosti.

18. Isticanje optuženika da već i činjenica što oštećenik podnosi kaznenu prijavu po preteku 7 godina ukazuje da se nije radilo o posudbi odnosno njegovom prijevarnom postupanju prema oštećeniku, nije prihvatljivo jer su se oštećenik kao i članovi njegove obitelji uvjerljivo očitovali da su bili u uvjerenju duže vrijeme kako će optuženik vratiti novac te kada su doznali da bi se optuženik prijevarno odnosio i prema drugom osobama oštećenik odlučuje podnijeti kaznenu prijavu.

19. Iskazi oštećenika Z. N., te njegove supruge B. N., sinova M. Novosela, M. Novosela, snahe S. N., šogorice A. Đ. međusobno su podudarni u bitnim dijelovima i potpuno prihvatljivi jer se u njima ne nalazi bilo kakav motiv za neistinito iskazivanje i terećenje optuženika.

20. Iznošenje detalja i pojedinosti u iskazima ovih svjedoka potkrjepljuje vjerodostojnost njihova iskazivanja.

21. Tako A. Đ. u sudnici prepoznaje optuženika kao osobu koja je tijekom jesenske večeri 2015. boravila kod njene sestre B. N. i za kojeg je kasnije sestra rekla da mu je posuđen novčani iznos od 10.000,00 kn.

22. Svjedok M. N.l vidio je kada je njegova majka donijela iz sobe novac koji je predala optuženiku dok se M. N. očitovao da je susreo optuženika na izlazu iz kuće, nakon čega mu je majka rekla da je optuženiku posuđeno 10.000,00 kn. Oštećenik Z. N.l izjasnio se da je optuženik preuzeo 10 novčanica po tisuću kuna.

23. Zajednička karakteristika u opisu ponašanja optuženika ogledala se u njegovoj slatkorječivosti, doticanju tematike zajedničkog podrijetla supruge oštećenika i optuženika gdje se kroz poznavanje zajedničkog mjesta (D.) i iskazivanje namjere odvoženja supruge oštećenika u navedeno mjesto gdje je sahranjena njena rodbina, nastojala ostvariti što veća bliskost.

24. Ovakvo postupanje optuženika očito je bilo s namjerom izgrađivanja što većeg povjerenja kod oštećenika koje je bilo toliko da su prema zapažanju članova obitelji oštećenika bili spremni posuditi optuženiku i veću svotu novca da su tada imali kod kuće, odnosno praktično i kuću.

25. Navodi oštećenika da se optuženik pri posudbi novca očitovao kako o tome ne trebaju govoriti J. J. upućuje da je to učinjeno iz razloga što je i J. Ja. znao za njegova dugovanja prema drugim osobama kao i samom njemu i to u iznosu preko milijun kuna o čemu se vodi sudski spor.

26. Isticanje optuženika da uopće nije imao kontakte s oštećenikom oko posudbe novca niti da mu se oštećenik obraćao na njegov broj mobitela sa takvim upitom nije prihvatljivo iako optuženik to nastoji potkrijepiti i tvrdnjom da oštećenik priznaje nazivanje optuženika na broj …, koji pripada drugoj osobi. Naime, uvidom u imenik punomoćnika ošt. proizlazi da je oštećenik pod imenom "A. K." upisao broj …, a pod imenom "K. A." broj …. Da je pripadajući broj za optuženika bio … proizlazi i iz iskaza M. N. koji je u svom mobitelu broj … memorirao pod nazivom "A. stanovi O." . Navedeni broj mobitela pohranjen je na ime optuženika i u mobitelu J. J., koji i tvrdi da je isključivo komunicirao sa optuženikom putem tog broja. Ovime nema sumnje da je oštećenik nazivao optuženika na poz. broj …, a da je očito omaškom u svoj mobitel upisan na ime "K. A." broj .. umjesto K. Z. što može biti i posljedica prijenosa podataka kontakata iz starog u novi mobitel oštećenika, o čemu je svjedočila S. N..

27. Sama činjenica da je oštećenik prilikom prvog ispitivanja naznačio broj … kao broj s kojim je komunicirao sa optuženikom ne čini njegov iskaz nevjerodostojnim jer je oštećenik uvidom u mobitel iščitao navedeni broj za ime A. K., ali je sasvim izvjesno isključiva komunikacija sa K. A. bila putem broja … .

28. Prema navodima oštećenika proizlazi da je optuženik zatražio na posudbu novčana sredstava radi legalizacije stana, ali takvi razlozi očigledno nisu bili vjerodostojni posebno u kontekstu drugih dokaza prema kojima je optuženik i od drugih osoba pozajmljivao novac.

29. Iz iskaza Z. N. proizlazi da je osim pozivanja optuženika putem mobitela dolazilo i do susreta u ugostiteljskom objektu "O.", a odlučio je upoznati J. J. s nevraćanjem novca od strane optuženika kada se isti oglušio na njegovo traženje.

30. Sama činjenica da oštećenik nije tražio sačinjavanje potvrde o posudbi novca upućuje da je optuženik izgradio takav odnos povjerenja da oštećenik nije posumnjao da novac ne bi bio vraćen.

31. O dolascima optuženika u obitelj N. govore zapažanja svjedoka B. N.l, A. Đ. koje opisuju da je optuženik doticao temu njihova zajedničkog podrijetla u R BiH (mjesto D.), iskazivao spremnost odvoženja u ovo mjesto supruge oštećenika.

32. Iz iskaza oštećenika proizlazi da je optuženik ostao potpuno pasivan nakon izvršene posudbe novca, iako je za očekivati da osoba kojoj se posude novčana sredstva na kraći rok ista i vrati, a ne da poriče posuđivanje novca.

33. Rezimirajući cjelokupno provedeni dokazni postupak, vidljivo je da je optuženik doveo u zabludu oštećenika u pogledu iskazivanja potrebe za posuđivanjem novca radi legalizacije stana jer je prilikom preuzimanja novčanog iznosa od 10.000,00 kn znao da ovaj iznos neće vratiti u roku 2 mjeseca kao niti kasnije po proteku više godina.

34. Postupajući na opisani način optuženik je izravnom namjerom počinio kazneno djelo prijevare jer je bio svjestan da će lažnim prikazivanjem činjenica o povratu pozajmljenog iznosa steći povjerenje kod oštećenika i na taj način ga dovesti u zabludu da posudi 10.000,00 kn i time sebi pribavi nepripadnu materijalnu dobit u navedenom iznosu, što je i ostvario.

35. Nalazeći dokazanim da je optuženik počinio opisano kazneno djelo prijevare, isti se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz izricanje uvjetne osude od 2 godine.

36. Budući da je na nedvojben način utvrđena visina štete koju je optuženik svojim postupanjem pričinio oštećeniku Z. N. na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena posebna obveza da u roku 5 mjeseci od pravomoćnosti presude podmiri oštećeniku Z. N. štetu u iznosu 1.327,23 eura/10.000,00 kn, a ukoliko optuženik ne izvrši navedenu posebnu obvezu sud može sukladno čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.

37. Utvrđujući da je imovinskopravni zahtjev ošt. Z. N. osnovan u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kn isti je u tom iznosu i prihvaćen, odnosno dosuđen oštećeniku u rokovima i pod uvjetima naloženim izrečenom uvjetnom osudom.

38. Prilikom osuđivanja optuženika na naznačenu sankciju otegotnim je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost za drugu vrstu kaznenog djela, a olakotnim dužina vremenskog perioda od počinjenja kaznenog djela. Ocijenjeno je da sve utvrđene okolnosti djela, a posebno ličnost optuženika opravdavaju izricanje uvjetne osude uz posebnu obvezu.

39. Od izrečene kaznene sankcije očekuje se da ostvari svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a prije svega utječe na optuženika da ne počini novo kazneno djelo, shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja.

40. Donošenjem osuđujuće presude optuženiku se na temelju čl. 148.st.1. ZKP/08 nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145.st.2.toč. 1. i 6. ZKP/08 u iznosu 23,40 eura koji se odnose na troškove pristupa svjedoka na saslušanje te paušalnu naknadu u iznosu od 39,82 eura/300,00 kn, određenu prema dužini trajanja i složenosti kaznenog postupka.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 13. srpnja 2023.

Sudac:

Ilija Samardžija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj KO-DO-270/2022

2. opt. A. K., Sv. K., Z.

3. ošt. Z. N., B.