Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-694/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Pr-5727/2018-33 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Pr-5727/2018-33 od 23. ožujka 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: … da tužitelju S. L. OIB: … iz Z., isplati iznos od 16.563,81 eur[1] / 124.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

-3.150,00 kn od 01.07. 2013. do isplate

-750,00 kn od 01.08. 2013. do isplate

1 Fiksni tečaj konverzije: 7, 53450 kn

-2.850,00 kn od 01.09. 2013. do isplate

-3.150,00 kn od 01.10. 2013. do isplate

-2.850,00 kn od 01.11. 2013. do isplate

-2.250,00 kn od 01.12. 2013. do isplate

-2.850,00 kn od 01.01. 2014. do isplate

-2.400,00 kn od 01.02. 2014. do isplate

-2.550,00 kn od 01.03. 2014. do isplate

-600,00 kn od 01.04. 2014. do isplate

-1.500,00 kn od 01.05. 2014. do isplate

-2.400,00 kn od 01.06. 2014. do isplate

-2.700,00 kn od 01.07. 2014. do isplate

-2.700,00 kn od 01.08. 2014. do isplate

-3.300,00 kn od 01.09. 2014. do isplate

-3.300,00 kn od 01.10. 2014. do isplate

-3.000,00 kn od 01.11. 2014. do isplate

-2.250,00 kn od 01.12. 2014. do isplate

-2.250,00 kn od 01.01. 2015. do isplate

-3.000,00 kn od 01.02. 2015. do isplate

-3.300,00 kn od 01.03. 2015. do isplate

-3.150,00 kn od 01.04. 2015. do isplate

-2.850,00 kn od 01.05. 2015. do isplate

-1.350,00 kn od 01.06. 2015. do isplate

-2.400,00 kn od 01.07. 2015. do isplate

-1.500,00 kn od 01.08. 2015. do isplate

-2.700,00 kn od 01.09. 2015. do isplate

-3.000,00 kn od 01.10. 2015. do isplate

-3.000,00 kn od 01.11. 2015. do isplate

-1.800,00 kn od 01.12. 2015. do isplate

-2.850,00 kn od 01.01. 2016. do isplate

-3.150,00 kn od 01.02. 2016. do isplate

-3.000,00 kn od 01.03. 2016. do isplate

-2.850,00 kn od 01.04. 2016. do isplate

-2.550,00 kn od 01.05. 2016. do isplate

-2.400,00 kn od 01.06. 2016. do isplate

-3.150,00 kn od 01.07. 2016. do isplate

-1.500,00 kn od 01.08. 2016. do isplate

-3.000,00 kn od 01.09. 2016. do isplate

-3.000,00 kn od 01.10. 2016. do isplate

-3.150,00 kn od 01.11. 2016. do isplate

-1.500,00 kn od 01.12. 2016. do isplate

-3.150,00 kn od 01.01. 2017. do isplate

-3.000,00 kn od 01.02. 2017. do isplate

-3.450,00 kn od 01.03. 2017. do isplate

-2.700,00 kn od 01.04. 2017. do isplate

-3.300,00 kn od 01.05. 2017. do isplate

-2.250,00 kn od 01.06. 2017. do isplate

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.592,24 eur/19.531,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.725,40 eur/13.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2022. i trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 16.563,81 eur/124.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom I izreke citirane presude. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.592,24 eur/19.531,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2022. do isplate (točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka tvrdnjom da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja od lipnja 2013. do svibnja 2016. bio upućen na rad na granični prijelaz s Republikom Slovenijom, tj. izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 17. siječnja 2013. raspoređen s danom 21. siječnja 2013. u Policijsku upravu Zagrebačku, Postaja granične policije Bregana na radno mjesto policijski službenik za nezakonite migracije;

-da tužitelj ima prebivalište u Z.,

-da je tužitelj poslove granične policije obavljao na državnom teritoriju Republike Slovenije sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" Međunarodni ugovor br. 2/2004);

-da je tužitelj tužbeni zahtjev utemeljio na odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" 89/12, 104/13-dalje KU/13), tj. čl. 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika ("Narodne novine" 112/17-dalje KU/17) kojom je propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati;

-da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe čl. 56. KU/13, dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, i dana 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema KU/13 terenski dodatak u visini od 150,00 kn koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po KU/17, u visini od 170,00 kn ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju;

-da tuženik tužitelju nesporno nije isplatio terenski dodatak za utuženo razdoblje rada u državnoj službi.

8. Slijedom izloženoga sud prvog stupnja je zahtjev tužitelja našao osnovanim uz zaključak da je tužitelj radio na teritoriju druge države i imao prebivalište u Zagrebu, što se ima smatrati radom na terenu uslijed čega tužitelj ostvaruje pravo na terenski dodatak u dosuđenim iznosima, visina kojih nije sporna.

9. Ne osporavajući pravo državnom službeniku na terenski dodatak u smislu citiranih odredbi Kolektivnih ugovora, tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene tumačenja Zajedničke komisije broj 7/55 na konkretan slučaj i za cijelo utuženo razdoblje, tvrdnjom da se isti odnosi na drugu činjeničnu situaciju. To mišljenje da se odnosi na policijske službenike PU Zagrebačke koji su prema posebnom rasporedu rada i posebnom službenom ovlaštenju upućeni na obavljanje granične kontrole na Međunarodni željeznički prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, koji pak granični prijelaz ne ulazi u prijelaz u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova. Ovdje to nije slučaj jer je tužitelj radio unutar svog mjesta rada tj. svoje Policijske postaje pa nema pravo na terenski dodatak koji prema svojoj namjeni služi za pokriće povećanih troškova na putu (terenu). Radeći na graničnom prijelazu u okviru nadležnosti Policijske postaje u kojoj je tužitelj obavljao svoju službu isti nije imao povećane troškove pa mu stoga ne pripada pravo na isplatu terenskog dodatka zbog čega je sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

10. Ocjena je ovoga suda da je stajalište tuženika osnovano, budući da je podudarno sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u presudi posl.br. Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023.

11. Naime, svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Bregana obuhvaća područje graničnog prijelaza Bregana u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Obrežje u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

12. U citiranoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je: "Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."

13. Prema tome, za zaključiti je kako tužitelj koji je radio na graničnom prijelazu u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljao rad na terenu da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak kako je to predviđeno odredbama čl. 56. KU/13 i 50 KU/17. Drugim riječima, tužitelj je radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje radio unutar svog mjesta rada zbog čega tuženik s pravom tvrdi da nema pravo na isplatu utuženih iznosa, iz kojih je razloga žalbu tuženika valjalo uvažiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a.

14. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

15. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na vrijednost predmeta spora koju predstavlja novčani iznos od 124.800,00 kn, a primjenom odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) u iznosu od 2.500,00 kn, sastav podneska od 3. travnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, zastupanja na ročištima 20. veljače i 24. rujna 2019., te 1. rujna 2021. i 10. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosima od po 2.500,00 kn, ukupno 1.725,40 eur/13.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka odbijen kao neosnovan. Tuženiku je dosuđen trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 165,90 eur/ 1.250,00 kn.

U Rijeci 13. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović