Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1208/2023-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. pok. A., OIB ..., Š., protiv tuženika ad.1 M. K.1 , OIB ..., Z., ad. 2 S. L. pok. A., OIB ..., Š., ad.3 A. S., OIB ..., O., ad.4 S. V., OIB ..., S., ad.5 S. D., S., ad.6 M. K.2 žena Š. rođena L. pok. A., OIB ..., Š., ad.7 B. J., OIB ..., D. kod Š., ad.8 F. J., OIB ..., D. kod Š., ad.9 M. J., D. kod Š., ad.10 M. K., OIB ..., Š., ad.11 B. J. pok. M., D. kod Š., radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku XIV P- 902/2020 od 04. listopada 2022., u sjednici vijeća dana 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku XIV P-902/2020 od 04. listopada 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj Ž. L. pok. A., OIB .., vlasnik čest. zem. 2084/8, vinograd površine 637,00 m[2] , Z.U. 1027, čest. zem. 2070/4, vinograd površine 637,00 m[2] i čest. zem. 2084/7, površine 709,00 m , obje Z.U. 738, sve k.o. V., pa se tuženicima nalaže tužitelju izdati tabularnu izjavu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnosi tužitelj ističući žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbenom zahtjevu udovolji, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4.Pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), dakle, i iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj u žalbi ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi i u čemu se ona sastoji, a ispitivanjem pobijane presude ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje upućuje tužitelj svojom ocjenom izvedenih dokaza, odnosno čl. 354. st.1. u svezi s čl. 331. b. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upire tužitelj, kako će se u nastavku pobliže obrazložiti.

4.2.Žalba tužitelja svodi se na ponavljanje tvrdnje o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na osporavanje ocjene suda o postojanju pretpostavki za odbijanje tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja. Međutim, način na koji tužitelj u žalbi osporava ocjenu i zaključak na kojemu je temeljena prvostupanjska presuda, ne može se prihvatiti pravilnim jer nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, pa se žalbeni navodi tužitelja mogu smatrati subjektivnim iznošenjem mišljenja u odnosu na postojanje određenih činjenica na temelju vlastite analize i ocjene provedenih dokaza koja je u suprotnosti sa sadržajem postupka.

5.Predmet spora je stvarnopravni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva čest. zem. 2084/8, vinograd površine 637,00 m[2] , Z.U. 1027, čest. zem. 2070/4, vinograd površine 637,00 m[2] i čest. zem. 2084/7, površine 709,00 m , obje Z.U. 738, sve k.o. V., te obveznopravni zahtjev nalaganjem tuženicima izdavanja tužitelju tabularne izjave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju bi u protivnom zamijenila presuda.

6.U provedenom je postupku prvostupanjski sud u bitnom utvrdio:

- kako iz zemljišne knjige za k.o. V. proizlazi kako su suvlasnicima u različitim suvlasničkim omjerima uknjiženi u Z.U. 1027 vrhu čest. zem. 2084/, pored tužitelja, još i tuženici ad.1 M. K.1 , ad.2 S. L. pok. A., ad.3 A. S., ad.4 S. V. i ad.5 S. D., dok su u Z.U. 738 suvlasnicima čest. zem. 2070/4 i čest. zem. 2084/7 upisani, tužitelj, tuženik ad. 2 S. L. i tužena ad.6 M. K.2 žena Š. rođena L. pok. A., te A. L. pok. S. i F. L., roditelji potonjih, njihova danas preminula kći D. L. – S. žena I., kao i treće osobe M. L. pok. S. i J. J. žena Ive, pravna prednica tuženika ad. 7 do ad.11,

- kako su u katastarskom operatu za k.o. V. u posjedovnom listu broj 39 posjednicima dijela čest. zem. 2070/4, za površinu od 3.323,00 m[2] upisani Ž. L. pok. A., ovdje tužitelj za 5/16 dijela, S. L. pok. A., ovdje tuženik ad. 2 za 2/16 dijela, njihova majka F. L. udova A. za 2/16 dijela i sestra D. L. – S. žena I. rođena L. pok. A. za 2/16 dijela, isti također i kao posjednici u navedenim razmjerima glede čest. zem. 2084/7, dok je u odnosu na dio čest. zem. 2070/4, za površinu od 1.700,00 m[2] u posjedovnom listu 730 posjednikom upisan M. J. pok. M. za cijelo,

- kako su u katastarskom operatu za k.o. V., u posjedovnom listu broj 1028 posjednicima čest. zem. 2084/8 upisani Ž. L. pok. A., ovdje tužitelj, za 9/42 dijela, S. L. pok. A., ovdje tuženik ad.2 za 21/42 dijela, te tuženici ad.1 M. K.1 za 6/42 dijela, ad.3 A. S., ad.4 S. V. i ad.5 S. D., svaka za po 2/42 dijela,

- kako je uvjerenjem DGU Područnog ureda za katastar Š. klase 05-08/09- 03/0658, ur. broj 541-21-1/5-09-2 od 08. rujna 2009. potvrđeno podnositelju zahtjeva Ž. L., ovdje tužitelju, kako je u naselju V., ulici ... na čest. zem. 2084/8, u konkretnom slučaju V. izgrađena zgrada obilježena kućnim brojem 13,

- kako je prema Geodetskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada društva G. M. d.o.o., Š. od 17. listopada 2014. razvidno, bez preciznih oznaka koja zgrada na kojoj čestici i u kojim gabaritima čestice, da je na čest. zem. 2070/4, čest. zem. 2084/7 i čest. zem. 2084/8 izgrađeno više zgrada od kojih je jedna (bez posebne katastarske oznake) označena imenom Ž. L., OIB ..., V.,

- kako je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-216/86 donesenim dana 10. lipnja 1986. godine iza smrti tužiteljeva oca A. L. pokojnog S., iz ostavine istog, na temelju zakona, sporazuma nasljednika i ustupa S. L. pok. A., M. K.1 i A. S., kao zapis, vlasništvo kuće u V. raspoređeno udovici ostavitelja F. L. i kćeri S. L. pok. A., svakoj za po 1/2 dijela, dok je vlasništvo svih ostalih nekretnina upisanih u Z.U. 201, 202 i 738 k.o. V., uključivo sa privraćem kuće i konobe raspoređeno Ž. L. pok. A., ovdje tužitelju i S. L. pok. A., ovdje tuženiku ad.2, sinovima svakom za po 5/16 dijela, te supruzi F. L. udovi A. i kćerkama ostavitelja M. K.2 ženi Š., tuženoj ad.6 i D. L. – S. ženi I., svakoj za po 2/16 dijela suvlasništva; a dopunskim rješenjem istog suda pod poslovnim brojem broj O-438/2013 od 03. travnja 2015. utvrđeno je kako ostavinu čini i naknadno pronađena imovina koju čine nekretnine označene sa čest. zem. 2070/3 i čest. zem. 2084/8, obje u Z.U. 1027, k.o. V., koje su raspoređene ostaviteljevim sinovima, ovdje tužitelju Ž. L. za 9/42 dijela, tuženiku ad. 2 S. L. za 21/42 dijela, kćeri pokojnika M. K.1 za 6/42 dijela, te unucima pokojnika, ovdje tuženicima ad.3 A. S., ad. 4 S. V. i ad. 5 S. D., svakom za po 2/42 dijela,

- kako je iz oporuke F. L. udove A. sastavljene kod tog suda pod R1-264/2003 dana 15. rujna 2003. te pohranjene kod istog suda pod poslovnim brojem Pi- 133/2003, razvidno kako je ista svu svoju imovinu, koju predstavlja 1/2 suvlasništva kuće naslijeđene od supruga A. L. (O-216/86) rasporedila sinu Ž. L. pok. A. za cijelo. 7.Slijedom iznijetog te polazeći od tužiteljevog stranačkog iskaza (list 39 spisa) u kojem je naveo kako je na čest. zem. 2084/8 položena njegova-tužiteljeva obiteljska kuća, a na dijelu čest. zem. 2070/4 i čest. zem. 2084/7 k.o. V., da je pored njegove, dijelom izgrađena i obiteljska kuća tuženika ad. 2, dok sam tuženik ad. 2. nije znao katastarsku oznaku nekretnine na kojoj je njegova kuća položena ali je smatrao kako i njemu po osnovi nasljeđivanja pripada dio utuženih nekretnina, te utvrđujući i kako tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se moglo precizno identificirati nekretnine ili dijelove nekretnina na kojima isti polaže (ima) stvarno pravna ovlaštenja, kao ni dokaze na okolnosti stjecanja posjeda i suvlasništva u dijelu u kojemu nije već upisan glede čest. zem. 2084/8 k.o. V., na kojoj je, kako iskazuje izgrađena njegova obiteljska kuća, a koja je dopunskim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti A. L. pok. S., raspoređena i unucima ostavitelja, ovdje tuženicima ad.3. do ad.5. kao i tuženiku ad.2, odnosno i tužiteljevoj sestri M. K.1 , ovdje tuženoj ad.1., smatrao je tužbeni zahtjev neosnovanim držeći kako takva prava tužitelj nije mogao steći niti dosjelošću, jer je nedvojbeno znao i nije mu moglo ostati nepoznato da su u određenim suvlasničkim razmjerima stvarno- pravna ovlaštenja na čest. zem. 2084/8 stekli i spomenuti tuženici, pa mu nedostaje temeljna pretpostavka, savjesnost, za stjecanje isključivog vlasništva navedene nekretnine dosjelošću.

7.1.Pored navedenog, sud je smatrao kako tužitelj nije dokazao neutemeljenost upisa u posjedovnom listu 730 za čest. zem. 2070/4, za površinu od 1.700,00 m[2] u korist M. J. pok. M. Posebno, i kako nije predložio da se odgovarajućim dokazima (očevidom, geodetskim snimanjem) utvrdi koje nekretnine ili dijelove istih doista posjeduje (ima u vlasništvu), a naprotiv, kako iz priloženog Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada društva G. M. d.o.o., Š. od 17. listopada 2014. se sa sigurnošću nije mogla utvrditi niti identifikacija tužiteljeva stambenog objekta budući na spomenutom geodetskom snimku nisu ucrtane katastarske oznake, a činjenica da je tužiteljev objekt položen na adresi V., ..., što jest adresa tužiteljeva prebivališta (tako i iz Uvjerenja DGU Područnog ureda za katastar Š. Klase: 05-08/09-03/0658 od 8. rujna 2009.), nije bila dostatna za nesumnjivo zaključivanje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, radi čega je, u bitnome pozivom na pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva kao neosnovan odbio.

7.2.Zahtjev za izdavanje tabularne isprave također je ocijenjen neosnovanim jer tužitelj nije dokazao da je s tuženicima u obveznopravnom odnosu.

8.U odnosu na žalbene navode tužitelja valja ukazati da je prvostupanjski sud pobijanom presudom u zakonito provedenom postupku odlučivao u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2. ZPP-a), zbog čega sadržajem žalbenih navoda tužitelj potpuno neutemeljeno osporava prvostupanjsku presudu.

8.1.U odnosu na tuženike ad.1 M. K.1 , ad.3 A. S., ad.4 S. V., ad.5. S. D., ad.6. M. K.2 žena Š. rođena L. pok. A., ad.7. B. J., ad.8. F. J., ad.9. M. J., 10. M. K., ad.11. B. J. pok. M., i po ocjeni ovog suda nije bilo mjesta donošenju djelomične presude zbog ogluhe jer iz sadržaja spisa proizlazi kako za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 331 b. st. 1. točka 2. i 3. ZPP-a.

8.2.Naime, tužbenim zahtjevom, kako je postavljen u tužbi, tužitelj je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva nekretnina navedenih u tužbi za cijelo te izdavanje tabularne isprave za upis tog prava u svoju korist, na kojim nekretninama su stranke suvlasnici u različitim suvlasničkim omjerima, pozivajući se na stjecanje nasljeđivanjem i dosjelošću. Međutim, u tužbi, navodima iznijetim tijekom postupka i stranačkom iskazu, ustrajući u tvrdnji da je vlasnik svih utuženih nekretnina pozivajući se i na usmeni sporazum glede čijeg sadržaja nije ponudio dokaze niti se o istome može iz rezultata postupka zaključivati, istovremeno potvrđuje i postojanje obiteljske kuće svoga brata, tuženika pod 2. na tim nekretninama izgrađene, ne svojatajući vlasništvo tog objekta.

8.3.Kako je pravilno zaključio i sud prvog stupnja, po tužitelju uz tužbu ponuđene isprave o nasljednopravnim sukcesijama iza smrti roditelja, kao i z.k. izvatci, dokazuju da je nasljeđivanjem stekao suvlasništvo utuženih nekretnina u dijelu u kojemu je upisan u zemljišnim knjigama, a na protivno, odnosno stjecanje cjeline nekretnina ne upućuju ni posjedovni listovi i geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade te uvjerenje DGU Područnog ureda za katastar Š.

8.4.Osnovanost tužbenih navoda nema uporišta ni u spomenutom tužiteljevu stranačkom iskazu kada tvrdi kako se na dijelu čest. zem. 2070/4 i 2084/7 pored njegove, izgrađene na čest. zem 2084/8, nalazi i kuća njegova brata, tuženika pod 2. S. L. pok. A., također upisanog suvlasnika, koji se o pobližoj oznaci nekretnine na kojoj je njegova kuća izgrađena nije mogao izjasniti, ali se tužbi protivio, pri čemu tužitelj i ne tvrdi niti dokazuje kako bi on stekao dio nekretnina s kućom koju je njegov brat izgradio.

9.Prema članku 7. stavak 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9.1.Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke.

9.2.Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

9.3.Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP- a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

9.4.Tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa ako to tužitelj ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda kako te činjenice nisu dokazane.

10.U ovoj procesnopravnoj situaciji, imajući u vidu obveze stranaka prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, kada je sud izveo predložene dokaze, ocijenio ih u smislu čl. 8. ZPP-a, kada iz Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade naručenog po tužitelju radi ozakonjenja tako izgrađene zgrade proizlazi kako je njegova kuća izgrađena na sve tri nekretnine koje su utužene, kada iz tužiteljeva iskaza proizlazi kako je na utuženim nekretninama izgrađena i kuća njegova brata, tuženika pod 2., glede koje tužitelj ne iznosi niti dokazuje da je stekao vlasništvo, kada tužitelj nije objasnio zašto je na utuženoj k. č. 2070/4 u površini od 1700 m[2] upisan M. J. kao posjednik, kada nije ponudio dokaze na okolnosti sklapanja i sadržaja sporazuma o diobi između nasljednika, očevid na terenu radi identifikacije predmeta spora, ni bilo koji drugi dokaz u prilog tvrdnji da je utužene nekretnine stekao po pravnim osnovama nasljeđivanja ili dosjelosti iz čl. 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) niti to iz provedenih dokaza proizlazi, niti prihvaćao uputu suda radi traženja pomoći u zastupanju od strane kvalificirane osobe, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a. ZPP-a koje obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju koju stranka nije dokazala, ocijenio kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

10.1.Dosljedno, kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice odlučne za ovaj spor, to je o njihovom postojanju odnosno nepostojanju pravilno zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, što se žalbom s osnovom ne dovodi u pitanje.

10.2.Posebno, u odnosu na tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne izjave koji je po svojoj prirodi obveznopravni i pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između stranaka, kako je i prvostupanjski sud s osnovom i ocijenio, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje kako prema tuženicima ima takav obveznopravni zahtjev, a kako se poziva na izvorno stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona (nasljeđivanje i dosjelost) to je valjanom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom se ne radi o pozivanju na derivativno stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi i potrebe za upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava.

11.Radi svega navedenog, žalbu tužitelja je kao neosnovanu valjalo odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. ZPP).

U Splitu 13. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.