Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1160/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. S. i L. T., odvjetnicima u P., protiv tuženice M. S. iz P., zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku u P., radi zaštite prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola P-3/2020-37 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a ujedno i djelomično uvažava kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola P-3/2020-37 od 23. veljače 2023.:

a) potvrđuje u točki I. i III.

b) preinačuje odluka o trošku sadržana u točki II. presude Općinskog suda u Puli-Pola P-3/2020-37 od 23. veljače 2023 i rješava:

Nalaže se tuženoj platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 693,88 Eura[1] /5.228,04 kuna u roku od 15 dana, dok se za više zatraženih 789,69 Eura/5.949,92 kuna zahtjev tužiteljice s naslova parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici da prizna i trpi pravo služnosti prolaza pješke i vozilima u korist k.č.br. 1902/8, Ulica K., 253 m[2] (dvorište 253 m ), upisane u zk.ul. 4976 k.o. P., a na teret k.č.br. 1902/9, Ulica K., 830 m[2] (dvorište 1 m , dvorište, 717 m , spremište, 22 m[2] , spremište, 8 m , kuća, P., Ulica K. 99, 77 m , spremište 5 m ), upisane u zk.ul. 821 k.o. P., kao i da trpi da tužiteljica i svakodobni vlasnik nekretnine k.č.br. 1902/8, Ulica K., 253 m[2] (dvorište 253 m ), upisane u zk.ul. 4976 k.o. P., izvršava to pravo na teret k.č.br. 1902/9, Ulica K., 830 m[2] (dvorište 1 m , dvorište, 717 m , spremište, 22 m , spremište, 8 m , kuća, P., Ulica K. 99, 77 m , spremište 5 m2), upisane u zk.ul. 821 k.o. P., te se nalaže tuženici da propušta činiti na k.č.br. 1902/9, Ulica K., 830 m[2] (dvorište 1 m , dvorište, 717 m , spremište, 22 m , spremište, 8 m , kuća, P., Ulica K. 99, 77 m , spremište 5 m , upisane u zk.ul. 821 k.o. P., sve što bi onemogućavalo izvršavanje prava služnosti prolaza pješke i vozilima na toj nekretnini u korist k.č.br. 1902/8, Ulica K., 253 m[2] (dvorište 253 m ), upisane u zk.ul. 4976 k.o. P.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.483,57 eura/ 11.177,96 kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.".

2.Protiv uvodno citirane presude žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje:ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženoj dosudi prouzročeni parnični trošak.

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen

3.Žalba tužene glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a glede odluke o trošku je djelomično osnovana.

4.Pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, dakle, i iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužena u žalbi uopće ne navodi niti obrazlaže o kojoj se bitnoj povredi radi i u čemu se ona sastoji, a ispitivanjem pobijane presude ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Nadalje, time što se tužena u prilog osnovanosti svojih navoda poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br.U-III-878/2016 od 11. siječnja 2017., ne ukazujući na konkretnu povredu ustavnog prava niti posebno obrazlažući u čemu bi se ista sastojala, osim da potječe iz pravno sličnog predmeta, eventualno bi se dalo zaključiti kako upire na povredu prava na pravično suđenje i na povredu ustavnog jamstva podnositeljeva prava vlasništva, o kojim povredama se spomenutom odlukom raspravljalo.

4.2.Međutim, prvostupanjski je sud pobijanu odluku donio polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom parničnom postupku u okviru svoje zakonom i pri tome je u presudi naveo odlučne razloge za nadležnosti utvrđene

donošenje, radi čega nema mjesta sumnji u navodnu povredu ustavnog jamstva tuženičnog prava vlasništva.

5.Predmet spora je stvarnopravni zahtjev za zaštitu prava služnosti, kojim tužiteljica, kao vlasnica povlasne nekretnine kč.br. 1902/8 k.o. P., zahtijeva od tuženice, kao vlasnice poslužne nekretnine kč.br. 1902/9 k.o. P., da prizna i trpi njeno pravo služnosti prolaza pješice i vozilima u korist kč.br. 1902/8 k.o. P., a na teret kč.br. 1902/9 k.o. P., kao i da trpi da tužiteljica i svakodobni vlasnik povlasne nekretnine izvršava to pravo na teret poslužne nekretnine, uz nalaganje tuženici da propušta na poslužnoj nekretnini činiti sve što bi onemogućavalo izvršavanje prava predmetne stvarne služnosti.

6.Na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-kako je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kč.br.1902/8 k.o. P., dok je tuženica vlasnica nekretnine kč.br.1902 k.o. P. (list 153 spisa),

-kako je u korist nekretnine tužiteljice kč.br.1902 k.o. P. a na teret nekretnine tužene kč. br.1902 k.o. P. zasnovano i upisano u zemljišnim knjigama 7. srpnja 1936. pod brojem Z-705/38, pravo stvarne služnosti prolaska pješke i vozilima (list 151 spisa),

-kako je uvidom u ovjereni prijevod s talijanskog jezika isprava na temelju kojih je izvršena uknjižba prava stvarne služnosti (list 114 - 150 spisa) utvrđeno kako je predmetna stvarna služnost osnovana Ugovorom o diobi od 18. kolovoza 1936., koji je sklopljen između Giovanne Jurman rođ. Viscovich (osobno i kao zakonske zastupnice mlt. Adelme Jurman), Erminie Lalli (rođ. Jurman), Antonie Utmar (rođ. Clemen) te Pietra Giormania, a predmet Ugovora bila je dioba kč. br. 1902/2 (koja je podijeljena na nove zemljišne čestice 1902/2 a' b' c' b'' c'' b''' c''' i d') te kč. br. 2242/1 k.o. P. (koja je podijeljena na nove zemljišne čestice 2241/1 a b c i d), među strankama ugovora dogovoren je način podjele prema kojemu su si dodijelile i međusobno predale u potpuno i isključivo vlasništvo novonastale nekretnine (na način vidljiv na listu 123 spisa), pri čemu su sudionici u diobi međusobno osnovali pravo služnosti prolaza i provoza duž istočkane linije u priloženom nacrtu (vidljiv na listovima 53 i 132 spisa) i sve do bunara na teret čestica 1902/2 a', 2241/1 a, b i c, u korist čestica 1902/2 c', c'', b' i b'',

-kako je uspoređujući nacrt sadržan u zbirci isprava (list 53 i 132 spisa) te skicu lica mjesta sačinjenu po vještaku geodetu (list 162 spisa), jasno kako kč. br. 1902/2 a' na teret koje je osnovana služnost odgovara današnjoj kč. br. 1902/9 k.o. P. (u vlasništvu tuženice), odnosno kako kč. br. 1902/2 b' u korist koje je osnovana služnost odgovara današnjoj kč. br. 1902/8 (u vlasništvu tužiteljice), što je uostalom vidljivo i iz lijeve skice na listu 53 spisa,

-kako je tužiteljica nekretninu kč. br. 1902/8 k.o. P. (povlasnu nekretninu) stekla 2019. na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s ranijim vlasnikom A. L., a u vrijeme kupoprodaje sporna služnost puta (prolaza pješice i vozilima) bila je upisana, kako na povlasnoj, tako i na poslužnoj nekretnini,

-kako su uviđajem i mjerničkim vještačenjem identificirane nekretnine u vlasništvu tužiteljice i tuženice, pravac kojim prolazi služnost prolaza i provoza, kao i put kojim su, prema navodima tuženice, raniji vlasnici pristupali do nekretnine kč. br. 1902/8 k.o. P., sada u vlasništvu tužiteljice,

-kako iz z.k izvadaka te nalaza i mišljenja vještaka geodeta T. V. iz društva V. d.o.o. proizlazi kako je kč. br. 1209/8 k.o. P. (povlasna nekretnina) upisana kao oranica površine 246 m[2] , a u naravi predstavlja neuređenu površinu zaraslu u korov u posjedu tužiteljice (vidljivo na fotografiji 1 na listu 85 spisa), dok je poslužna nekretnina kč. br. 1209/9 k.o. P. upisana kao spremište sa 22 m[2] , kuća sa 77 m , spremište sa 5 m[2] , dvorište sa 1 m i dvorište sa 717 m , u posjedu je tuženice, a u naravi predstavlja zgradu i dvorište definirano ogradnim zidovima s ulazom na južnoj strani iz ulice K. (vidljivo na fotografiji 2 na listu 85 spisa),

-kako je vještak geodet ujedno u nalazu i mišljenju prikazao pravac kojim, prema navodima tužiteljice, prolazi služnost prolaza i provoza, a što je na skici lica mjesta (list 162 spisa) prikazano crvenom bojom i označeno slovima A-B-C, koji pravac se proteže od Ulice K. na kč. br. 1936/1 k.o. P. do kč. br. 2242/8 k.o. P. (sada kč. br. 6276/8 k.o. P.), a stanje predmetnih nekretnina prikazano je na fotografijama na listu 85 spisa,

-kako je vještak geodet u nalazu i mišljenju prikazao pravac kojim su prednici tužiteljice, prema navodima tuženice, dolazili do nekretnine kč. br. 1902/8 k.o. P., a što je na skici lica mjesta (list 162 spisa) prikazano zelenom bojom i označeno slovima D-E-F-G, koji pravac proteže se od Ulice K. na kč. br. 1936/1 k.o. P. (točka D), preko kč. br. 1902/2 k.o. P. (u vlasništvu svjedoka L.), kč. br. 1902/4 k.o. P., kč. br. 2242/9 ZGR (točka E), zatim preko nekretnine kč. br. 1902/6 do povlasne nekretnine kč. br. 1902/8 k.o. P., sve vidljivo na fotografijama na listovima 86 i 87 spisa,

-kako je saslušan glede okolnosti je li pravcem D-E-F-G moguć nesmetan pristup vozilima i pješice do tužiteljičine nekretnine, vještak iskazivao kako vozilima takav pristup nije moguć jer na ulici postoji ogradni zid i svi prolazi su dosta uski i onemogućuju pristup vozilima, a pored toga, kod oznake G nalazi se nadstrešnica pa pristup kolima do nekretnine tužiteljice nije moguć, te da pravcem A-B-C nije moguće izravno pristupiti na nekretninu tužiteljice 1902/8 k.o. P., ali da je navedeni pravac (A-B-C) podoban za prolaz vozilima i pješice te kako njime vozila prolaze,

-kako je svjedok A. L., pravni prednik tužiteljice iskazivao kako tužiteljici prilikom prodaje kč. br. 1902/8 k.o. P. a u čiju korist je upisana služnost još od 1938. na teret nekretnine kč. br. 1902/9 k.o. P. na to i ukazao; kako je do sporne nekretnine pristupao na način da si je napravio jedan prolaz sa strane, kod kč. br. 1902/4 k.o. P., kojim prolazom se do tužiteljičine nekretnine nije moglo pristupiti vozilom, već samo pješice a put na kojem je ucrtana služnost (A-B-C) koristio je povremeno, kada mu je trebalo; da je do nekretnine kč. br. 1902/8 k.o. P., koja u naravi predstavlja vrt iza kuće, pristupao kroz prozor kuće oznake 101, a osim tim putem, do prije nekih 15-ak godina do te nekretnine pristupao je pješke, putem koji je na skici vještaka prikazan slovima D-E-F-G. i to sve dok vlasnik kč. br. 1902/6 k.o. P. nije napravio zid; predmetnu nekretninu (kč. br. 1902/8 k.o. P.) naslijedio od svoje bake koja je umrla 1982., a živjela je u kući 101 i do predmetne nekretnine pristupala putem D-E-F-G, ali i putem A-B-C kojim je išla rjeđe; od kad je on naslijedio nekretninu (1982.), putem A- B-C prolazio je rijetko, možda svega par puta kada je obavljao neke radove; njegovi djed i baka nisu vozilom dolazili do predmetne nekretnine jer vozilo nisu ni imali, a kad je on kupio vozilo Fiat 125 (prije više od 30 godina) autom bi dolazio po putu A- B-C i parkirao se ispred kuće 101, što ne čini od 1985. kada je izgradio garažu na svojoj nekretnini kč. br. 1902/2 k.o. P. pa više nije imao potrebu parkirati ispred kuće 101; 80-ih godina su njegovi rođaci dolazili na ljetovanje kod bake i oni bi do njene nekretnine pristupali autom i parkirali ispred kuće 101 a nakon bakine smrti nekretnina u kojoj je ona živjela (kuća 101) nije se više koristila,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je njena kćerka negdje 2018. kupila jednu malu kuću od Grada P. do koje su pristupali putem koji prolazi uz kuću tuženice, zatim bi ušli u kuću njene kćerke (kuća 101) i kroz prozor izašli na nekretninu gospodina L., koju su odlučili kupiti kako bi imali cjelinu, pa kada su na istu pristupili da bi je očistili tuženica im je rekla da do nekretnine ne mogu pristupiti jer ne postoji put a kako su obaviješteni te utvrdili uvidom u vlasnički list da put postoji, ponovo su otišli do tuženice koja je i dalje tvrdila kako nisu ovlašteni prolaziti, kako je upis služnosti bio u vrijeme Italije i kako ona to ne priznaje, zbog čega je tužiteljica odlučila potražiti sudsku zaštitu ovom tužbom,

-kako je tuženica u svom iskazu navela da je tužiteljičina kćerka kupivši nekretninu pokazivala papire smatrajući kako ima pravo prolaska preko njene nekretnine, iako joj je ona (tuženica) pokušala objasniti kako služnost postoji samo u odnosu na vrt, a koji je naknadno kupila njena majka, ovdje tužiteljica; smatrala je važnim što je gospođa L. prije nekih 15-ak godina kupila teren i izgradila kuću na nekretnini kč. br. 1902/6 k.o. P. i tom prilikom zatvorila prolaz u vrt koji je kupila tužiteljica i koji je predmet ovog postupka, a u skici lica mjesta (list 162 spisa) označen je slovom F, nakon čega je gospodin L. u vrt iza kuće ulazio kroz prozor kuće svoje bake (kuće 101), smatrajući kako je L. zapravo prevario tužiteljicu i njenu kćerku, uslijed čega je tužiteljica kupila nekretninu bez prilaza jer po spornom putu (poslužnoj nekretnini) nikada nitko nije prolazio, a upisana služnost datira još od 1938. kada su se braća koji su bili vlasnici tih nekretnina podijelila i služnosti su tada osnovane radi pristupa bunaru koji se nalazio (i još uvijek se nalazi) na kč. br. 1902/6 k.o. P., ali već 50 godina nije u funkciji pa se ni opisana služnost ne izvršava, osim što je gospodin L. jednom, nakon smrti bake, došao autom na njenu nekretninu kako bi uzeo neke stvari, na što ga je upozorila da tu više ne parkira jer ima mjesta kod svoje kuće,

-kako je tuženici bilo poznato da je na teret njene nekretnine upisana stvarna služnost puta u korist nekretnine sadašnje vlasnosti tužiteljice te da ona nije tražila brisanje služnosti.

7.Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, u bitnome: kako je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. 1902/8 k.o. P. (list 153 spisa), dok je tuženica vlasnica nekretnine kč. br. 1902/9 k.o. P. (list 151 spisa), kako je na teret nekretnine kč. br. 1902/9 k.o. P. (u vlasništvu tuženice) uknjiženo pravo služnosti prolaska pješke i vozilima u korist (između ostalih) i kč. br. 1902/8 k.o. P. u vlasništvu tužiteljice (proveden je 7. srpnja 1938. pod brojem Z-705/38), kako tuženica iako tvrdi da se služnost ne izvršava, nije zatražila njezino brisanje u zemljišnim knjigama, te iako se služnost izvršavala vrlo rijetko jer su raniji vlasnik i preci mu koristili drugi prolaz (onaj označen slovima D-E-F-G) prvostupanjski je sud tužiteljici pružio zatraženu zaštitu pozivom na odredbu čl. 234. u svezi sa čl. 233. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. dalje: ZV) smatrajući kako nije došlo do prestanka služnosti iz stavka 3. čl. 233. ZV-a jer ovlašteniku nije oduzet posjed služnosti, a ni do prestanka služnosti neizvršavanjem iz čl. 241. st. 1. ZV-a jer nije brisana iz zemljišnih knjiga u smislu st. 5. ZV.

8.Ni u ovom stadiju postupka ne dovode se u pitanje odlučna činjenična utvrđenja budući je neupitan upis prava služnosti u korist tužiteljičine nekretnine, postupanje tuženice kojim tužiteljici brani izvršavanje sadržaja služnosti, čemu se tužiteljica nije pokorila, već zatražila sudsku zaštitu svog prava te kako pravo služnosti nije brisano iz zemljišnih knjiga.

8.1.Pri tome je po stavu ovog suda pravilan zaključak suda prvog stupnja o zasnivanju služnosti ne samo radi pristupa bunaru na čest. zem. 1902/6, već i radi pristupa nekretnini sadašnje vlasnosti tužiteljice, koji opseg služnosti je određen kada su određene točke na putu kojim služnost prolazi te ostali elementi širine i dužina kao i čestice preko kojih služni pravac prolazi, što je ovdje spornog pravca služnosti,

bio slučaj, kako je to provedenim dokazima utvrđeno i dostatno obrazloženo (točka 11.2. obrazloženja pobijane odluke).

8.2.Uostalom, postojanje služnosti u korist nekretnine sadašnje vlasnosti tužiteljice 1902/8 je i sama tužena potvrdila iskazujući kako je tužiteljičinoj kćeri, kada je kupila kućicu i htjela prolaziti preko njezine nekretnine rekla kako služnost postoji u korist vrta (sadašnje vlasnosti tužiteljice u koji se iz kućice ulazi), a ne u korist kupljene kućice, čime je potvrđena i savjesnost tužiteljice glede stjecanja tog prava.

8.3.Po stavu suda pozivanje tužene na nepostojanje služnosti u korist nekretnine tužiteljice ili njezin prestanak zbog nevršenja nije ni bitno kada je služnost upisana u korist tužiteljičine nekretnine, a također nije od značaja ni što se neposredno s nekretnine tužene kao povlasne ne pristupa neposredno na nekretninu tužiteljice jer između njih postoje i druge nekretnine, vlasnosti kćerke tužiteljice (k.č. 2242/8) preko kojih ona neposredno pristupa na povlasnu nekretninu.

8.4.Također je pravilno utvrđeno i kako tužiteljica kao stjecatelj povlasne nekretnine u smislu čl. 122. u svezi sa čl. 221. ZV-a glede upisanog prava služnosti uživa zaštitu povjerenjem u zemljišne knjige, a da je savjesna, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud (točka 11.1. obrazloženja), proizlazi iz stranačkih iskaza te iskaza svjedoka L.

9.U smislu odredbe iz čl. 233. st. 1. ZV-a ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj (st. 1.), a to pravo prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je ovlašteniku služnosti oduzet posjed toga prava (st. 3.).

9.1.Odredbom čl. 234. ZV-a propisano je da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz čl. 233., mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava, što je tužiteljica, po stavu prvostupanjskog suda, koji je prihvaća i ovaj sud, dokazala.

10.Kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, što se ni žalbom nije dovelo u pitanje, tuženica govori o zastari i neizvršavanju služnosti, a ne i o faktičnom oduzimanju služnosti kojemu bi se ovlaštenik pokorio, niti to iz rezultata postupka proizlazi, pa u toj situaciji ne dolazi u primjenu odredba iz čl. 233. st. 3. ZV-a o prestanku prava ovlaštenika zahtijevati zaštitu poštovanja prava služnosti.

10.1.Također, kako je nesporno služnost upisana u zemljišne knjige, sukladno odredbi iz čl. 241. st. 5. ZV-a, ista prestaje tek brisanjem, radi čega nije od značaja je li se i koliko često izvršavala, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

10.2.Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je dao ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, vještaka i stranaka kao i saznanja do kojih je došao pregledom isprava u spisu te je pravilnom ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a dao razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a raspravio je i sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i na temelju tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

10.3.Žalbenim navodima tužena nije dovela u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV-a, radi čega je žalbu tužene kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i toč. I. i III. (čl. 368. ZPP-a).

11.Međutim, pogrešnom primjenom materijalnog prava sud je odmjerio troškove tužiteljici po pojedinoj radnji, pa je sukladno žalbenim navodima (čl. 365. st. 2. ZPP-a) tužiteljici zastupanoj po punomoćniku trošak odmjeren tako što je ovaj sud imao u vidu odredbe čl. 154. st. 1., 164. ZPP-a u svezi sa Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,37/22, 126/22: dalje: Tarifa), kojom je propisano kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima radi služnosti, što je i konkretni, što što uzimajući u obzir vrijednost boda od 1,33 eura/ 10,00 kuna (koliko je zatraženo-čl. 2. ZPP-a) iznosi 266,00 eura / 2.004,18 kuna, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 66,50 eura (Tbr. 42. Tarife) iznosi 332,50 eura. Također, tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 281,74 eura/2.122,80 kuna, dok je preostali neutrošeni predujam tužiteljici vraćen. Nadalje, pripada joj trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura/ 400,00 kuna te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura /200,00 kuna (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eura, a tužiteljica ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 26,55 eura, što je i učinila-list 194). Stoga, ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 693,88 eura /5.228,04 kuna.

11.1.Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. st. 1. ZPP- a jer ista nije uspjela sa svojom žalbom u pogledu glavne stvari.

U Splitu 13. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.