Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-327/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Lucijane Vukelić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. (kao pravne slijednice Đ. A., OIB …) OIB:…, iz D. S., …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz O. društva P. & Partneri u Z., protiv tuženika G. D. OIB …, …, D., zastupanog po punomoćniku L. Z. odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika V. D. d.o.o., OIB …, D., V…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: 10 Pn-65/2021-64 od 4. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika G. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: 10 Pn- 65/2021-64 od 4. veljače 2022.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika G. D. i zahtjev tužiteljice I. A. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio slijedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku G. D., …, D., OIB: …, platiti tužitelju I. A. OIB:…, iz D. S., … iznos od 25.860,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.967,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik, iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te zahtijeva od tuženika nadoknadu troška za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu na taj podnesak.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na počinjenje koje neosnovano ukazuje u žalbi tuženik i umješač, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, u presudi su izneseni jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je detaljno i savjesno ocijenio sve izvedene dokaze i raspravio sve prigovore tuženika koje sada ponovno ističe u žalbi, te na temelju rezultata provedenog postupka uz primjenu članka 8. ZPP donio pobijanu presudu.

8. Tužitelj Đ. A. tužbom zahtijeva od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, nastale mu ozljeđivanjem u štetnom događaju 10. lipnja 2016. na obilježenom pješačkom prijelazu u … u D..

9. Tijekom postupka tužitelj Đ. A. je umro pa je rješenjem prvostupanjskog suda od 12. studenoga 2020. postupak prekinut, a potom i nastavljen rješenjem od 16. srpnja 2021. s njegovom nasljednicom I. A. kao tužiteljicom.

10. Nesporno je da je prvotni tužitelj Đ. A. tijekom postupka podneskom od 2. ožujka 2020., a po provedenom medicinskom vještačenju i nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio raspravnim rješenjem od 1. listopada 2021.

11. Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19., dalje: ZIDZPP) u članku 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.". Navedena izmjena primjenjuje se na sve postupke u tijeku u smislu članka 117. stavka 2. ZIDZPP.

12. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, Naime, činjenice utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem nakon zaključenja prethodnog postupka su bitne činjenice za koje tužitelj prije nije mogao imati saznanja i bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti, a u konkretnom slučaju to je i svrhovito i od utjecaja je na visinu naknade na koju tužiteljica ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud pri donošenju odluke imao u vidu i novu činjenicu izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-47/20 na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), nastaloj nakon zaključenja prethodnog postupka, jer se novi kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu štete koji su u tijeku. Radi toga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP, kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer nije prekoračen tužbeni zahtjev.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio: da je 10. lipnja 2016. oko 20 sati u PP D. pristupio Đ. A. te prijavio kako je toga dana od 11,30 do 12,00 sati u D., …, prilikom pokušaja prelaska kolnika preko pješačkog prijelaza, stao na šaht od kanalizacije uslijed čega je došlo do izvrtanja poklopca i njegovom propadanju desnom nogom u otvor šahta, a lijeva noga mu je ostala van otvora šahta i da je u navedenom događaju zadobio tjelesne povrede; da na početku predmetnog pješačkog prijelaza postoji rešetka slivnika za oborinske vode (slivnik), a ne šaht; da je Đ. A. 10. lipnja 2016. pri padu u predmetni slivnik oborinske vode zadobio ozljede - natučenje lijevog prsišta i natučenje i oguljotinu lijevog koljena i desne potkoljenice, a inicijalna medicinska skrb mu je pružena na dan štetnog događaja u ortopedskoj ambulanti OB D.; da je do pada prvotnog tužitelja Đ. A. došlo radi lošeg održavanja ulice odnosno rešetke slivnika na ulici i pješačkom prijelazu u gradu D., dakle na javnoj površini; da je pješački prijelaz javna površina G. D., te da je rešetka slivnika oborinske vode na istom bila oštećena odnosno nepravilno postavljena uslijed čega je došlo do izvrtanja iste i pada prvotnog tužitelja Đ. A. u slivnik; da je Đ. A. bio u posjeti D., da je prelazio ulicu na pješačkom prijelazu, čekao zeleno svjetlo, da je vidio rešetku na pješačkom prijelazu, ali nije vidio da je izdignut i da je bilo više ljudi koji su pješački prijelaz prelazili, te da je logično da je gledao naprijed i nije imao razloga sumnjati da rešetka slivnika na koju je zakoračio nije dobro postavljena.

14. Činjenično je stanje na temelju provedenog postupka potpuno i pravilno utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice za pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu. Pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda tuženik osporava žalbenim navodima koji se svode na vlastito ocjenjivanje izvedenih dokaza, a suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud, a kojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima je utemeljio svoju odluku.

15. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prvotni tužitelj Đ. A. pao u slivnik na javnoj cesti u naselju tj. gradu, na pješačkom prijelazu, a koje održavanje je u nadležnosti i odgovornosti tuženika i da postoji odštetna odgovornost tuženika za nastalu mu utuženu štetu. Pri tome je prvostupanjski sud odlučujući o odštetnoj odgovornosti tuženika pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

16. Na žalbene navode valja odgovoriti da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da se u konkretnom slučaju radi o slivniku oborinske vode na obilježenom pješačkom prijelazu u … u D., a tužitelj u tužbi upravo i ističe činjenicu da se štetni događaj dogodio na navedenom pješačkom prijelazu, a koju činjenicu mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja je prvostupanjski sud pravilno i utvrdio, tako da činjenica što tužitelj taj slivnik oborinske vode naziva šahtom, a prvostupanjski sud ga u presudi pravilno označava kao slivnik oborinske vode nema nikakvog pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP, tako da su i svi žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

17. Žalbeni navodi tuženika o doprinosu oštećenika Đ. A. nastanku štetnog događaja i šteti nisu osnovani, jer tuženik nije dokazao da bi do štetnog događaja došlo radi zdravstvenog stanja oštećenika (hod sa štakom i umanjenje pokretljivosti desnog kuka zbog degenarativnih promjena te životna dob u vrijeme štetnog događaja) ili radi načina njegovog kretanja u predmetnom štetnom događaju po obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se i nalazi predmetni slivnik, radi čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa Đ. A. štetnom događaju i šteti te o isključivoj odgovornosti tuženika.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Đ. A. u svezi predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje (članak 1100. stavak 1. u svezi članka 19. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) te je vodeći računa o svim kriterijima iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO, temeljem utvrđenja iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka navedenih u prvostupanjskog presudi, a koja se utvrđenja žalbom ne osporavaju, utvrdio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete od 22.500,00 kn, što se žalbom određeno niti ne osporava.

19. O zahtjevu za naknadom imovinske štete s osnove tuđe pomoći odlučeno je pravilnom primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO kada je tužiteljici s te osnove utvrđena novčana naknada u iznosu od 3.360,00 kn, što se žalbom određeno niti ne osporava.

20. Pravilno je stoga prvostupanjski sud tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava, dosudio naknadu štete u iznosu od 25.860,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama početak tijeka kojih se žalbom ne osporava.

21. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom materijalnog prava te je pravilna u pogledu priznatih troškova tužiteljici za pojedine radnje kako po osnovi tako i po visini, a kako je to i obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, pravilnost i zakonitost čega tuženik u žalbi osporava samo kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

22. Slijedom navedenog temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

23. Tuženiku ne pripada pravo na nadoknadu troška za sastav žalbe jer je sa žalbom nije uspio, a tužiteljici ne pripada pravo na nadoknadu troška za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu na taj podnesak jer se radi o radnji koja po ocjeni ovog suda nije bila potrebna za vođenje parnice između stranaka pa je radi toga odlučeno kao pod točkom II izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. ZPP i članka 155. stavak 1. ZPP).

U Sisku, 13. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja,v.r.