Broj: Ppž-3127/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M. Ć. zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.,70/19., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene M. Ć., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 16. veljače 2021., broj: Pp P- 6663/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M. Ć. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljena M. Ć. obvezana je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EUR/ 150,69 kuna[1] (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa) u roku od 4 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 16. veljače 2021., broj: Pp P-6663/2020, okrivljena M. Ć. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 9.900,00 kuna koju je kaznu dužna platiti u roku od 120 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljenica je oslobođena optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, okrivljena M. Ć. je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaliteljica u žalbi poriče počinjenje prekršaja, ističe da nije izgubila nadzor niti kontrolu nad vozilom, već da je na navedeno ponašanje bila prisiljena zbog vožnje drugog vozača jer se iza nje čuo zvuk jurećeg automobila, ispred nje su skrenula još tri automobila, a u suprotnoj traci je bilo 6-7 automobila i nije se imala kuda skloniti nego na trotoar.

5.1. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je obrana okrivljene usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, a po ocjeni ovog Suda je i neuvjerljiva jer sam opis uzroka prometne nesreće od okrivljene je neuvjerljiv i neživotan. Čudno je da okrivljena opisuje kako ju je zvuk navodnog jurećeg vozila nagnao na navedeno ponašanje, dok uopće ne navodi je li u retrovizoru provjerila kretanje vozila iza nje (niti na bilo koji način ne obrazlaže vjerojatnost postojanja jurećeg vozila npr. opisom vozila) pa stoga i ovaj Sud smatra da je valjana ocjena prvostupanjskog suda koji je vjerodostojnim prihvatio iskaz svjedoka policajca, koji je prema materijalnim tragovima na cesti i vozilu utvrdio dinamiku nastanka prometne nesreće.

5.2. U odnosu na prekršaj pod 2. okrivljena je paušalno poricala rezultat alkotesta bez navođenja razloga, s tim da isti nije poricala prilikom ispitivanja. Prvostupanjski sud je pravilno ocjenom zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola ocijenio da je okrivljena prihvatila ispitivanje, dala podatke o konzumiranom alkoholu, nije poricala rezultate ispitivanja, i nije imala primjedaba na izvršeno ispitivanje te je zapisnik vlastoručno potpisala. Naknadno, u žalbi iznijete činjenice koje nije isticala u prvostupanjskom postupku su irelevantne jer bi joj te činjenice svakako bile poznate i tijekom postupka kada ih je trebala isticati. Stoga ovaj Sud smatra da su iste neosnovane i usmjerene na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

5.3. Slijedom navedenoga pravilna je po ocjeni ovog Suda odluka prvostupanjskog suda o krivnji okrivljene za inkriminirane prekršaje koje ona žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

7. Ispitujući potom na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne za navedene prekršaje držeći da će ukupnom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice koja je upozorena na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je ista pravilno izrečena i opravdana jer je okrivljenica navedene zgode upravljala vozilom uz prisutnost alkohola od 1,59 g/kg alkohola u organizmu čime je počinila jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu te je upravljajući vozilom neprilagođenom brzinom prouzrokovala i prometnu nesreću s materijalnom štetom. Stoga je trajanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije opravdano i nije predugo, već je nužno kako bi se okrivljenicu onemogućilo da ponovi prekršaj.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 20,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenicu i tužitelja.