REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6567/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. L. zbog prekršaja iz članka 47. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) i dr., odlučujući povodom žalbi okrivljenog D. L. zastupanog po braniteljici S. D.-P. odvjetnici iz K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp P-1575/2020 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. L. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni D. L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR/ 301,38 kuna[1] (tristojedne kune i tridesetosam lipa) u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp P-1575/2020 od 20. svibnja 2021. okrivljeni D. L. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 47. stavka 2. i 3., članka 32. stavka 1. i 4., članka 229. stavka 1. i 5., članka 196. stavka 1. i 5., članka 238. stavka 1. i 8., članka 282. stavka 1., 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 16. stavka 1. u vezi članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici i članka 4. stavka 1. kažnjivog po članku 65. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.400,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja mtornim vozilom „F“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni D. L. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se prihvati ova žalba, preinači prvostupanjska presuda tako da se okrivljenika oslobodi optužbe za prekršaje osim onih opisanih pod e) i h).

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U bitnom iz žalbe žalitelja proizlazi da je pogrešno prvostupanjski sud u svemu povjerovao svjedoku policajcu koji je zainteresiran za ishod posupka, a da je zbog pomanjkanja dokaza u odnosu na prekršaje koje okrivljenik poriče trebao presuditi primjenom načela „in dubio pro reo“.

5.1. Okrivljenik je poricao sve prekršaje osim one opisane pod e) i h) izreke tvrdeći da je pravilno upravljao traktorom, da policajci od njega nisu tražili bilo kakve dokumente, da mu nisu ponudili da se podvrgne alkotestiranju i da nije čuo da bi ga zaustavljali zvučnim signalima.

5.2. Žalitelj smatra kako je sud trebao provesti dokaze ispitivanjem oca i nećaka okrivljenika koji su prisustvovali događaju.

6. Suprotno žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je valjano proveo dokazni postupak ispitivanjem okrivljenika, svjedoka policajca i čitanjem dokumentacije spisa te je ocjenom svakog dokaza posebno i svih zajedno donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski sud je u svemu povjerovao iskazu policajca I. K. kojeg je ispitao kao svjedoka jer je jasno i sažeto opisao tijek službenog postupanja, navodio je činjenice koje je utvrdio neposrednim opažanjem i svjedočio je o onim činjenicama o kojima je saznao putem sustava MUP-a. Svjedok se dobro sjećeo navedenog događaja, jasno je naveo što ga je ponukalo na kontrolu vozača, opisao je mjesto, pravac i način kretanja traktora kao i što je slijedilo nakon zaustavljanja.

6.1. Prvostupanjski sud je pravilno neuvjerljivom ocijenio obranu okrivljenika, po kojoj ispada da je policija za njim došla na mjesto gdje se zaustavio da su se s njim svađali i bez postupanja otišli, kao i da nije čuo niti opazio da bi ga policajci pokušavali zaustaviti zvučnim i svjetlosnim signalima koje su davali 500 do 800 metara vozeći za njim do polja. Osim toga, okrivljenik nije dao niti jedan uvjerljiv niti životan razlog niti dokaz zbog čega bi ga policija za sve navedeno lažno teretila.

6.2. Po mišljenju ovog Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kada ne prihvaća istinitima navode obrane o nepostupanju policije, a pravilna je i ocjena takve njegove obrane kao neuvjerljive. Stoga niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku za sve prometne prekršaje izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu držeći ju primjerenom težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te i ovaj sud smatra da nisu ostvareni nikakvi uvjeti za njezinim daljnjim ublažavanjem. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

8. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „F“ kategorije opravdana zbog nužnosti otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je isto tako primjereno težini počinjenih prekršaja jer je okrivljenik navedene zgode pod f) počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja zbog čega postoji opasnost od ponavljanja prekršaja.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. srpnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.