Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac
21 000 Split
Poslovni broj: 96 P-3457/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice D. J., OIB:…, iz, koju zastupa
punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tužene H. r
OIB: … iz , radi stjecanja bez osnove, nakon održane
glavne rasprave zaključene 7. lipnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice V. M., na ročištu za objavu presude 13. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužiteljici iznos od 326,09 EUR / 2.456,93 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 324,44 EUR / 2.444,48 kuna od 22. prosinca 2020.,
- na iznos od 1,65 EUR / 12,45 kuna od 13. siječnja 2021.,
pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj 24. rujna 2021., potražuje od tuženika isplatu iznosa od 326,09 EUR / 2.456,93 kune s osnova stjecanja bez osnove, sadržajno navodeći u tužbi da je s računa tužiteljice, po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020 od 13. listopada 2020., tuženik zaplijenio novčana sredstva u iznosu od 326,09 EUR / 2.456,93 kune, a da bi naknadno ovrhovoditelj sada tuženik povukao prijedlog za ovrhu, Općinski sud u Splitu obustavio ovrhu i ukinuo provedene radnje. Tužiteljica nadalje navodi da je otpala pravna osnova na temelju koje je tuženik zaplijenio novčana sredstva s računa tužiteljice budući je ovrha obustavljena, a s obzirom na to da se tuženik na poziv tužiteljice za povratom zaplijenjenih sredstava oglušio da je podnijela ovu tužbu. Tužitelj je podneskom od 6. lipnja 2023. uredio tužbeni zahtjev s obzirom na uvođenje EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, u cijelosti je osporio osnovanost i visinu potraživanja te je istaknuo da su navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani. Navodi da je Financijska agencija na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020 od 13. listopada 2020. u cijelosti ustegnula iznos dugovanja s računa tužiteljice i to 21. prosinca 2020. i 12. siječnja 2021., pa da je on nakon toga podneskom od 5. svibnja 2021. povukao prijedlog za ovrhu budući je njegovo potraživanje u cijelosti namireno. Isto tako navodi da je Općinski sud u Splitu posljedično, a nakon povlačenja prijedloga za ovrhu, obustavio predmetnu ovrhu sukladno odredbama Ovršnog zakona. Konačno, tuženik navodi da njegovo potraživanje proizlazi iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi pa navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove da su neosnovani i nemaju uporište o zakonskim odredbama.
3. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti
4. U nastavku ovog parničnog postupka, podneskom od 24. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani. Tužitelj je naveo da tuženik pokušava subjektivnim tumačenjem zakonskih odredbi i selekcijom činjeničnog stanja izmanipulirati odlučnim činjenicama u ovom postupku te na taj način prikriti stvarno činjenično stanje koje nedvojbeno upućuje da je tuženikova zapljena novčanih sredstava nezakonita i neosnovana. Navodi da je razlog zbog kojeg je tuženik povukao prijedlog za ovrhu taj što je bio svjestan da je njegova tražbina zastarjela pa je na taj način, povlačenjem prijedloga za ovrhu, spriječio odlučivanje drugostupanjskog suda u žalbi na rješenje o ovrsi. Ističe da je uslijed obustave ovrhe došlo i do ukidanja provedenih radnji, odnosno ukidanja samog predmetnog rješenja o ovrsi, pa slijedom navedenog ne postoji pravna osnova za tuženikovu zapljenu novčanog iznosa s računa tužiteljice.
5. Prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem na zapisniku od 1. rujna 2022. odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan. Ovdje je za napomenuti da je prigovor odbijen sukladno odredbi člana 63. ZPP kojom je, između ostalog, propisano da je za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ovršnog postupka mjesno isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak, a u konkretnom slučaju radi se o suđenju u sporu koji je nastao u povodu sudskog ovršnog postupka.
6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020-10 od 28. lipnja 2021., Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje po Ovr-207/20-3 od 21. listopada 2020. i podneska tužiteljice od 11. kolovoza 2021. upućenog tuženiku za povrat sredstava, podneska tužiteljice od 24. siječnja 2022. Sud je kroz jedinstveni informacijski sustav za upravljanje i rad na sudskim predmetima (e-spis) pregledao spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Ovr-207/2020, stoga je tužiteljica na ročištu održanom 7. lipnja 2023. odustala od pribave fizičkog spisa poslovni broj Ovr-207/2020.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 326,09 EUR / 2.456,93 kune s naslova stečenog bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Split poslovni broj Ovr-207/2020 od 13. listopada 2020. određena ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice te da je na osnovu tog rješenja tuženik s računa tužiteljice zaplijenio novčana sredstva u ukupnom iznosu od 2.456,93 kune, kao ni to da je nakon što je ovrhovoditelj ovdje tuženik povukao prijedlog za ovrhu rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020-10 od 27. lipnja 2021. obustavljena ovrha određena predmetnim rješenjem o ovrsi.
9. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li otpala pravna osnova na temelju koje je tuženik zaplijenio novčana sredstva s računa tužiteljice a posljedično jeli tuženik u obvezi po naslovu stečenog bez osnove isplatiti tužiteljici predmetnu tražbinu.
10. Čitanjem Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-207/20-3 od 21. listopada 2020. utvrđeno je da je s računa tužiteljice u korist tuženika zaplijenjen iznos od 2.456,93 kune i to 21. prosinca 2020. iznos od 2.444,488 kuna, a 12. siječnja 2021. iznos od 12,45 kuna.
11. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Ovr-207/2020, utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020-3 od 13. listopada 2020. određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanim sredstvima ovršenice, a sve na temelju ovršne isprave- pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Imotskom, broj Ovr-2249/2005. od 18. lipnja 2005. Ovršenica, sada tužiteljica je podnijela žalbu protiv tog rješenja o ovrsi, da bi potom Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž Ovr-699/2022 od 24. svibnja 2021. o toj žalbi odlučio na način da je žalbu odbacio kao nedopuštenu s obrazloženjem da je ovrhovoditelj uz tvrdnju da je njegovo potraživanje u cijelosti namireno 5. svibnja 2021. povukao prijedlog za ovrhu pa da se ovršenici sada tužiteljici ne može priznati pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, uz napomenu sudu prvog stupnja da u daljnjem tijeku postupka obustavi predmetnu ovrhu. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020-10 od 28. lipnja 2021. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-207/2020-3 od 13. listopada 2020. a budući je ovrhovoditelj sad tuženik povukao prijedlog za ovrhu.
12. Sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
13. Dakle, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da bi se radilo o institutu stjecanja bez osnove moraju biti ispunjene neke pretpostavke, a to je da je došlo do povećanja imovine na jednoj strani, smanjenja imovine na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu il odluci suda, odnosno zakonu kao i to da ne smije biti riječ o štetnoj radnji jer bi u tom slučaju postojala odgovornost za štetu a ne obveznopravni odnos nastao zbog stjecanja bez osnove.
14. U konkretnom slučaju tužiteljica zahtjeva obvezu vraćanja stečenog bez osnove smatrajući da je tuženik primio predmetnu tražbinu s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala.
15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Naime, da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o stjecanju bez osnove treba gledati da je težište na promjeni imovine uz uvjet da se ta promjena dogodila bez odgovarajuće osnove. Ovaj sud je čitanjem isprava utvrdio da osnova na temelju koje je došlo do povećanja imovine na strani tuženika, a smanjenja imovine na strani tužitelja nije otpala budući je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 699/2022 od 24. svibnja 2021. odbačena kao nedopuštena žalba ovršenice sada tužiteljice protiv predmetnog rješenja o ovrsi i samim tim je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno pa je tako steklo kako opću tako i redovitu sposobnost da proizvodi svoje pravne učinke neposredno ili uz ispunjenje kojih daljnjih pretpostavki. Svojstvo pravomoćnosti je rješenje o ovrsi steklo kad se više ne može pobijati redovitim pravnim lijekovima. Tvrdnje tužiteljice da je prijedlog za ovrhu povučen iz drugih razloga a ne zbog toga što je ovrhovoditelj u cijelosti namiren ovaj sud ne može smatrati relevatnim budući ovaj sud ne može ulaziti u ocjenu odluke Županijskog suda u Rijeci kojom je odlučeno da ovršenica sada tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi s obzirom na to da je ovrhovoditelj podneskom povukao prijedlog za ovrhu budući je njegovo potraživanje namireno u cijelosti. Jednako tako, ovrhovoditelj može povući prijedlog za ovrhu i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. U tom slučaju obustava ovrhe ima značaj obustave radnji prisilne naplate tražbine, ali ne i značaj stavljanja izvan snage pravomoćnog rješenja o ovrsi kako to tužiteljica navodi.
17. Slijedom navedenog, tuženik nije u obvezi isplatiti tužiteljici utuženi iznos s naslova stečenog bez osnove, upravo iz razloga što u konkretnom slučaju pravna osnova – rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-207/2020-3 od 13. listopada 2020. kojim je došlo do zapljene sredstava tužiteljice nije obustavom ovrhe, kako je gore navedeno, otpala ili prestala postojati pa se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za potraživanje tužiteljice s osnova stečenog bez osnove.
18. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.
20. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu, jer u spisu nije priložen dokaz da je pristojba plaćena.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.
22. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.
U Splitu 13. srpnja 2023.
Sutkinja
Antonia Škaričić Majić,
v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- u spis
