Poslovni broj: Usž-1275/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Podgora, Podgora, Andrije Kačića Miošića 2, zastupane po opunomoćeniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12B, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SČ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Filip Gerecija, odvjetnik u Zagrebu, Folnegovićeva 6/b, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1528/2022- 14 od 19. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1528/2022-14 od 19. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom (točkom I izreke) poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-01/22-0003/0028, URBROJ: 2181/1-10/13-22-0002 od 12. svibnja 2022. i odbijena žalba zainteresirane osobe protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Podgora, KLASA: UP/I-412-08/15-01/144, URBROJ: 2147/05-03/01-21-33 od 23. srpnja 2021. te je također, rješenjem (točkom I izreke), naloženo tuženiku da, u roku od 30 dana od primitka pravomoćnog rješenja, isplati tužitelju iznos od 14.062,50 kn/1866,40 eura na ime naknade troškova tog spora, dok je u ostalom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te je i odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka II i III izreke rješenja). Navedenim rješenjem tuženika od 12. svibnja 2022., povodom žalbe zainteresirane osobe poništeno je navedeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. srpnja 2021. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 23. srpnja 2021. zainteresiranoj osobi, kao suvlasnici 28/1277 dijela postojeće stambeno-poslovne zgrade, izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 4.955,56 m³, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, određena je obveza plaćanja komunalnog doprinosa obračunatog prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, razmjerno suvlasničkom dijelu na razliku obujma stambeno-poslovne zgrade od 2.886,55 m³ po jediničnoj cijeni komunalnog doprinosa od 135,00 kuna, u ukupnom iznosu od 8.544,37 kn.
2. Zainteresirana osoba u žalbi u bitnom upućuje na presude Suda, poslovni broj: Usž-318/20 od 22. siječnja 2021. i Usž-96/21-2 od 3. rujna 2021. odnosno presudu prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsIgr-528/18 od 5. ožujka 2019. Smatra da iz navedenih odluka proizlazi da jedinica lokalne samouprave nema nikakvu alternativnu mogućnost biranja osobe koja će biti obveznikom komunalnog doprinosa, već obveza prvenstveno obvezuje podnositelja zahtjeva za ozakonjenje koji je inicirao postupak ozakonjenja. Podnositelj zahtjeva za ozakonjenje je DAMON d.o.o., koji se nije mijenjao do donošenja rješenja o izvedenom stanju, ni njegove pravomoćnosti i izvršnosti. Prvostupanjski sud pak navodi da je to trgovačko društvo izgubilo svojstvo podnositelja zahtjeva za ozakonjenje nakon donošenja rješenja o izvedenom stanju. Smatra da je riječ o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i apsolutno bitnim povredama sudskog postupka. Smatra da je prvostupanjsko tijelo rješenje o komunalnom doprinosu moglo donijeti već 8. rujna 2015., odnosno dan nakon što je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno, a investitor tada još nije bio brisan iz sudskog registra. Inertno postupanje državnih tijela ne može biti na štetu građana. Pitanje faktične nemogućnosti naplate potraživanja komunalnog doprinosa od određene osobe ne može predstavljati odlučnu činjenicu za donošenje odluke. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 20. lipnja 2012. prodavatelj se obvezao podmiriti komunalni doprinos. Prvostupanjski sud se nije očitovao na žalbeni prigovor da posebni dio zgrade koji je u vlasništvu zainteresirane osobe (stan S10 u suterenu legalizirane zgrade) nije bio predmet ozakonjenja jer je taj dio zgrade izgrađen na temelju građevne dozvole od 29. studenoga 2001., a prema odredbi članka 22. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.- dalje: ZoPNIZ) vlasnik posebnog dijela zgrade ne plaća komunalni doprinos za njegov posebni dio koji se nalazi u dijelu zgrade koji nije bio predmet ozakonjenja. Predlaže poništiti presudu i rješenje te odbiti tužbeni zahtjev i odrediti mu troškove spora i žalbenog postupka te podredno poništiti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
6. Iz podataka spisa predmeta ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud povodom tužbe jedinice lokalne samouprave pravilnom primjenom odredbe članka 22. stavku 1. ZoPNIZ-a poništio rješenje tuženika i odbio žalbu zainteresirane osobe protiv prvostupanjskog rješenja kojim joj je, kao suvlasnici 28/1277 dijela, određen komunalni doprinos za razliku obujma predmetne stambeno-poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Naime, nije sporno da je predmetna zgrada ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-03/1143, URBROJ: 2181/1- 11-03/04-15-0009 od 14. kolovoza 2015., povodom zahtjeva investitora nezakonitog dijela DAMON d.o.o.. Također, nije sporno da je to trgovačko društvo, naknadno, 26. kolovoza 2016., brisano iz sudskog registra. Prvostupanjskim rješenjem od 23. srpnja 2021. obveza plaćanja komunalnog doprinosa određena je zainteresiranoj osobi, kao suvlasnici predmetne zgrade, za razliku obujma, razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu.
8. S obzirom na takvo stanje stvari, a imajući na umu ovdje mjerodavnu odredbu članka 22. stavka 1. ZPNIZ koja obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjene građevine propisuje i za vlasnika zgrade, a ne samo za podnositelja zahtjeva, na taj način nije povrijeđen zakon. Naime, zainteresirana osoba je bila suvlasnik predmetne zgrade u vrijeme odlučivanja o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, a plaćanje komunalnog doprinosa nije osobna obveza, već prati nekretninu za koju treba platiti doprinos. Ovo neovisno o eventualnom drugačijem ranijem reguliranju međusobnih prava i obveza između kupaca stanova u toj zgradi i investitora, koji je u međuvremenu prestao postojati.
9. Budući da je naprijed navedenim rješenjem o izvedenom stanju od 14. kolovoza 2015. ozakonjena cijela završena, zahtjevna, samostojeća stambeno poslovna zgrada nezakonito izgrađena na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovor zainteresirane osobe da je za izgradnju zgrade na toj čestici ranije bila ishođena građevinska dozvola od 29. studenoga 2001. koja da bi se odnosila na njezin stan. Naime, prvostupanjsko javnopravno tijelo je utvrdilo da predmetna građevina nije bila izvedena po toj građevinskoj dozvoli te je rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena cijela zgrada pa je stoga neosnovano pozivanje zainteresirane osobe na tu dozvolu kao razlog da joj se ne obračuna komunalni doprinos.
10. S obzirom na takvo stanje stvari, neosnovano zainteresirana osoba u žalbi upire na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-96/21-2 od 3. rujna 2021. jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, budući da je u tom predmetu određeno plaćanje komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je investitor gradnje i podnositelj zahtjeva za ozakonjenje, a ovdje je investitor pravna osoba koja je prestala postojati pa je obveza plaćanja komunalnog doprinosa određena suvlasniku zgrade. Također, nije riječ ni o situaciji iz presude Suda, poslovni broj: Usž-318/20-2 od 22. siječnja 2021., na koju upire zainteresirana osoba, jer je za nekretninu iz tog predmeta podneseno više zahtjeva za ozakonjene te je stoga komunalni doprinos trebalo odrediti ovisno o tome tko je podnio zahtjev i sadržaju rješenja o izvedenom stanju.
11. Kako, dakle, zainteresirana osoba žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, dok je odluka o troškovima sastava žalbe zainteresirane osobe donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, budući da zainteresirana osoba nije uspjela sa žalbom.
U Zagrebu 12. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
