REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 747/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Saša Poldan i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski i Irena Budek Pavičić u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja DI iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Anton Denona, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5348/2021-3 od 28. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 305/2017-137 od 23. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5348/2021-3 od 28. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021. postavljajući slijedeća pitanja:

„1. Je li sud počinio povredu odredbe članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku, obzirom da pobijana presuda nema razloga o odlučnoj činjenici postojanja odnosno nepostojanja apsolutne prividnosti odnosno fiktivnosti ugovora o zajmu, a koju činjenicu je tužitelj isticao u tijeku postupka?

2. Je li sud počinio povredu odredbe članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku, koja odredba propisuje da je presuda apsolutno pobojna ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, obzirom da sud neistinito navodi (stranica 12. točka 45. presude) kako tužitelj nije u tijeku postupka ukazivao na postojanje drugog ugovora kojim bi se prikrivao predmetni ugovor, a što proizlazi iz stanja spisa odnosno brojnih navoda tužitelja tijekom postupka?

3. Je li sud počinio povredu odredbe članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku, obzirom da sud je odbio tužbeni zahtjev i utvrdio valjanost predmetnog prividnog ugovora ne navodeći koji prikriveni ugovor je uistinu sklopljen između stranaka u postupu?

4. Ispunjava li prikriveni ugovor u konkretnom predmetu pretpostavke valjanosti osiguranja tražbine između trećih osoba?

5. Mora li stranka u postupku, a kako to navodi drugostupanjski sud (stranica 12. točka 45. drugostupanjske presude), pozivajući se na prividnost ugovora i odredbu članka 285. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, dokazati postojanje drugog ugovora koji bi se prikrivao predmetnim ugovorom o zajmu kako bi se utvrdila njegova prividnost?

6. Nastavno na prethodno pitanje, može li se utvrditi prividnost ugovora i ako se istim ne prikriva niti jedan drugi ugovor odnosno i ako isti ne udovoljava pretpostavkama za pravnu valjanost nekog drugog ugovora?

7. Da li je sud mogao izvesti zaključak o prividnosti ugovora o zajmu i u slučaju da isti ne ne udovoljava pretpostavkama za pravnu valjanost nekog drugog ugovora?

8. Da li je sud trebao utvrditi prividnost predmetnog ugovora o zajmu, obzirom da predmetni ugovor ne udovoljava pretpostavkama za pravnu valjanost ugovora o zajmu niti pretpostavkama za pravnu valjanost bilo kojeg drugog ugovora?

9. Može li sud, prilikom utvrđivanja prividnosti ugovora, samoinicijativno odnosno bez inicijative stranaka utvrđivati stvarnu volju stranaka kao ugovornih strana u pogledu ugovornog odnosa koje su iste sklopile, obzirom na načelo dispozitivnosti utvrđeno odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima i raspravno načelo utvrđeno odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i obzirom da se u predmetnim slučajevima ne radi o čistoj pravnoj kvalifikaciji odnosa nego i o slobodnoj ugovornoj volji utemeljenoj navedenim načelom dispozitivnosti?

10. Jesu li isključivo stranke ovlaštene i dužne, prilikom pozivanja na prividnost ugovora sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, dokazati činjenicu postojanja volje za sklapanje drugog ugovora te svih pretpostavki vezanih uz valjanost tog željenog prikrivenog ugovora?

11. S obzirom na činjenicu da je u konkretnom postupku dokazano da tuženik nije izvršio isplatu iznosa po ugovoru o zajmu i na činjenicu da je tužitelj tražio utvrđenje predmetnog ugovora o zajmu ništetnim/nepostojećim te dostavio u spis brojne dokaze u svrhu utvrđenja istog te dokazao kako nikada navedeni iznos nije primio, je li na tuženiku teret dokaza da je tužitelju isplatio iznos od 430.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan potpisa predmetnog ugovora?

12. Povlači li činjenica da je ugovor o zajmu prividan ugovor za sobom posljedicu ništetnosti ostalih ugovora koji su sklopljeni temeljem istog, odnosno ugovora u kojima je kao uvjet nastupa pravnih učinaka istih odnosno čija je valjanost vezana i uvjetovana činjenicom neispunjenja predmetnog nepostojećeg ugovora o zajmu?

13. Predstavlja li činjenica sastavljanja isprave imenovane kao ugovor o zajmu koja sadržava odredbe o bitnim sastojcima istog sukladno odredbi članka 499. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, neupitni i nepobitni dokaz o postojanju valjanog ugovora o zajmu?

14. Predstavlja li činjenica ugovaranja odredbe kojom se utvrđuje da je zajmoprimac primio predmet zajma odnosno novac neupitni i nepobitni dokaz da je zajmodavac izvršio svoju obvezu prema istom ugovoru odnosno valjanog ugovora o zajmu?

15. Predstavlja li činjenica da predmet ugovora o zajmu odnosno novac nije predan zajmoprimcu od strane zajmodavca razlog za utvrđenje predmetnog ugovora o zajmu prividnim ugovor sukladno odredbi članka 499. stavka 1. i 2. i članka 285. Zakona o obveznim odnosima?

16. Proizvodi li ugovor za kojeg je utvrđeno da je prividan, sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima, pravne učinke među ugovornim stranama?

17. Je li ugovor za kojeg je utvrđeno da je prividan, sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima, ništetan ili nepostojeći?

18. Djeluje li ništetnost pravnog posla za kojeg je utvrđeno da je prividan, sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima, prema trećoj savjesnoj osobi?

19. Predstavlja li činjenica da u postupku, uzimajući u obzir pravila o teretu dokazivanja, nije dokazano da je predmet ugovora o zajmu odnosno novac predan zajmoprimcu od strane zajmodavca, razlog za utvrđenje predmetnog ugovora o zajmu prividnim ugovor sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima?

20. Je li sud povrijedio raspravno načelo time što je samoinicijativno zaključivao o ugovornoj volji tuženika i ugovornoj volji treće osobe koja nije sudionik u postupku te na takvim zaključcima temeljio odluku?

21. Može li sud utvrditi valjanost ugovora o zajmu u slučaju predaje predmeta zajma zajmoprimcu od strane treće osobe ako takvo ispunjenje i raspolaganje treće osobe predmetnim iznosom nije predviđeno predmetnim ugovorom o zajmu, a niti je predviđeno drugim ugovorom (primjerice ugovorom o jamstvu, ugovorom o preuzimanju duga, ugovora o pristupanju dugu i sl.)?

22. Može li sud utvrditi valjanost ugovora o zajmu ako je zajmodavac ugovor ispunio odnosno predmet zajma predao trećoj osobi, a ne zajmoprimcu, ako takvo ispunjenje nije predviđeno predmetnim ugovorom o zajmu, a niti je predviđeno drugim ugovorom odnosno ako zajmodavac i treća osoba nisu bili ovlašteni na isto od strane zajmoprimca.

23. Može li se raditi o valjanom ugovoru o zajmu između stranaka ako je ispunjenje istog izvršeno od strane treće osobe A i ako je ispunjenje primljeno od strane treće osobe B po drugom ugovoru radi podmirenja različite obveze, a takav način ispunjenja nije predviđen predmetnim ugovorom o zajmu niti drugim ugovorom?

24. Je li tuženik odnosno zajmodavac bio dužan u svrhu pobijanja navoda tužitelja odnosno zajmoprimca o utvrđenju ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu i slijedom nepostojanja obveze zajmoprimca prema istom, dokazati da je predmetni ugovor o zajmu zaključen voljom stranaka i da je isti ispunjen odnosno da je predmet zajma predao zajmoprimcu te da li je na tuženiku kao zajmodavcu teret dokazivanja?

25. Je li zajmodavac ovlašten zahtijevati od zajmoprimca na povrat zajma po sklopljenom ugovoru o zajmu u slučaju da mu nikad nije predao predmet zajma?

26. Je li zajmoprimac dužan ispuniti svoju obvezu po ugovoru o zajmu u slučaju da nije primio predmet zajma?

27. Je li materijalnopravno ispravno utvrđenje suda o valjanosti ugovora o zajmu koji nije ispunjen od strane zajmodavca odnosno po kojem zajmodavac nije zajmoprimcu predao predmet zajma sukladno odredbi članka članka 499. stavka 1. i Zakona o obveznim odnosima te temeljem kojeg zajmoprimac nije na predmet zajma stekao vlasništvo.

28. Može li se utvrditi da je dužnik koji je fizička osoba dužan ispuniti obvezu prema vjerovniku iz ugovora o zajmu koji je fizička osoba ako je stvarna obveza plaćanja duga postojala društva kojeg je dužnik član prema društvu kojeg je član vjerovnik i to po drugom ugovoru radi podmirenja različite obveze, odnosno radi podmirenja duga društva prema banci iz ugovora o kreditu?

29. Može li sud zabranjene pravne poslove i ništetnu poslovnu praksu tumačiti kao poslovnu praksu stranaka i ugovornu volju stranaka te na njoj temeljiti svoju odluku?

30. Može li sud provesti kompenzaciju između potraživanja stranaka u postupku bez podnesenog zahtjeva stranaka ili utvrditi kompenzaciju međusobnih potraživanja bez potpisanih isprava o kompenzaciji međusobnih potraživanja te da li je time od strane suda prekoračen tužbeni zahtjev i povrijeđena odredba članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku?

31. Može li sud provesti kompenzaciju međusobnih potraživanja, odnosno utvrditi da su je stranke izvršile iako se radi o međusobnim potraživanjima pravnih osoba čiji su osnivači stranke u postupku?

32. Jesu li ugovori u pogledu kojih traži utvrđenje ništetnosti odnosno prividnosti u konkretnom slučaju protivni odredbi članka 250. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ) obzirom da je u postupku utvrđeno kao činjenica da treća osoba nije postupala pošteno?“

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga navodeći da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava, da su činjenične naravi, te da su činjenične naravi.

3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja tužitelja u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 3080/2016-2 od 2. listopada 2019., Rev 2204/2017-2 od 11. ožujka 2020., Rev 397/2008-2 od 14. svibnja 2008., Rev 188/2016-2 od 28. travnja 2020., Rev 1081/2012-2 od 3. rujna 20132., Rev 541/2006-2 od 13. lipnja 2006., Rev 1633/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev 3833/1994- 2 od 31. ožujka 1998., Revt 117/2006-2 od 11. listopada 2006., Rev 2521/2010-2, Revt 79/2007-2 od 29. kolovoza 2008., Revt 136/2012-2 od 29. svibnja 20148., Rev 37/1995-2, Rev 1358/1998-2, Rev 818/2012-2, Revd 972/2021-2, Rev 2128/10-2, Rev 401/2007-2, Rev 341/2010, Rev 1142/2015-7, Rev 2112/2014, Rev 2058/2011-2), Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-1812/2004-3 od 30. listopada 2007., Pž-3356/2002-3), te odluka Županijskih sudova (Županijski sud u Velikoj Gorici Gž- 795/2020-2 od 29. listopada 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-336/2022-4 od 14. lipnja 2022., Županijskog suda u Splitu Gž-1736/2016-2 od 19. svibnja 2016., Županijskog suda u Zadru Gž-1255/2019-2 od 15. prosinca 2021., Županijskog suda u Šibeniku Gž-758/2000).

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što se neka od postavljenih pravnih pitanja odnose na procesne situacije koje se u konkretnom slučaju nisu ostvarile (pitanja pod rednim brojem 1. -3.), dok preostalim postavljenim pitanjima tužitelj polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih koja su u konkretnom slučaju iznijeli nižestupanjski sudovi (da je utvrđeno da je ugovor o zajmu bio prividan, dok je u obrazloženju pobijane odluke – toč. 44. obrazloženja izričito navedeno da ugovor nije bio prividan). Isto tako u odnosu na pitanja citirana pod brojem 30. i 31. tužitelj polazi od pogrešne tvrdnje da je pobijanom presudom izvršena kompenzacija. Naime iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je sud analizirajući poslovne odnose parničnih stranaka ocjenjivao u koje svrhe je iznos zajma iskorišten na koji način nije provođena kompenzacija. U odnosu na preostala pitanja koja su uglavnom činjenične naravi valja odgovoriti ista svojim sadržajem ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti u odnosu na pravna shvaćanja koja se odgovorom na ista trebaju postići, a pritom sud odlučuje u okviru činjeničnih navoda stranaka na koje se kao razloge ništetnosti poziva. Stoga pozivanje tužitelja na drugačije odluke ovoga i drugih sudova (citirane u toč. 3. obrazloženja ne koincidira sa konkretnim slučajem.

5. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 389. b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa