Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1759/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. (OIB: …) iz Š., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u K., protiv tuženika M. P. (OIB: …) iz Z., kojega zastupa punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-111/2021-16 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-111/2021-16 od 14. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže tužitelju predati u posjed, slobodan od osoba i stvari, stan u Z., Ul. V. R. …, upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u knjizi položenih ugovora, u poduložak broj 10262 k.o. T., kao i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 6.250,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za predaju u posjed stana za kojeg tužitelj ističe da je njegovo vlasništvo.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, budući da su u presudi temeljem obrazloženih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.

7. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje

-da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetnog stana u 1/1 dijela,

-da je 2007. darovnim ugovorom na tuženika prenio ½ dijela vlasništva istog te da se tuženik tijekom trajanja ovog postupka uknjižio kao suvlasnik,

-da je nesporno tuženik u posjedu stana, no da dio stana kao podstanari koriste jedna do dvije osobe, koje plaćaju određene iznose ili na račun tužitelja ili na ruke tuženika, koji ih predaje tužitelju,

-da nesporno, barem od 22. veljače 2022. tužitelj ima ključ ulaznih vrata stana,

-da su tuženiku, kad god bi htio doći u stan, vrata otvarali bilo tužitelj, bilo podstanari.

8. Cijeneći odredbe čl. 162. i 163. prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev. 9. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Činjenica je da tuženik od 2007., kad je sklopljen darovni ugovor, ima pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a iz iskaza stranaka, kao i saslušanih svjedoka, razvidno je da tuženik posjedovne čini ne ostvaruje zlouporabom povjerenja. Tužitelju nikada nije bio spriječen ulazak u stan, tužitelj svoje vlasničke i posjedovne čini provodi time što se dio stana iznajmljuje, a upravo je tužitelj taj kojem se u cijelosti isplaćuje dobit ostvarena najmom.

12. Ujedno valja dodati da iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik predmetni stan koristi od 2002. kad se u isti uselio, sukladno dogovoru tužitelja i tuženikove majke, zajedno s majkom, dok je tuženik koristio nekretninu u vlasništvu oca tuženikove majke te je time tužitelj svojom voljom posjed stana prepustio istima.

13. No, kao što je navedeno, tužitelj svoje pravo posjeda, odnosno suposjeda stana neometano obavlja time što je dio stana, od čega upravo tužitelj bere koristi, davan u najam podstanarima, a koja činjenica nije između stranaka sporna, s time da se dodaje da i sam tužitelj ističe da iako rijetko dolazi, kad god bi došao vrata stana bi mu otvorili ili podstanari ili tuženik. Činjenica da pri jednom od dolazaka nije bilo nikog te da on svojim ključevima nije mogao otvoriti ulazna vrata, nije odlučna za ova spor jer je tuženik dokazao svoje pravo suposjeda, a tužitelj svoj suposjed ostvaruje davanjem u najam dijela stana te ubiranjem koristi od tog najma.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka temeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a te pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije mu priznat trošak sastava žalbe, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen, budući da se ne radi o porebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

17. Rješenje sadržano u pobijanoj presudi, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec, v.r.