REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4802/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRO-PROM d.o.o., OIB: 93186298089 Križevci, Nine Vavre 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu protiv I. tuženika Adriatic osiguranje d.d., (ranije: Jadransko osiguranje d.d.), OIB: 94472454976 Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri i II. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima I. i II. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2 od 31. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2011 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog II. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška za sudsku pristojbu na odgovor na prijedlog.
Obrazloženje
1. I.tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2812/2011 od 28. ožujka 2022.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije I. tuženik je postavio slijedeća pravna pitanja: „1. U slučaju kada tuženik ospori potraživanje koje se temelji na ustupu tražbine (cesiji), a tužitelj ne preda nikakve isprave i dokaze s kojima bi dokazao da je predmetna cesija pravno valjana da li takav tužbeni zahtjev treba odbiti sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Revt-75/02-2 od 02.07.2003.?
2. Da li su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenili materijalno pravo i sudili protivno pravnom stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda RH Revt-75/02-2 od 02.07.2003., a sve budući su dosudili tužitelju naknadu štete na vozilu kojega tužitelj nije vlasnik nego je naknadu štete potraživao temeljem cesije za koju nije dokazao njezinu pravnu valjanosti unatoč tome što je tuženik ukazivao na pravnu nevaljanost predmetne cesije?
3. Da li u okolnostima nastanka nezgode kada vozač (osiguranik ovdje II- tuženika) koji pretječe vozilo (osiguranik ovdje I-tuženika) koje se kreće ispred njegova vozila udari prednjom stranom svoga vozila u stražnju stranu vozila koje je pretjecao i to unatoč tome što je mogao osigurati dostatan bočni razmak prilikom obavljanja radnje pretjecanja u kojem slučaju do prometne nezgode ne bi došlo, a još k tome vozač koji pretječe se kreće brzinom većom od ograničenja na mjestu prometne nezgode za koju brzinu je utvrđeno da je isto tako u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode jer bi kretanjem sukladno ograničenju brzine kretanja nezgoda bila izbjegnuta, potrebno utvrditi postojanje isključive odgovornosti (krivnje) u nastanku prometne nezgode na strani vozača koji je vršio radnju pretjecanja (osiguranik II-tuženika) bez da je osigurao dostatno bočni razmak da može tu radnju bezincidentno obaviti, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Rev-790/01-2 od 03.07.2001., Rev-41/1998-2 od 14.11.2001.?
4. Da li u okolnostima nastanka nezgode kada vozač (osiguranik ovdje II- tuženika) koji pretječe vozilo (osiguranik ovdje I-tuženika) koje se kreće ispred njegova vozila udari prednjom stranom svoga vozila u stražnju stranu vozila koje je pretjecao i to unatoč tome što je mogao osigurati dostatan bočni razmak prilikom obavljanja radnje pretjecanja u kojem slučaju do prometne nezgode ne bi došlo, a još k tome vozač koji pretječe se kreće brzinom većom od ograničenja na mjestu prometne nezgode za koju brzinu je utvrđeno da je isto tako u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode jer bi kretanjem sukladno ograničenju brzine kretanja nezgoda bila izbjegnuta, potrebno utvrditi postojanje većeg omjera (postotka) suodgovornosti na strani vozača koji je vršio radnju pretjecanja (osiguranik II-tuženika) bez da je osigurao dostatno bočni razmak da može tu radnju bezincidentno obaviti ili je pak suodgovornost toga vozača i vozaču u čiju stražnju stranu je udario potrebno ocijeniti jednakom, te da li dovodi do pravne nesigurnosti kada isti drugostupanjski sudovi, a što je upravo ovdje slučaj, na temelju identično utvrđenog činjeničnog stanja na različite načine primjeni materijalno pravo kod ocjene omjera suodgovornosti vozača u nastanku prometne nezgode, a sve pri tom imajući na umu presudu i pravno stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-1790/2022-2 od 25.04.2022.?
5. Da li u slučaju kada tužitelj (oštećenik) podnese tužbu radi naknade štete protiv dva tuženika osiguratelja motornih vozila i potražuje od istih solidarno naknadu štete, a sudovi u postupku sude da tuženici ne odgovaraju tužitelju solidarno na naknadu štete nego po načelu krivnje te sukladno tome obvežu I. i II-tuženika da naknade tužitelju svaki po 50% štete i odbiju tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I i II- tuženika za preostalih 50% štete da li odluku o parničnim troškovima treba donijeti na način da se zasebno odluči o parničnim troškovima tužitelja sukladno uspjehu u parnici u odnosu na svakog od I i II-tuženih ili je dopušteno tužitelju dosuditi cijeli trošak i isti samo podijeliti na jednake dijelove između I i II- tuženih na način da I i II- tuženici plate tužitelju svaki po 50% njegova priznatog parničnog troška, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda RH Pž-1899/2016-5 od 16.10.2017.?
6. Da li u slučaju kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete takvo smanjenje tužbenog zahtjeva treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe radi čega tuženik ima pravo zahtijevati da sud obveže tužitelja da naknadi tuženiku parnične troškove postupka nastale do dana kada je tužbeni zahtjev djelomično smanjen sve sukladno vrijednosti predmeta spora djelomično povučenog tužbenog zahtjeva i da li je sud dužan obvezati tužitelja da naknadi tuženiku tako zatraženi parnični trošak, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-749/11-2 od 22.05.2012., Revr-1783/10-2 od 14.12.2010., Rev-402/04- 2 od 21.09.2005., kao i ŽS u Zagrebu Gžn-1173/09-3 od 30.08.2011., OGS u Zagrebu Pn-6178/09-35 od 18.06.2014. potvrđeno ŽS u Zagrebu Gžn-1867/2014-2 od 04.07.2017., ŽS u Bjelovaru Gž-1279/2021-2 od 28.12.2021.?“
2. II. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2100/2022-2 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2011 od 28. ožujka 2022.
2.1. II.tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:
„1. U slučaju postojanja više uzroka nastanka štetnog događaja (prekomjerna brzina jednog vozača te prekomjerna brzina i započinjanje radnje prestrojavanja bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu drugog vozača), je li pravilnom primjenom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima potrebno zaključiti kako je vozač na čijoj je strani i prekomjerna brzina i prestrojavanje bez da se uvjerio da tu radnju može poduzeti na siguran način, a što je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, većinski odgovoran za nastanak štetnog događaja?
2. Ima li oštećenik pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos naknade štete od dana podnošenja tužbe u slučaju kada se radi o novčanoj naknadi nenovčane nematerijalne štete koja nije reparirana, a isti se nije obratio osiguratelju s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku?
3. Ima li oštećenik uvijek pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos naknade štete od dana podnošenja tužbe iako se visina nenovčane nematerijalne štete koja nije reparirana, utvrđuje prema cijenama u trenutku presuđenja?“
3. II. tuženik je podnio odgovor na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije. Traži trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog.
U odnosu na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije:
4. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, prvo i drugo postavljenim pitanjem predlagatelj problematizira pravnu valjanost učinjene cesije sugerirajući da tužitelj nije o tome dostavio nikakve isprave i dokaze, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-75/02 od 2. srpnja 2003. kao razlog važnosti. Predlagatelj tako postavljenim pitanjima polazi od drugačije situacije od one od koje polazi drugostupanjski sud i na temelju koje izražava svoje pravno shvaćanje, jer drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da ugovor o ustupu sadrži podatke pomoću kojih se tražbina može odrediti, podatke o vjerovniku, dužniku i pravnoj osnovi tražbine. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Trećim i četvrtim pitanjem I. tuženik preispituje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova te postavljenim pitanjima zapravo sugerira revizijskom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici, prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o predmetu spora.
4.3. Peto i šesto pitanje se odnosi na pitanje naknade troškova parničnog postupka, s time da u odnosu na ta pitanja predlagatelj polazi i od drugačijih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskog suda, koji u konkretnom predmetu prilikom odlučivanja o troškovima postupka primjenjuje odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a te odlučuje i o zahtjevu 1. tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva primjenom odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U odnosu na prijedlog II. tuženika za dopuštenje revizije:
5. Polazeći od odredbe članka 385. ZPP-a, a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu II. tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U prvom pitanju II. tuženik preispituje utvrđeno činjenično stanje te navodi okolnosti konkretnog predmeta, zbog čega postavljeno pitanje s obzirom na svoj sadržaj koji je činjenične naravi nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Drugim i trećim pitanjem predlagatelj problematizira pitanje tijeka zateznih kamata na utvrđeni iznos naknade štete, odnosno teku li zatezne kamate od dana podnošenja tužbe kada se radi o naknadi nenovčane nematerijalne štete, ako nije osiguratelju podnesen odštetni zahtjev u mirnom postupku, odnosno ima li oštećenik uvijek pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, iako se visina utvrđuje prema cijenama u trenutku presuđenja. O tim pitanjima je revizijski sud iznio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. , Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019.) prema kojem shvaćanju je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom je u konkretnom predmetu II. tuženiku nije podnesen odštetni zahtjev, već je dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, odluka drugostupanjsko suda je u skladu sa ranije iznesenim pravnim shvaćanjem, pa slijedom toga ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije niti u odnosu na prijedlog I. tuženika niti prijedlog II. tuženika, to je na temelju odredbe čl. 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. i II. 9. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev II. tuženika za naknadu troška za sastav sudske pristojbe na odgovor na prijedlog, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-3085b-72a79
Kontrolni broj: 0e6d1-8db8d-080be
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
