REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2044/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja N. F., OIB: ..., A., Mađarska i II- tužiteljice N. S. I., OIB: ..., A., Mađarska, zastupani po punomoćnici M. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i s. d.o.o. Z., protiv tuženika S. G., Republika Mađarska, S., zastupanog po punomoćnici E. J., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1220/2022-2 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-286/2018-78 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1220/2022-2 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-286/2018-78 od 24. listopada 2022. postavljajući tri pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li je sud dužan, pri ocjenjivanju pravomoćne presude koja je donesena u drugom sudskom postupku i koja nema neposredno djelovanje na stranke u postupku u kojem odlučuje sud ali koja djeluje kao dokaz o činjenicama i pravnim odnosima koji su utvrđeni u takvoj pravomoćnoj sudskoj presudi, interpretirati negativno utvrđenje u izreci takve pravomoćne presude o tome da između stranaka u tom parnično postupku ne postoji valjana pravna osnova za stjecanje vlasništva određene nekretnine temeljem njene kupoprodaje, i to na način da točno identificira pravni posao na koji se takvo negativno utvrđenje odnosi, ili sud nije dužan interpretirani takvo negativno utvrđenje na taj način jer se ono odnosi na svaki pravni posao kupoprodaje predmetne nekretnine između stranaka na koje se takva pravomoćna presuda odnosi?
2. Je li sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. st. 1 i/ili članak 354. st. 2 Zakona o parničnom postupku ako je propustio, pri ocjenjivanju pravomoćne presude koja je donesena u drugom sudskom postupku i koja nema neposredno djelovanje na stranke u postupku u kojem odlučuje sud ali koja djeluje kao dokaz o činjenicama i pravnim odnosima koji su utvrđeni u takvoj pravomoćnoj sudskoj presudi, interpretirati negativno utvrđenje u izreci takve pravomoćne presude o tome da između stranaka u tom parnično postupku ne postoji valjana pravna osnova za stjecanje vlasništva određene nekretnine temeljem njene kupoprodaje na način da je točno identificira pravni posao na koji se takvo negativno utvrđenje odnosi?
3. Da li se negativno utvrđenje u izreci pravomoćne presude o tome da između stranaka u tom parničnom postupku ne postoji valjana pravna osnova za stjecanje vlasništva određene nekretnine temeljem kupoprodaje predmetne nekretnine odnosi samo na pravni posao kupoprodaje predmetne nekretnine koji je bio predmet raspravljanja u parničnom postupku u kojem je takva pravomoćna presuda negativnog utvrđenja donesena ili se negativno utvrđenje iz takve presude ima smatrati utvrđenom činjenicom nepostojanja valjane pravne osnove iz kupoprodaje predmetne nekretnine među strankama iz takve presude i u odnosu na svaki drugi pravni posao kupoprodaje predmetne nekretnine koji je sklopljen između takvih stranaka?“.
2. Tužitelji su također naveli da su im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) te pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Naime, tužitelji nisu naveli valjane razloge zbog kojih smatraju da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti su tužitelji dostavili sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tužitelji sadržajno pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka u konkretnom sporu, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
4.3. Pri tome se upućuje i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci broj: U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014., u kojoj je naglašeno kako nije prihvatljivo da se izvanrednim pravnim lijekom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite.
4.4. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
5. Zaključno, tužitelji su naveli da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava), te pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da su tužitelji bili u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužiteljima ukazuje da drugostupanjski sud u smisli čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenog dužnosti. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
