REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1989/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N.-P., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Š. & p. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3271/2022-2 od 13. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-965/2021-8 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3271/2022-2 od 13. prosinca 2022. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

''a. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

b. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima? c. Treba li tumačiti članak 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 do 79/07 ) odnosno članaka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 do 56/13) na način da je ništetna Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako su u konkretnom slučaju ne utvrdi da ta odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

d. Treba li tumačiti stavak 2. članak 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 do 79/07 ) odnosno članaka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.. 79/07 do 56/13) na način da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, samo zato što bi tu odredbu unaprijed formulirao trgovac u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, iako u pojedinom slučaju sud nije dopustio trgovcu da izvođenjem dokaza dokaže da se o predmetnoj odredbi ugovora pregovaralo?''.

5. U odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita u skladu je s pravnim shvaćanjem ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 1020/2021-2 od 4. listopada 2022. Također, u odnosu na drugo pitanje, valja reći i to da tuženica nije dokazala da joj je nastala šteta u visini naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa samim time tuženica kroz navedeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima. U odnosu na treće i četvrto pitanje iz prijedloga da tuženica u odnosu na navedena pitanja nije navela odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženica kao razlog važnosti navodi rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-893/2017-2 od 5. lipnja 2019 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4736/19-2 od 21. listopada 2019. Međutim, navedene odluke ne mogu se smatrati dostatnim razlozima važnosti s obzirom na to da se radi o ukidnim odlukama drugostupanjskog suda, a pravno shvaćanje izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne veže ni prvostupanjski sud, pa ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu, jer eventualno odustajanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i slično (tako i ovaj sud u rješenjima Revd 5072/2021-2 od 7. prosinca 2021. i Revd 1974/2022-2 od 17. svibnja 2022.).

6. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.