REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 370/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DAL-KON ING d.o.o., Split, Vukovarska 148, OIB 56781983954, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41, OIB 69331375926, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3394/2021-3 od 6. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1580/2010-44 od 4. rujna 2014., u sjednici održanoj 12.srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje:

1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana, iz osnova naknade štete, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 4.860.321,34 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 1.687.490,18 kn po stopi od 15 % godišnje od 01.06.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 1.657.691,01 kn po stopi od 15 % godišnje od 01.06.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013., na iznos od 1.347.714,25 kn po stopi od 15 % godišnje od 22.10.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 29.505,89 kn po stopi od 15 % godišnje od 26.01.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 49.650,00 kn po stopi od 15 % godišnje od 05.04.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 11.214,51 kn po stopi od 15 % godišnje od 01.04.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 77.055,50 kn po stopi od 15 % godišnje od 04.01.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., pa sve do naplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi u visini referentne stope uvećane za 8%.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12,40% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi u visini referentne stope uvećane za 8%, koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa sve do naplate."

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana, iz osnova naknade štete, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.830.031,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 1.687.490,18 kn po stopi od 15 % godišnje od 01.06.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 1.657.691,01 kn po stopi od 15 % godišnje od 01.06.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., na iznos od 484.850,21 kn po stopi od 15 % godišnje od 22.10.2005.g. do 31.12.2007., po stopi od 17% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 15% godišnje od 01.07.2011. do 29.06.2013. te po stopi od 12,40% od 30.06.2013., pa sve do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi u visini referentne stope uvećane za 8%.

III. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.938.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12,40% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi u visini referentne stope uvećane za 8%, koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.“

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki II. i III. izreke tako da je tužitelj odbijen s zahtjevom koji mu je usvojen presudom suda prvog stupnja kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, te mu je naloženo platiti tuženiku na ime troškova postupka 109.200,00 kuna u roku od 8 dana.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 5384/21 od 6.prosinca 2022. podnosi tužitelj zbog pitanja koje glasi:

"Je li Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (drugostupanjski sud) prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja jasne upute revizijskog suda iznesenog u predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?".

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Ovaj sud je prihvatio reviziju tužitelja i svojom ranijom odlukom i ukinuo drugostupanjsku presudu rješenjem Rev-2335/18 od 25. svibnja 2021. i predmet vratio drugostupanjskog sudu na ponovno suđenje. U navedenom rješenju revizijski sud o drugostupanjskoj presudi u bitnom navodi sljedeće (list 882. -883. spisa):

„22. Takvu odluku suda drugog stupnja bar za sada nije moguće prihvatiti. 23. Naime, osnovano tuženik u reviziji ističe kako je revizijski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i to iz razloga jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

24. Naime, nije jasno na temelju kojih dokaza i ocjene kojih dokaza je drugostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao konkretnu štetu.

25. Naime, iako je drugostupanjski sud ocijenio da je tuženik bio u zakašnjenju u ispunjenju svoje ugovorne obveze, isti je dao nejasne razloge zašto nije prihvatio naknadu štete u iznosu kojeg je tužitelj postavio.

26. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavio sporazume s podizvođačima i prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, kao i dokumentacije u spisu, dokazao da je platio određenu ugovornu kaznu zbog zastoja rada na gradilištu; zatim drugostupanjski sud smatra bez ikakvih jasnih razloga da se moglo raditi o radovima koji su već izvedeni, kao i predujmu za radove koji će se izvesti ili se može smatrati neki oblik naknade štete ako je isti pretrpio zbog svoje obveze prema podizvođačima. Takvo obrazloženje je proizvoljno i za sada nema uporišta u dokazima provedenim u postupku.

27. Drugostupanjski sud nije dao valjane i jasne razloge zašto smatra da zastoj gradnje u trajanju od 102 dana na takvom gradilištu može izazvati manje gubitke od onih koji su sadržani u tužbenom zahtjevu, te je dao nejasne razloge zašto se visina štete ne bi mogla utvrditi i sastojati u visini isplaćene ugovorne kazne koju je tužitelj ugovorio s podizvođačima, te je time u svojim ugovorima s podizvođačima primijenio odredbu čl. 270. ZOO, koja predviđa da je primjena Uzanci moguća među strankama.

28. Drugostupanjski sud daje nejasne razloge da se tužitelj ne može pozivati na Uzance o građenju u ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika, već se isti poziva na Uzance u građenju u odnosu između tužitelja i njegovih podizvođača.

29. Visina naknade štete upravo se može sastojati u plaćanju navedenih ugovornih kazni, pa je za sada nejasan zaključak drugostupanjskog suda da se na taj način ne može utvrditi šteta te da ju tužitelj nije dokazao.

30. S obzirom da su razlozi drugostupanjske presude nejasni, a pojedini ne odgovaraju ni sadržaju provedenih dokaza, te su i međusobno proturječni, ovaj revizijski sud smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo drugostupanjsku presudu i riješio kao u stavku I. izreke rješenja.“

6. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa koje je isplatio svojim podizvođačima na ime ugovorne kazne.

7. U revizijskim postupcima sukladno odredbi čl. 382. zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/19) u imivinskopravnom sporu kao što je ovaj revizija se može podnijeti samo ako ju je dopustio ovaj sud i to kada ocjeni da odluka u sporu ovisi o odgovoru na pravno pitanje koje je važno za odluku u konkretnom sporu i koje je istovremeno važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Dakle, odgovorom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena ovaj sud rješava pravni prijepor koji se pojavljuje između stranke koja domete, primjenu i pravilno tumačenje neke odredbe tumači na drugačiji način nego što to tumači sud te je stoga uvažavajući argumente revidenta da postoji potreba za intervencijom najvišeg suda u Republici Hrvatskoj da odgovorom na pitanje izrazi pravno shvaćanje koje neće samo utjecati na rješenje konkretnog spora već će i stvoriti praksu koja će vrijediti za sve buduće takve slučajeve.

9. Upravo je u tome vrijednost i značaj koncepta revzije kako je uređuje ZPP/19 i gotovo na identičan način i novela ZPP-a i 2022. ( „Narodne novine“ 80/22- dalje ZPP/22) u članku 385.a.

Naime institut revizije po dopuštenju reviziju u prvom redu uspostavlja kao sredstvo za postizanje ciljeva, objektivno važnih s aspekta pravnog poretka u cjelini. Vrhovnom sudu, kao najvišem autoritetu sudske vlasti za obrazlaganja i primjenu zakona, omogućava izricanje pravnih shvaćanja o važnim pravnim pitanjima, čime osigurava razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovaj koncept revizije naglašava i jača odgovornost Vrhovnog suda za usustavljivanje sudske prakse u državi, a time i za osiguravanje jednakosti pred zakonom. Takvo uređenje revizije učvršćuje ulogu Vrhovnog suda kao najvišeg suda u državi i kao precedentnog suda u državi. Kada Vrhovni sud u okviru obrazlaganog prostora, koji mu pripada kao vrhu treće grane vlasti u vezi s obrazlaganjem zakona, prihvaća stavove o važnim pravnim pitanjima, oblikuje pravo. Oblikuje mjerila koja bi u sličnim slučajevima u budućnosti morala biti ex ante smjernice sudovima i adresantima pravnih normi uopće. Na taj način jača predvidivost pravnih normi, dakle i pravnu zaštitu.

10. Tako i „Consultative Council of European Judges „ ( CCJE) u mišljenju broj 20. „Uloga sudova u jedinstvenoj primjeni prava“ od 10.studenog 2017.:

„22.Naime, uvođenje takvih kriterija za davanje dopuštenja žalbe podrazumijevalo bi da odluka vrhovnog suda o predmetnoj stvari svojim značajem nadilazi okvire predmeta kao takvog. Općenito bi se očekivalo kako će se primjenjivati i u budućim predmetima te bi stoga služila kao dragocjena smjernica za niže sudove, kao i stranke u svim budućim sporovima i njihove odvjetnike. Takvi kriteriji odabira jedino su čime se osigurava da vrhovni sud odlučuje isključivo o predmetima s težinom presedana. Istodobno, to su i jedini kriteriji kojima se može osigurati da svi takvi predmeti i stignu do vrhovnog suda. Tako vrhovni sud može djelotvorno ispunjavati i svoju zadaću postavljanja pravila koja bi trebala važiti u budućim predmetima u svim područjima prava. Ostali kriteriji odabira, kao što je vrijednost tražbine u građanskim stvarima ili težina kazne zaprijećene u kaznenim stvarima, ne mogu služiti u te svrhe. ( Slično i ESLJP u predmetu Albu i drugi protiv Rumunjske Br. . 34796/09 od 10.svibnja 2012.)

23. Stoga CCJE-smatra kako odgovornost vrhovnih sudova za osiguranje i očuvanje jedinstvenosti sudske prakse ne treba tumačiti na način da je vrhovni sud dužan postupati što je češće moguće. Osim što bi izazvao kašnjenja u rješavanju predmeta na vrhovnome sudu i umanjio kvalitetu njegova sudovanja, takav bi pristup neminovno doveo do proturječja unutar sudske prakse samog vrhovnoga suda, a samim time neminovno bi bilo i to da bi, ako bi vrhovni sud odlučivao o prevelikom broju predmeta, njegova sudska praksa nerijetko ostala zanemarena. Stoga se prisutnost oprečnih presuda nižih sudova ne može tek tako otkloniti pukim predviđanjem neograničenog pristupa vrhovnome sudu……

25. CCJE smatra kako se odstupanja u sudskoj praksi na žalbenoj razini pravosudnog sustava (bilo unutar jednog te istog ili između različitih žalbenih sudova) najbolje otklanjanju mogućnošću ulaganja daljnje žalbe vrhovnome sudu u vezi s pravnim pitanjima.“.

11. Mišljenja CCJE-a nemaju snagu zakonske norme međunarodnog prava, ali predstavljaju tzv. „meko pravo“ ( soft law) koje uspostavlja standarde koji snagom svojih argumenata uspostavlja jedinstvene standarde preporučljive za sve članice Vijeća Europe kada je riječ o djelotvornosti sudbenih sustava.

12. Imajući to u vidu odredbom čl. 394.a ZPP/19 propisano je:

„Sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.“

13. Ova odredba brisana je ZPP/22.

14. Prema ocjeni ovog suda tada važeća odredba čl. 394.a ZPP/19 jasna je i nedvosmislena i ne bi trebala stvarati bilo kakve nedoumice u praksi jer svojim imperativnim izričajem ne ostavlja prostor za različita tumačenja, pa bi odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasio:

U režimu važenja ZPP/19 sud nižeg stupnja kome je vraćen predmet na ponovno suđenje vezan je pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana presuda i ne smije odstupiti od toga pravnog shvaćanja jer bi u protivnom počinio relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. ZPP-a.

15. U konkretnom slučaju primjenjujući pravno shvaćanje koje je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena nužno je utvrditi postoji li pravno shvaćanje u ranijoj odluci ovog suda kojom je ukinuta drugostupanjska presuda i od kojeg je bi eventualno sud drugog stupnja u ponovnom suđenju odstupio.

16. Prema razumijevanju ovog suda pojam pravnog shvaćanja kako ga razumije i koristi odredba čl. 394.a ZPP/19 treba razumjeti kao stav najvišeg suda u Republici Hrvatskoj kako se pojedina materijalnopravna i procesnopravna odredba treba tumačiti ako postoji dvojba u njenom razumijevanju ili kako utvrditi sadržaj prava s obzirom na konkretnu situaciju te da se konflikti riješe primjenom postojećeg prava ( pozitivnih pravnih normi).

17. Imajući sve ovo u vidu , te sadržaj odluke ovog suda kojim je ukinuta ranija odluka suda drugog stupnja ( točka 5. obrazloženja ove odluke) razvidno je da ovaj sud nije izrazio niti jedno pravno shvaćanje u smislu odredbe čl. 394.a ZPP/19 već je jedino ocijenio da se određeni činjenični i pravni zaključci suda drugog suda ne mogu za sada prihvatiti, što po ocjeni ovog suda nije pravno shvaćanje već uputa sudu drugog stupnja da dade jasnije, logične i razumljivije razloge za svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Pri tome valja naglasiti da primjena odredbe čl. 377. ZPP/19 koja se primjenjuje i u revizijskom postupku slijedom odredbe čl. 399. ZPP/19 i kojom se određuje da je niži sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio viši sud, nema nikakve poveznice za odredbom čl. 394.a ZPP-a jer se ovom odredbom samo uvodi obveza suda nižeg stupnja da izvede sve radnje koje mu je naložio viši sud i da raspravi pitanja koja je propustio raspraviti, ali mu ne daje obvezu da izvede iste zaključke na koje izravni ili neizravno upućuje viši sud, već po načelu samostalnosti i neovisnosti suca ne samo da može nego i mora donijeti vlastite zaključke za koje je dužan dati razumljive, provjerljive i logične razloge.

19. Stoga sud drugog stupnja donoseći svoju pobijanu odluku nije odstupio od pravnog shvaćanja ovog suda, jer ga nije niti bilo, pa je stoga revizija tužitelja neosnovana i stoga ju je trebalo dobiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2023.

:

Predsjednik vijeća.

mr.sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-3085a-89054

Kontrolni broj: 02250-764b8-b0dfd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.