REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2714/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LOLA RIBAR d.d. Zagreb, Radnička cesta 54, OIB 96809077214, 2. tužitelja BORISA VIDIĆA, Zagreb, Jandrićeva 15a, OIB 15793801581, 3. tužitelja GORANA IVANIŠEVIĆA, Split, Antuna Mihanovića 35, OIB 36690700890 i 4. tužiteljice LILI ŽANETIĆ iz Blata, Prišćapac 14, Otok Korčula, OIB 86609891545, koje zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika HRVATSKA NARODNA BANKA, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, OIB 95970281739, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate 22.151.387,85 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5018/2019-6 od 8. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1602/2018-113 od 12. srpnja 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije predlažu dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5018/2019-6 od 8. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1602/2018-113 od 12. srpnja 2019. Traže naknadu troška revizijskog postupka.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga kao nedopuštenog.
3. Drugostupanjski sud je pravomoćno odbio tužbeni zahtjev jer smatra da je osnovan tuženikov žalbeni navod kojim osporava uzročno posljedičnu vezu između propusta tuženika i štete koja je nastala tužiteljima. U obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud navodi kako u slučaju kada je utvrđeno da je tuženik dostavio HANFA-i Zapisnik s utvrđenjima iz nadzora u kojem su utvrđeni svi relevantni podaci po kojima bi HANFA mogla postupiti sukladno svojim ovlastima u smislu Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07 i 36/09 - dalje: ZPDD), tuženik ne može biti odgovoran za činjenicu da nije provedena ponuda za preuzimanje dionica od strane povezane grupe osoba. Naime, sama činjenica da je tuženik dostavio HANFA-i Zapisnik ubrzo nakon njegova donošenja predstavlja dovoljnu radnju tuženika da se njegovo postupanje u tom dijelu ne bi moglo podvesti pod grubu nepažnju iz čl. 8. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine" broj 75/08; dalje: ZHNB) koja je uvjet za odgovornost za štetu tuženika. Dodaje i kako bi tuženik bio odgovoran za štetu koja bi nastala kao posljedica propusta tuženika u mjerama supervizije (nepostavljanje posebne uprave i nenalaganje prodaje dionica u smislu čl. 242. Zakona o kreditnim institucijama, "Narodne novine" broj 117/08, 74/09 i 153/09; dalje: ZOKI), međutim ta šteta se mora dokazati, a tužitelji nisu podnijeli dokaze iz kojih bi bilo moguće utvrditi u kojoj mjeri im je nastupila šteta zbog propusta tuženika. Tužitelji su navodili da je zbog propusta uprave došlo do umanjenja vrijednosti dionica, međutim tužitelji nisu konkretno dokazali koje radnje su dovele do umanjenja vrijednosti dionica, kada su one poduzete i koji je iznos umanjenja, a sud ne raspolaže stručnim znanjima kojima bi mogao samostalno utvrditi utjecaj pojedinih radnji ili propusta uprave ili pojedinih odluka skupštine na cijenu dionica niti je to vidljivo iz podataka u spisu. Zaključno navodi i kako pravilno tuženik navodi da je u trenutku supervizije već postojalo jako loše stanje Karlovačke banke i da su utvrđeni propusti uprave, te da tuženik nikako ne može odgovarati za štetu i propuste koji su postojali u trenutku supervizije već eventualno može odgovarati za štetu koja je nastala kao posljedica nepoduzimanja radnji nakon provedene supervizije.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju sljedeća pitanja:
''- Je li kod dokazivanja uzročno posljedične veze potrebno dokazati i sve činjenice koje bi nastupile da štetne radnje nije bilo ili je dovoljno dokazati da je štetna radnja uzrokovala štetu te da šteta ne bi nastala da takve štetne radnje nije bilo?
- Smatra li se, sukladno čl. 221. ZOKI, adekvatnom i pravodobnom obavijest jednog nadzornog tijela drugome ukoliko je ista učinjena tek nakon provedenog nadzora, a ne odmah po uočenoj nepravilnosti?
- Predstavlja li namjera i/ili krajnja nepažnja, kao subjektivni element protupravnosti, a u slučaju kada je štetna radnja počinjena s namjerom i/ili krajnjom nepažnjom, cjeloviti pravni element?
- Postoji li krajnja nepažnja i u postupanju koje je usko povezano sa štetnim radnjama za koje je nesporno utvrđeno postojanje krajnje nepažnje?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Prvo pitanje polazi od pogrešne postavke da je drugostupanjski sud utvrdio da je ''štetna radnja uzrokovala štetu te da šteta ne bi nastala da takve štetne radnje nije bilo'' jer iz, pod točkom 3. citiranog dijela, obrazloženja pobijane presude proizlazi upravo suprotno.
7. Drugo pitanje je nejasno i u proturječnosti sa samim obrazloženjem toga pitanja u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, jer nije jasno kako je tuženik mogao uočiti nepravilnost i obavijestiti HANFU o uočenoj nepravilnosti prije provedenog nadzora (a niti iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik uočio nepravilnosti prije provedenog nadzora i supervizije). Osim toga, i čl. 221. ZOKI, na kojega se tužitelji pozivaju u postavljenom pitanju, propisano je da će navedena tijela obavijestiti o ''nezakonitostima i nepravilnostima koje utvrde tijekom obavljanja supervizije i nadzora i o izrečenim mjerama za njihovo otklanjanje ako su ti nalazi i izrečene mjere bitni za rad toga drugog tijela'', dakle, da će to učiniti nakon provedenog nadzora.
8. Treće i četvrto pitanje polaze od pogrešne postavke da je drugostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim zbog izostanka protupravnosti u postupanju tuženika. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo i: ''Iz navedenoga bi proizlazilo da je tuženik prilikom obavljanja supervizije i tijekom donošenja mjera supervizije postupao s krajnjom nepažnjom jer nije primijenio izričite zakonske odredbe koje su mu nalagale određeno postupanje. Stoga postoji protupravnost u postupanju tuženika iz čl. 8. st. 2. ZHNB i čl. 326. ZOKI/08 koja je jedna od pretpostavki za odgovornost tuženika za štetu.'', no, nakon toga je naveo ''da je osnovan tuženikov žalbeni navod kojim osporava uzročno posljedičnu vezu između propusta tuženika i štete koja je nastala tužiteljima''. Dakle, to je razlog zbog kojeg je drugostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, kako je to već, i pod toč. 3. obrazloženja ovoga rješenja, istaknuto.
9. Stoga, kako postavljena pitanja ne polaze od utvrđenog činjeničnog stanja od strane drugostupanjskog suda i od pravnih shvaćanja drugostupanjskog suda, ta pitanja već zbog toga ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Posljedično tome, pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa niti od sudske prakse na koju se tužitelji pozivaju u prijedlogu.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
Broj zapisa: 9-3085d-0d9cc
Kontrolni broj: 0054c-21e06-8399f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
