Poslovni broj: Usž-2736/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. D. iz V., zastupanog po punomoćniku M. O., Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1082/2021-8 od 28. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 12. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1082/2021-8 od 28. travnja 2022. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: KLASA: UPII-361-05/20-26/440, URBROJ: 531-07-01-03/09- 21-2 od 13. srpnja 2021. (točka I izreke). Točkom II izreke navedenog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja V.-s. županije, Grada V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje i upravljanje gradskom imovinom KLASA: UP/I-361-02/18-02/99, URBROJ: 2196/01-2-20-16-GB od 8. srpnja 2020. Potonjim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane zgrade – nadogradnju zgrade na k. č. br. 1724/1 k. o. V. u V.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. Iznosi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi sama sebi i razlozima presude te da iz obrazloženja proizlazi kako prvostupanjski sud nije izvodio predložene dokaze niti na bilo koji način cijenio dokaze koji idu u prilog tužitelja. Smatra da se pri odlučivanju u ovoj upravnoj stvari u cijelosti zanemario duh zakona temeljem kojeg je strankama omogućena legalizacija, a koji se sasvim sigurno ne ogleda u činjenici da se strankama oteža i/ili onemogući ozakonjenje nezakonito izgrađenih nekretnina. Pojašnjava da je putem ovlaštenog projektanta Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u V. podnio prijedlog uređenja predmetnog objekta, a budući do dana pisanja žalbe na isti, nije dobio odgovor, očito je kako je nadležnim tijelima za donošenje bilo kakve odluke potrebno više vremena nego što je to prvostupanjsko tijelo ostavilo predlagatelju za dopunu zahtjeva.
2.1. Slijedom navedenog predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti poništi pobijano rješenje tuženika uz obvezu tuženika nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora i žalbenog postupka, odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.
– odluka Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 29. lipnja 2018. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane zgrade – nadogradnju zgrade na k. č. br. 1724/1 k. o. V. u V., a koja zgrada se nalazi unutar zone C zaštićene kulturno- povijesne cjeline grada V., upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-1734.
7. Odredbom članka 6. stavkom 2. podstavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (''Narodne novine'', br. 86/12., 143/13. i 65/17. – dalje: Zakon) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.
8. Ovdje pobijanim rješenjem tuženika potvrđena je pravilnost stajališta prvostupanjskog tijela koje je pozivom na odredbu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', br. 47/09.), odbilo tužiteljev zahtjev za ozakonjenje budući da isti nije postupio po uredno zaprimljenom zaključku od 9. siječnja 2020., kojim ga je to tijelo pozvalo dostaviti potvrdu propisanu naprijed navedenom odredbom članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona, uz upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po tom zaključku.
9. Naime, odredbom članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
10. Kako u konkretnom slučaju tužitelj svojom tužbom, a niti žalbom, ne dovodi u sumnju utvrđenje upravnih tijela i suda da nije dostavio, nakon poziva tijela prvog stupnja, odgovarajuće dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja na kojem temelji svoj zahtjev to je i po ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Radi se o dokazima koji su uvjet za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade bez kojih se to rješenje ne može izdati pa prigovori tužitelja izneseni u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
11. Zaključno, valja istaknuti da je temeljem odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenicu odlučnu za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se sve sporne činjenice koje tužitelj predlaže da se utvrde dokaznim sredstvima predloženima u tužbi, mogu utvrditi temeljem dokaza koji prileže spisu predmeta, stoga i po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za provođenjem očevida te saslušanjem tužitelja i svjedoka kako je to predloženo u tužbi.
12. Trebalo je stoga, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu 12. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek,
v.r.
