REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 763/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. G., OIB ..., iz K., ..., i 2. tužitelja G. S., OIB ..., iz K., ..., oboje zastupani po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika Grada Karlovca, OIB ..., ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 375/2020-2 od 4. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-127/2016-34 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku Gradu Karlovcu, da tužiteljima A. G. i G. S., ukupno isplati iznos od 78.128,52 kn (svakom u iznosu od 39.064,26 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.10.2016. pa do isplate, te da im naknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 17.858,54 kn, sve u roku od 15 dana.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1600/2021-2 od 4. siječnja 2022. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Da li zastarni rok za tražbinu iz osnove naknade štete za oduzetu nekretninu teče od dana kada se to zemljište počelo koristiti kao put, odnosno kada je na njemu izgrađena i asfaltirana cesta (prije donošenja Zakona o cestama - NN 84/11) ili od dana upisa tuženog grada kao vlasnika odnosne nekretnine u zemljišnim knjigama?"

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja radi kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

4. Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili odbiti je kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja prema tuženiku za isplatu naknade za oduzetu nekretninu, sada upisanu kao kčbr. ... k.o. K. I., nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, a na kojoj se tuženik upisao kao vlasnik 2016. godine, temeljem Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 148/13 i 92/14, - dalje: ZC).

7. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je prije upisa tuženika predmetna nekretnina bila upisana kao kčbr. ... put selo od 396 m2 i to u suvlasništvu 1. i 2. tužitelja svakoga u ½ dijela, a da je 2016. rješenjem broj Z-4159/2016 od 4. svibnja 2016., kao vlasnik upisan tuženik tj. Grad Karlovac te je čestica upisana kao kčbr. ... nerazvrstana cesta D. od 389 m2, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Karlovca,

- se tuženik upisao kao vlasnik temeljem ZC, te se pravo vlasništva tuženika temelji na odredbi ZC koji u članku 101. propisuje da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, dok je upis prava vlasništva tuženika izvršen temeljem odredbe čl. 102. st. 2. ZC kojom je propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave,

- je sporni put asfaltiran pred nekih 12 godina tj. 2006/2007, da su financiranje asfaltiranja djelomično financirali vlasnici susjednih parcela uz taj put, pa tako i prednici 1. i 2. tužitelja, a djelomično je to sufinancirao Grad Karlovac tj. tuženik,

- i nakon asfaltiranja put koriste vlasnici parcela koje se drže uz put, tako da svatko ispred svog dijela čisti put od smeća i snijega, da je snijeg na asfaltiranom putu na poziv 2. tužitelja svojom ralicom čistio svjedok P., a ponekad je, i to u zadnje dvije godine odnosno od 2016. godine, dolazila i gradska ralica.

8. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen, a prigovor zastare ocijenjen neosnovanim jer:

- se ne može smatrati da je samim asfaltiranjem došlo do faktičkog oduzimanja puta iz posjeda vlasnika, a to kraj činjenice da asfaltiranje puta nije izvršio isključivo Grad svojim sredstvima već su u financiranju sudjelovali i tadašnji vlasnici puta, kao i vlasnici susjednih parcela koje se drže uz put,

- se ne može smatrati da je samim asfaltiranjem puta tuženik tj. Grad Karlovac ušao u posjed i da je asfaltirani put bio na isključivom održavanju Grada Karlovca, jer su i nakon asfaltiranja put i dalje održavali vlasnici puta i vlasnici susjednih parcela koje se drže uz put, tako da je svatko ispred svog dijela čistio, pa su i čistili snijeg, i da je put u pravilu ralicom čistio svjedok P. na poziv 2. tužitelja, ovo time prije što su asfaltirani put ustvari koristili i dalje vlasnici puta i vlasnici parcela uz put za dolazak do svojih parcela tj. dvornih mjesta, a i nedvojbeno je da se nakon asfaltiranja put nije koristio za promet vozila, niti ga je koristio veći broj ljudi u smislu slobodnog korištenja, a kako se definira nerazvrstana cesta prema čl. 2. st. 1. t. 6. ZC,

- tužiteljima asfaltiranjem puta nije oduzet posjed jer su put nastavili i dalje koristiti kao i ranije, zajedno sa svim svojim susjedima, kao korisnicima puta.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U presudama ovoga suda broj Rev x-457/2012 od 25. rujna 2012. i Rev- 1699/2016 od 5. veljače 2020. zbog kojih je revizija dopuštena te na koje se u reviziji poziva i tuženik, navedeno je kako je ''zastarni rok počeo teći upravo kada tužitelji više nisu mogli zahtijevati povrat nekretnine, jer je na zemljištu izgrađena spomenuta cesta – Zelena magistrala'' i da je ''tražbina tužiteljice za isplatu naknade za oduzete nekretnine dospjela u onom trenutku kada ona više nije mogla zahtijevati njihov povrat, a taj trenutak je, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, najkasnije 1994. godina, od kada su sporne nekretnine, kao nerazvrstane ceste, javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze''.

11. U konkretnom slučaju, međutim, prema citiranim utvrđenjima nižestupanjskih sudova predmetno zemljište nije faktički oduzeto iz posjeda tužitelja niti nakon asfaltiranja puta na predmetnom zemljištu jer ''su asfaltirani put ustvari koristili i dalje vlasnici puta i vlasnici parcela uz put za dolazak do svojih parcela tj. dvornih mjesta'' te je ''nedvojbeno da se nakon asfaltiranja put nije koristio za promet vozila, niti ga je koristio veći broj ljudi u smislu slobodnog korištenja, a kako se definira nerazvrstana cesta prema čl. 2. st. 1. t. 6. ZC''.

12. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Zastarni rok za tražbinu iz osnove naknade štete za oduzetu nekretninu teče od dana kada tužitelji više nisu mogli zahtijevati povrat nekretnine, a koji rok ne može početi teći prije nego što je nekretnina uopće faktički oduzeta iz posjeda tužitelja i, ovdje, faktički postala nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi.

13. Naime, u konkretnom slučaju, zbog pod točkama 9. i 11. ovoga obrazloženja citiranih razloga, nije utvrđeno da se navedeno dogodilo prije upisa tuženog Grada kao vlasnika odnosne nekretnine u zemljišnim knjigama, pa je zastarni rok počeo teći 2016. godine, iste godine kada je i podnesena predmetna tužba, kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi. Zato su pravilno ocijenili i istaknuti prigovor zastare neosnovanim.

14. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.