Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kžmp-13/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Patrčević Marušić, kao predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih D. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog D. J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Kmp-66/2022-13 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. J. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. D. J. i opt. ml. pljt. M. B. proglašeni su krivima i to obojica zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st.

1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 te opt. ml. pljt. M. B. zbog počinjenja kaznenog djela krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.

1.1. Za počinjeno kazneno djelo optuženi D. J. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, optuženom ml. pljt. M. B. su po čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo teške krađe kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo krađe kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 ovaj optuženik osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Po čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) sud je optuženom ml. pljt. M. B. naložio da oštećeniku dm-Drogerie markt d.o.o. Zagreb isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva 71,65 €/539,90 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženici su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

3. Protiv navedene presude žali se optuženik D. J. po branitelju Petru Vukasoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud prvostupanjsku presudu preinači i optuženiku izrekne uvjetnu osudu.

3.1. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5. Stranke nisu zatražile da ih se obavijesti o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud nije odlučio da se stranke izvijeste o sjednici ne nalazeći da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

7. Žalba optuženog D. J. nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

9. Žalitelj smatra da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu. U žalbi se naglašava mala kriminalna količina posljedice počinjenja kaznenog djela optuženika, činjenica da isti nije pribavio nikakvu imovinsku korist, da je u počinjenje djela sudjelovao čuvajući "stražu", naglašava se mlađa dob optuženika u vrijeme počinjenja djela, protek vremena i da nakon toga nije činio kaznena djela. U žalbi se uspoređuje pozicija žalitelja s pozicijom optuženog ml. pljt. M. B. i postavlja pitanje kako je drugi optuženik za dva kaznena djela "dobio" uvjetnu osudu. Izricanjem kazne od 6 mjeseci prvostupanjski je sud, prema žalitelju, zanemario odredbe čl. 1. i čl. 41. KZ/11. Žalitelj, stoga, predlaže izricanje blaže kazne uz izricanje uvjetne osude.

10. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika u pobijanoj presudi, pri čemu žalitelj ne osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o ovim činjenicama, već ih samo vrednuje na drugačiji način, spuštajući značenje otegotnih okolnosti i apostrofirajući značenje olakotnih, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud adekvatno vrednovao sve okolnosti na temelju kojih je izabrao odgovarajuću vrstu i mjeru kazne. Naime, kod optuženika je olakotnim vrednovano da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje. Otegotnim mu je vrednovana ranije osuđivanost za istovrsna kaznena djela u četiri navrata za koja djela su mu izricane uvjetne osude (2 puta) i kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro (2 puta), pa na temelju navedenoga prvostupanjski sud zaključuje o sklonosti optuženika činjenju imovinskih kaznenih djela na koju se nije utjecalo blažim vrstama kaznenih sankcija.

10.1. Suprotno od navoda žalbe, ovaj sud drugog stupnja, nalazi da je u svemu ispravna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne optuženiku. Optuženik se na prvoj raspravi očitovao krivim i iznio obranu u kojoj je priznao počinjenje kaznenog djela, osporavajući visinu pribavljene imovinske koristi. Stoga takvo priznanje prvostupanjski sud osnovano cijeni olakotnim, time da se ne radi o potpunom priznanju koje bi bilo sukladno ostalim pribavljenim dokazima, u kojoj situaciji ne bi postojala dužnost suda za izvođenje dokaza radi utvrđivanja sporne činjenice visine ostvarene koristi. Slijedom navedenoga ovakva obrana optuženika nije doprinijela ekonomičnijem vođenju kaznenog postupka. Optuženik je izrazio kajanje i navedeno mu je vrednovano olakotnim. Sud je optuženiku otegotnim vrednovao dosadašnju osuđivanost za istovrsna kaznena djela u 4 navrata, naglašavajući okolnost da su u navedene četiri osude optuženiku izrečene modifikacije kazne zatvora (uvjetna osuda i rad za opće dobro). Navedene sankcije izriču se, odnosno kazna zatvora se zamjenjuje njima, u situacijama povoljne prognoze budućeg ponašanja optuženika i procjene o dovoljnom specijalno preventivnom učinku osude, trajanja roka provjeravanja i odrađivanja rada za opće dobro. Navedeno proizlazi iz samog zakonskog teksta čl. 55. i čl. 56. KZ/11. Naime, rad za opće dobro je zamjena za kratkotrajne kazne zatvora na temelju procjene da će se i zamjenom kazne zatvora ostvariti svrha kažnjavanja (čl. 55. st. 1. KZ/11). Uvjetna osuda je modifikacija kazne zatvora kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo, a pretpostavka je ocjena suda da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela (čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11). Kod žalitelja ta je procjena budućeg ponašanja kod izricanja ranijih uvjetnih osuda i zamjene kazne zatvora radom za opće dobro bila bez odgovarajuće podloge, na što ukazuje počinjenje konkretnog kaznenog djela, pa je s te strane potpuno ispravna odluka o izricanju zatvorske kazne žalitelju.

10.2. Žalitelj je proglašen krivim kao supočinitelj u kaznenom djelu teške krađe, koje djelo je propisano kao kazneno djelo i za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Svojim postupanjem žalitelj je ostvario obilježja tog kaznenog djela, pitanje osobnog ostvarenja imovinske koristi nije odlučno za zaključak da je žalitelj supočinitelj u kaznenom djelu teške krađe, kao niti visina stvarno ostvarene imovinske koristi, jer bi optuženici otuđili bilo koji iznos koji bi pronašli provaljivanjem. Optuženik je u vrijeme počinjenja djela doista imao 23 godine, no navedena dob se u kaznenom zakonodavstvu ne vrednuje posebno, kod čega valja ponovno istaknuti raniju osuđivanost žalitelja, što ukazuje na njegovo dobro shvaćanje što je zabranjeno i kažnjivo ponašanje. Usporedba između dvojice optuženika nije kriterij od kojeg bi ovisio izbor vrste i mjere kazne jer se kazna odmjerava za svakoga optuženika posebno, prema utvrđenim okolnostima od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne. Izricanjem kazne zatvora na donjoj granici zapriječene kazne optuženom D. J. ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu, dok pitanje propisivanja određenih ponašanja kao kaznenih djela iz čl. 1. KZ/11 nije od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Iz ovih razloga žalba optuženog D. J. nije osnovana.

11. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog D. J. kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 12. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić

U zamjenu potpisao sudac

Tomislav Brđanović, v.r.