Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-904/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M., OIB: …, iz Z. D., …, zastupanog po punomoćniku A. I., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. K., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-706/2020-21 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-706/2020-21 od 26. svibnja 2022. pod toč. II i III izreke i u tom dijelu sudi:

Utvrđuje se da ostavinu iza smrti pok. I. M. pok. Š. iz Z. D. čini nekretnina katastarske oznake čest.zem. 5114/9 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela, te se nalaže tuženici M. K. da naknadi tužitelju V. M. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.657,50 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-706/2020-21 od 26. svibnja 2022. pod toč. I izreke (bez vraćanja na ponovno suđenje).

2. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I – Utvrđuje se da ostavinu iza smrti pok. I. M. pok. Š. iz Z. D. čini nekretnina kat. oznake čest.zem. 5114/9 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela te se nalaže tuženici da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.657,50 kn sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ostavinu iza smrti pok. I. M. pok. Š. iz Z. D. čini nekretnina katastarske oznake čest.zem. 5114/9 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela te se nalaže tuženici da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude".

III – Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog pod toč. I.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II i III izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu, te obveže tuženika na plaćanje troškova postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku, i to time što je zaključio glavnu raspravu bez pitanja stranaka imaju li daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno ustraju li u saslušanju svjedoka predloženih od strane tužitelja, na što je tužitelj reagirao posebnim prigovorom i primjedbama na zapisnik od 27. travnja 2022., na što sud prvog stupnja nije reagirao niti je u obrazloženju pobijane presude naveo valjane razloge. Sud prvog stupnja paušalno je odbacio istinitost iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, posebno N. T., koji je razložno i argumentirano iskazivao, a po istom modelu zaključivanja sud ne uvažava iskaze Z. i S. P., a ujedno zanemaruje i priložene račune o plaćanju izvedenih radova i drugu dokumentaciju priloženu spisu, te bezrazložno odustaje od već određenog građevinskog vještačenja. Smatra kako sud prvog stupnja nije dao valjane razloge zbog čega je odbio prvi tužbeni zahtjev i prihvatio eventualni zahtjev.

3. Žalbu i dopunu žalbe protiv citirane presude u dijelu pod toč. I izreke izjavila je tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku. Sud prvog stupnja provodi dokaz koji strane nisu predložile, a dosljedno tome nije ni prihvaćen pri zaključenju prethodnog postupka. Nadalje, ne daje nikakvo valjano obrazloženje za svoj stav da ukoliko je otac ostavitelja i darovao neki novac tužitelju da financira gradnju da bi se radilo o darovanom novcu, koji bi po tom osnovu bio tužiteljev. Također, sud prvog stupnja ne daje valjano obrazloženje zbog čega iskaz svjedokinje D. B. smatra instruiranim, kao i zbog čega ne poklanja vjeru iskazu svjedoka V. M. te ne daje valjano obrazloženje zbog čega stranački iskaz tuženice smatra nevjerodostojnim. Sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio činjenično stanje bazirajući ga isključivo na oporuci za koju neovlašteno se pozivajući na predmet Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2495/2014 ističe da je dokazano da bi prednik tužitelja potpisao spornu oporuku, da bi bio pismen i da bi u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Iz iskaza svjedoka S. i Z. P. za uočiti je da isti ne znaju ništa o gradnji kuće tužitelja na predjelu mjesta B. te se da zaključiti da se isti radije priklanjaju tvrdnji da ne znaju, nego da kažu ono što znaju, a što ne bi išlo u prilog nekoj od stranaka, konkretno tužitelju. Sam tužitelj u vezi predmetne kuće u Zadru izjavljuje da je kuća građena 1961. kada je on imao 11 godina, pa se postavlja pitanje koja sredstva može uložiti dijete od 11 godina. Sud prvog stupnja valjano elaborira u toč. 5. u pogledu priložene dokumentacije, a što se tiče računa o nabavi materijala za kuću pravilno zaključuje za koju kuću je nabavljen materijal, da li za spornu ili onu koju je tužitelj gradio u B. i u međuvremenu prodao.

3.1. U dopuni žalbe tuženica ističe kako sud prvog stupnja dopušta da bi otac stranaka sudjelovao u gradnji financiranja, suprotno navodima iz oporuke, ali to financiranje podvodi pod darovanje i kako je navedeno dar bi bio tužiteljev. Sud prvog stupnja financiranje oca stranaka, pa makar i djelomično, nikako nije mogao tretirati darovanjem te njegovo svođenje na darovanje je pogrešan činjenični zaključak i pogrešna primjena materijalnog prava. Posebno napominje kako iz stranačkog iskaza tuženice slijedi da bi otac bio jedini koji je financirao kompletnu gradnju.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. Tužitelj i tuženica ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da u postupanju suda prvog stupnja nije bilo nezakonitosti, stranke su uredno pozivane na ročišta, kao i svjedoci koji su predlagani, te je tužitelju i tuženici na taj način omogućeno raspravljanje pred sudom.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbama ukazuju tužitelj i tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi da ostavinsku imovinu zajedničkog prednika stranaka pok. I. M. čini čest. zem. 5114/9 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela, te eventualni zahtjev postavljen u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP radi utvrđenja da ostavinu iza smrti pok. I. M. čini navedena nekretnina u suvlasničkom dijelu od 1/3 dijela, s tvrdnjom da je svojim osobnim sredstvima i radom doprinio povećanju i stvaranju imovine pok. oca na predmetnoj nekretnini.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je predmetnu nekretninu temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 22. rujna 1963. zajedno sa svojim bratom F. kupio pok. I. M., da je u predmetu istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-2495/2014, koji se vodio radi utvrđenja ništetnosti oporuke I. M., odnosno poništenja iste oporuke, utvrđeno kako je oporučitelj I. M. potpisao oporuku, da je isti bio pismen i da je u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje, pa kraj činjenice da sam I. M. u oporuci ističe da je tužitelj vlastitim sredstvima u potpunosti o svom trošku obnovio kuću i doprinio gradnji u omjeru od 2/3 dijela, to je udovoljio eventualnom tužbenom zahtjevu tužitelja, a odbio glavni zahtjev postavljen na utvrđenje suvlasništva ostavitelja na udjelu od 1/5 na spornoj nekretnini.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je u ostavinskom postupku iza zajedničkog prednika stranaka, njihovog oca pok. I. M., proglašena oporuka ostavitelja kojom tužitelju zbog izvršenih ulaganja priznaje pravo vlasništva na 2/3 dijela kuće i okućnice oznake čest. zem. 5114/9 k.o. Z., dok sebe smatra vlasnikom za preostalih 1/3 dijela, kojim raspolaže na način da ga ostavlja svom sinu V., ovdje tužitelju. Oporuka ostavitelja je proglašena te ni na koji način nije stavljena izvan snage, odnosno poništena, niti su stranke takvo što tijekom postupka tvrdile.

12. Tužitelj smatra da je u obnovi predmetne nekretnine doprinio više nego što mu to otac priznaje u oporuci i to on u omjeru od 4/5 dijela, a otac u omjeru od 1/5 dijela, zbog čega je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-3262/15 od 6. svibnja 2019, između ostalog, prekinut ostavinski postupak i ovdje tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka protiv sunasljednice, ovdje tuženice, radi utvrđenja te sporne činjenice, sukladno odredbama čl. 222. st. 1. i 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje ZN).

13. Odredbom čl. 222. st. 1. ZN propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, s tim da će u smislu st. 2. na način predviđen odredbom stavka 1. toga članka sud postupiti osobito ako su sporne činjenice: 1. o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje, 2. o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, 3. o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, 4. je li se neka osoba odrekla nasljedstva.

14. Međutim, u konkretnom slučaju, a s obzirom da tužitelj tvrdi da je živio u zajednici s ostaviteljem i svojim radom, odnosno davanjima pridonio da se ostaviteljeva imovina poveća, radi se o pretpostavkama koje regulira odredba čl. 75. ZN, pa kako se činjenice koje ističe odnose na sastav ostavinske imovine pok. oca, to se u slučaju kada su te činjenice sporne prilikom upućivanja na parnicu primjenjuju odredbe čl. 224. ZN.

15. Tužitelj predmetnom tužbom ne traži izdvajanje iz ostavine pok. oca udjela koji odgovara njegovu doprinosu povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine u odnosu na čest. zem. 5114/9 k.o. Zadar, već je predmet glavnog zahtjeva tužitelja da se utvrdi da ostavinsku imovinu zajedničkog prednika stranaka pok. I. M. čini ta nekretnina u suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela. Sud u parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 2. ZPP, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

15.1. Budući da sam tužitelj i tijekom ostavinskog postupka, a i u tužbi ističe činjenicu da je prednik stranaka suvlasnik sporne nekretnine u udjelu od 1/5 dijela, dok tuženica smatra da bi otac bio vlasnik za cijelo iste nekretnine, a u većem je zahtjevu sadržano manje, to je očito nesporna činjenica između stranaka da je pok. Ivan Marušić zasigurno suvlasnik sporne nekretnine barem u udjelu od 1/5 dijela, slijedom čega je valjalo udovoljiti glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja.

16. Međutim, utvrđenjem da u ostavinsku imovinu pok. I. M. ulazi sporna nekretnina u suvlasničkom udjelu od 1/5 dijela nije riješeno o činjenici o kojoj ovisi pravo tužitelja koji tvrdi da je suvlasnik na spornoj nekretnini, zbog izvršenih ulaganja, u udjelu od 4/5 dijela, za koji udjel je bilo nužno tražiti izdvajanje iz ostavine pok. I. M., u kojem pravcu u konkretnom slučaju nije postavljen tužbeni zahtjev.

17. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju, koji je u cijelosti uspio s postavljenim glavnim zahtjevom, je po odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, trebalo priznati parnični trošak u iznosu od 15.657,50 kn, koji je sud prvog stupnja pravilno obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22.)

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP, preinačiti presudu suda prvog stupnja pod toč. II i III izreke i u tom dijelu odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Kako se eventualno kumulirani zahtjev, u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, ističe u tužbi tako da ga sud prihvati ako utvrdi da onaj glavni nije osnovan, dakle, ne traži da se prihvate oba zahtjeva, a u konkretnom slučaju je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je glavni zahtjev osnovan, to je, stoga, eventualno postavljeni zahtjev tužitelja bespredmetan, slijedom čega je valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja pod toč. I izreke, bez vraćanja na ponovno suđenje.

Zadar, 12. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.