Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1623/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Z., Stalne službe u S., protiv tuženice R. Š. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz OD T. M. i P. odvjetnicima iz Z., radi iseljenja, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ps-1/2022 od 20. lipnja 2022., 12. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Republike Hrvatske, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ps 1/22 od 20. lipnja 2022., Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ps 1/22 od 20. lipnja 2022. u točki I. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačuje se citirano prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke i rješava:

„Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

III. Nalaže se tuženici R. Š. da naknadi tužiteljici Republici Hrvatskoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 33,18 eur[1] / 250,00 kn (slovima: tridesetri eura osamnaest centi / dvjestopedeset kuna), dok se odbija tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 33,18 eur / 250,00 kn (slovima: tridesetri eura osamnaest centi / dvjestopedeset kuna) kao neosnovanim.

O.

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I: izreke određeno je da je tužba tužiteljice povučena, točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 207,37 eur/1.562,50 kn.

2.Prvostupanjsku odluku pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:

-da je 31. prosinca 2021. zaprimljena kod suda tužba tužiteljice, kojom je ista tražila da se: a) naloži tuženici da iseli iz stana na adresi u S., te da ga preda slobodnog od osoba i stvari u roku od 15 dana, b) da se naloži tuženici da isplati tužiteljici iznos od 384,08 eur / 2.893,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

-da je 8. ožujka 2022. u spis zaprimljen podnesak tužiteljice kojim izvješćuje sud da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 384,08 eur / 2.893,88 kn jer da je tuženica podmirila taj dio tužbenog zahtjeva, te je ujedno zatražena naknada troška u odnosu na taj dio zahtjeva u iznosu od ukupno 132,72 eur / 1.000,00 kn, dok je tužiteljica ustrajala kod preostalog tužbenog zahtjeva na iseljenje,

-da na ročište zakazano za 20. lipnja 2022. nije za tužiteljicu nitko pristupio iako je dostava poziva bila uredno iskazana, dok je pristupio pun. tuženice koji se nije želio upustiti u raspravljanje.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja pozivom na čl. 291. st.4. ZPP-a, zaključuje da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za presumirano povlačenje tužbe tužiteljice u cijelosti, te odlučuje kao u točki I. izreke rješenja, a odluku o trošku temelji na čl. 158. st.1. ZPP-a.

9.Obzirom na prednje, neutemeljenim drži ovaj sud stav tužiteljice u dijelu u kojem pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke kojom je utvrđeno da je tužba tužiteljice povučena.

Naime, sukladno ranijim utvrđenjima, neprijeporno je da je tužiteljica podneskom od 8. ožujka 2022. povukla zahtjev za isplatu, zbog udovoljenja istom od strane tuženice. No, isto tako, neprijepornim drži ovaj sud da su na ročištu od 20. lipnja 2022. bili ispunjeni uvjeti za presumirano povlačenje tužbe tužiteljice u odnosu na preostali tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed.

Pri tome je ovaj sud vodio računa o činjenici da se presumirano povlačenje u smislu čl. 291. st.4. ZPP-a odnosi samo na zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, no uvažavajući, no kako je prethodno tužiteljica ipak povukla zahtjev koji se odnosi na isplatu, to je u konačnici tužba tužiteljice ipak u cijelosti povučena, zbog čega se ukazuje pravilnom odluka suda prvog stupnja sadržana u točki I. izreke pobijanog rješenja.

10.1.Međutim, u pravu je tužiteljica kada pobija odluku o parničnom trošku, koju je prvostupanjski sud donio primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a, što ovaj sud smatra pogrešnim.

U svezi ovog, valja ukazati na činjenicu da je iz preslike uplatnica kojima je tuženica udovoljila zahtjevu tužiteljice za isplatu razvidno da je isplate izvršila 11. siječnja 2022., dakle nakon podnošenja tužbe tužiteljice. Sukladno tome, prosudba je ovog suda, da se o zahtjevu stranaka za naknadu troškova postupka ni u kom slučaju nije moglo odlučivati pozivom na čl. 154. st.1. ZPP-a, kako je to učinio prvostupanjski sud.

10.2.Naime, polazeći od toga da je došlo do presumiranog povlačenja zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed iako tuženica istome nije udovoljila, a da je tuženica zahtjevu za isplatu udovoljila nakon pokretanja ove parnice, nepobitno proizlazi da bi tuženica pozivom na čl. 158. st.1. ZPP-a imala pravo na trošak u odnosi na povučeni zahtjev, a tužiteljica pravo na trošak u odnosu na zahtjev kojem je tuženica udovoljila, što znači da je svaka stranka uspjela s 50% u ovoj pravnoj stvari.

Shodno tome, stav je ovog suda da u ovom slučaju svaka stranka snosi svoj parnični trošak u smislu čl. 154. st.4. ZPP-a.

10.3.Obzirom na do sada izloženo, valjalo je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, preinačiti odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke, te odrediti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

11.Budući da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice, preinačena pobijana odluka u točki II. izreke, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tužiteljice, uz primjenu čl. 154. st.2. u svezi čl. 162. ZPP-a, obzirom na uspjeh s izjavljenom žalbom, koji u konkretnom slučaju iznosi 50%.

Stoga se dosuđeni trošak odnosi na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn ukazuje neosnovanim.

12.Zbog iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovane žalbu tužiteljice, i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke pozivom na čl. 380.t.2. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe, preinačiti točku II. izreke pobijane odluke, primjenom čl. 380.t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 12. srpnja 2023.

Sutkinja

Svjetlana Pražić, v.r.