REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1157/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., protiv tuženika – protutužitelja AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o., Sinj, Miljenka Buljana 2, OIB 79427305365, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3963/2021-2 od 7. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-565/2018 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se.
Obrazloženje
1. Stranke u prijedlozima za dopuštenje revizije predlažu dopustiti reviziju protiv dijelova presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3963/2021-2 od 7. listopada 2021. u kojima nisu uspjele u sporu.
2. Odgovora na prijedloge nije bilo.
3. Tužbeni zahtjev radi isplate 876.310,50 kn pravomoćno je prihvaćen za iznos od 485.341,20 kn jer je drugostupanjski sud utvrdio da su pravni prednici stranaka sklopili 27. prosinca 1990. ugovor kojim su regulirali međusobne odnose na način da se pravni prednik tuženika obvezao da će 20% pozitivnih i negativnih efekata u poslovanju Stanice za tehnički pregled vozila izdvajati za Teretni promet p.o. Pravni prednik tužitelja je u stečajnom postupku kupio nekretnine i prava tvrtke Teretni promet Sinj u stečaju te su stranke 17. travnja 1998. sklopile kupoprodajni ugovor, a predmet kojega ugovora je i 20% pozitivnih i negativnih efekata u poslovanju Stanice za tehnički pregled. Tuženik nije dokazao negativne efekte, dok je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju naplatio od treće osobe utuženi iznos na ime mjesečnih zakupnina. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen za iznos od 390.963,30 kn zbog zastare, primjenom čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO).
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
''Da li zastara za potraživanje isplate po osnovi 20% pozitivnih efekata u poslovanju trgovačkog društva, odnosno u konkretnom slučaju Stanice za tehnički pregled vozila “Autoprijevoz“, u godini za koju se potražuje isplata 20% pozitivnih efekata može početi teći prije proteka/isteka godine za koju se potražuje predmetna isplata, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Uzz-38/2010-6 od 09.01.2018. i pravilnu primjenu odredbi Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o računovodstvu i Zakona o porezu na dobit?
Da li tražbina tužitelja koji potražuje od tuženika isplatu 20% pozitivnih efekata u poslovanju Stanice za tehnički pregled vozila “Autoprijevoz“ temeljem čl. 4. Ugovora od 27.12.1990. godine predstavlja tražbinu koja proizlazi iz ugovora i na koju se primjenjuje zastarni rok od 5 godina u skladu s odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1711/2000-2 od 11.03.2004.?
Da li u smislu čl. 392. st. 3. Zakona o obveznim odnosima vođenje postupka između istih stranaka po istoj pravnoj osnovi potraživane tražbine i donošenje u tom postupku pravomoćne presude s kojom je utvrđena/suđena obveza tuženika (dužnika) da isplati tužitelju (vjerovniku) predmetnu tražbinu dovodi do prekida zastarijevanja potraživanja tražbine tužitelja (vjerovnika) prema istom tuženiku (dužniku) iz iste pravne osnove za daljnje iznose potraživane tražbine koja se potražuje po istom pravnom osnovu po kojemu se potraživala predmetna tražbina i u tome ranije pravomoćno okončanom sudskom postupku i u kojem slučaju zastara ponovno počinje teći od dana pravomoćnog okončanja ranije vođenog sudskog postupka, odnosno, da li je vođenje postupka pred Trgovačkim sudom u Splitu P- 453/2013 koji je pravomoćno okončan 2017. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-2644/2014-2 od 16.05.2017., a u kojem postupku je ovdje tuženik obvezan isplatiti ovdje tužitelju tražbinu po istom pravnom osnovu koja se potražuje i u ovoj pravnoj stvari za daljnje razdoblje (u ranije pravomoćno okončanoj parnici i u ovoj parnici potražuje se isplata 20% pozitivnih efekata u poslovanju Stanice za tehnički pregled vozila “Autoprijevoz“ temeljem/osnovom Ugovora od 27.12.1990.), došlo do prekida zastare u odnosu na traženje isplate ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku po istom pravnom osnovu, samo za drugo razdoblje, te da li je zastara mogla početi teći tek od dana donošenja pravomoćne presude u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P-453/2013, pa da li je osporena presuda Visokog trgovačkog suda RH u protivnosti sa pravnim stajalištima Vrhovnog suda RH izraženima u odlukama Rev-2124/2012-4 od 02.10.2018. i Revr-371/2005-2 od 13.06.2006.?''
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
''Predstavlja li imovina ortaštva zajedničku imovinu ortaka (čl. 647. b. st. 3. ZOO-a), te je li s obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora između prednika stranaka 1990. godine, ortak u mogućnosti raspolagati svojim ulogom i svojim udjelom iz te zajedničke imovine, te je li ovlašten zahtijevati njenu diobu, a sve u duhu važećeg propisa koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora?
b.) Je li moguće na ugovor o ortakluku iz 1990 . godine primijeniti odredbe ZOO-a iz 1994. godine, tj. retroaktivno primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima?
c.) Je li se žalbeni sud i u žalbenom postupku u obvezi očitovati o pravnom stajalištu stranke u parničnom postupku, odnosno, čini li sud bitnu povredu postupka u situaciji kada se ne očituje o postavljenom pravnom pitanju stranke u parnici i odbija obrazložiti zašto ne primjenjuje određene zakonske odredbe, na kojima stranka uporno kroz postupak i u žalbi inzistira?
d.) Da li otvaranje stečaja nad određenim pravnim subjektom podrazumijeva prekidanje zastare u odnosu na tražbine stečajnog dužnika koje su egzistentne do trenutka otvaranja stečaja, te je li dužnik stečajnog dužnika nakon otvaranja stečaja zadržao sve prigovore koje je imao do tada i prema novom vjerovniku – sljedniku stečajnog dužnika?
e.) Je li prigovor zastare podrazumijeva i prigovor zastare prava na naplatu potraživanja koja izviru iz Ugovora o povremenim davanjima, odnosno, je li nastupila zastara prava podnošenjem tužbe 1999. godine, a povodom povremenih tražbina koja izviru iz ugovora iz 1990. godine, a po kojem ugovoru dužnik nije vršio niti jedno plaćanje?''
6. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.
7. Niti jedno od pitanja koje u prijedlogu postavlja tužitelj nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s čim u vezi se u odlukama ovoga suda na koje se tužitelj poziva u prijedlogu radi o drukčijim činjeničnim i pravnim situacijama (ne radi se o naplati 20% mjesečnih zakupnina koje tužitelj na temelju sklopljenog ugovora potražuje od tuženika u ovom postupku, nego o sukcesivnom utuživanju buduće štete i naplati poreza na dobit). Osim toga, u pogledu pravnog shvaćanja o zastari, pobijana drugostupanjska presuda je u skladu s presudom ovoga suda broj Revt 523/2017-3 od 2. prosinca 2020. koja je donesena u parničnom postupku između istih stranaka, na temelju iste činjenične i pravne osnove, samo za ranije razdoblje.
8. S druge strane, prva dva pitanja koja postavlja tuženik nisu važna za odluku u sporu. To iz razloga jer polaze od pogrešne postavke da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o ortaštvu i da su nižestupanjski sudovi retroaktivno primijenio odredbe ZOO iz 1994. godine. Nadalje, tuženik nije, sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, u prijedlogu iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP niti za jedno pitanje (nije čak ni tvrdio da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu), a pobijana presuda je i u tom dijelu u skladu s presudom ovoga suda broj Revt 523/2017-3 od 2. prosinca 2020. koja je donesena u parničnom postupku između istih stranaka, na temelju iste činjenične i pravne osnove, samo za ranije razdoblje.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
Broj zapisa: 9-3085d-06a46
Kontrolni broj: 022a2-e0ad2-e3d27
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
