REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-1811/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, suca izvjestitelja, i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CITO d.o.o., Slavonski Brod, Imotska 4, OIB 70290090421, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet odvjetnik iz Slavonskog Broda protiv tuženice OPĆINA BEBRINA, Bebrina, Bebrina 83, OIB 52630455645, koju zastupa punomoćnica Monika Trkulja, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-208/2021-18 od 4. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-208/2021-18 od 4. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-208/2021-18 od 4. ožujka 2022. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Utvrđuje se da Ugovor o građenju BR.MN 7/2021 „Izgradnja pješačkog biciklističke staze u naselju Kaniža - Savska ulica” od 8. lipnja 2021. godine, koji je sklopljen između tužitelja CITO d.o.o., Imotska 4, Slavonski Brod, OIB: 70290090421 i tuženika OPĆINE BEBRINA, Bebrina 83, 35254 Bebrina, OIB: 52630455645 nije raskinut. 2. Nalaže se tuženiku OPĆINI BEBRINA, Bebrina 83, 35254 Bebrina, OIB: 52630455645 da tužitelju CITO d.o.o., Imotska 4, Slavonski Brod, OIB: 70290090421 izvrši uplatu 74.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.7.2021. godine do isplate. 3. Nalaže se tuženiku OPĆINI BEBRINA, Bebrina 83, 35254 Bebrina, OIB: 52630455645 da tužitelju CITO d.o.o., Imotska 4, Slavonski Brod, OIB: 70290090421 naknadi troškove postupka koliko budu iznosili.“ U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn u roku od petnaest dana.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tvrdi da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da je odlučna činjenica tumačenje obveze dostave jamstva za uredno ispunjenje ugovora iz točke 7.6.2. Dokumentacije o nabavi KLASA: 340-01/21-01/1, UR.BROJ: 2178/02-04-21-15 koja je bila javno objavljena 12. ožujka 2021. Ono što je bitno za sudski spor je sadržano u članku 15 Ugovora, pod naslovom „Jamstvo za uredno ispunjenje ugovora”, kojim se regulira obveza tužitelja da je dužan u roku 30 dana dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora za slučaj neurednog ispunjenja u iznosu 10 % od vrijednosti ugovora bez poreza na dodanu vrijednost. Nadalje se navodi da ukoliko dođe do ne dostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora u roku, da naručitelj može pristupiti raskidu ugovora. Unatoč ovoj ugovorenoj odredbi tuženik je raskinuo predmetni Ugovor 31. dan, iako je tužitelj mailom najavio tuženiku ranije da banka neće moći izdati jamstvo do 30. dana, nego da će doći do kašnjenja nekoliko dana. Ovo su potvrdile u svom iskazu parnične stranke, kao i svi svjedoci saslušani u postupku. Zbog toga smatra da je tužitelj opravdano zatražio produljenje roka za nekoliko dana, jer zbog načina rada banke nije mogao ranije ispuniti svoju obvezu, a na što nije mogao utjecati. Službenik banke, kao svjedok je jasno naveo da se takva garancija može ishoditi za nekoliko dana pa sve do šest mjeseci, a opće poznato je da učinkovitost i brzina rada svake organizacije, pa i bankarske ovisi o godišnjim odmorima, COVID-19 situaciji i ostalim okolnostima. Stoga smatra da je kašnjenje bilo opravdano, te nije ovisilo o postupku tužitelja. Također, poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima koji u čl. 368. regulira da se Ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze, što svakako spada u predmetni slučaj, a na koji tužitelj nije mogao utjecati. Tvrdi da je Općina Bebrina postupila protivno dobrim običajima poslovanja.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se u cijelosti protivi tužiteljevim žalbenim navodima i predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, a za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznio valjane razloge koje imaju uporišta u sadržaju izvedenih dokaza. Stoga ovaj sud ne nalazi povreda u postupanju prvostupanjskog suda na koje tužitelj žalbom upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), kao ni onih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjevi za utvrđenje da Ugovor o građenju BR.MN 7/2021 „Izgradnja pješačkog biciklističke staze u naselju Kaniža - Savska ulica” od 8. lipnja 2021., koji je sklopljen između tužitelja i tuženika (u daljnjem tekstu: Ugovor) nije raskinut obaviješću tuženika od 9. srpnja 2021. te je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos od 74.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2021. do isplate po osnovi stečenog bez osnove budući da je aktivirao jamstvo banke za ozbiljnost ponude i naplatio predmetni iznos.

7. Između stranaka nije sporno da su nakon provedenog postupka javne nabave 8. lipnja 2021. sklopile Ugovor, da je tužitelj na temelju tog Ugovora bio dužan tuženiku dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, da to nije učinio i da je tuženik dostavio tužitelju Obavijest o raskidu tog Ugovora od 9. srpnja 2021. i aktivirao jamstvo banke za ozbiljnost ponude, koje jamstvo je tuženik opozvao jer je tužitelj sam tuženiku uplatio iznos od 74.000,00 kn (kolika je bila obveza po jamstvu banke za ozbiljnost ponude).

8. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li raskinut odnosno je li i nadalje na snazi Ugovor o građenju BR.MN 7/2021 „Izgradnja pješačkog-biciklističke staze u naselju Kaniža - Savska ulica” od 8. lipnja 2021. koji je sklopljen između stranaka kao ugovor o javnoj nabavi nakon provedenog postupka javne nabave.

9. Odredbom čl. 15. Ugovora stranke su ugovorile da je tužitelj kao izvođač obvezan najkasnije u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora dostaviti tuženiku kao naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke naplative od banke na prvi poziv, bez prava prigovora, na iznos koji pokriva visinu od 10% vrijednosti Ugovora (bez PDV-a), s rokom važenja do najmanje 60 dana od ugovorenog roka za izvršenje radova (st. 1.). Ukoliko izvođač ne dostavi jamstvo najkasnije u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora, a prije isteka jamstva za ozbiljnost ponude, naručitelj ima pravo raskinuti Ugovor i naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude (st. 2.). Umjesto dostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije, izvođač ima mogućnost uplatiti novčani polog u traženom iznosu visine jamstva (st. 5.).

10. Neosnovan je žalbeni navod kojim tužitelj ističe da tuženik nije mogao raskinuti predmetni Ugovor jer da mu je prije toga trebao ostaviti primjeren naknadni rok za ispunjenje obveze dostave jamstva. Naime, iz same odredbe čl. 15. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da je rok bitan sastojak navedenog Ugovora, a sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima. To iz razloga što su stranke izričito naznačile da ukoliko tužitelj u roku od trideset dana od dana potpisivanja predmetnog Ugovora ne dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora ili ne uplati novčani polog u traženom iznosu, tuženik ima pravo raskinuti ugovor i naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude.

11. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj neosnovano poziva na činjenicu da izdavanje garancije ne ovisi o tužitelju već o banci, kao i da navedena okolnost u konkretnom slučaju ne predstavlja višu silu kako je to propisano odredbom čl. 343. Zakona o obveznim odnosima.

12. U slučaju da tužitelj nije mogao dostaviti tuženiku jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u ugovorenom roku (kako tvrdi zbog rada banke), imao je mogućnost u istom roku uplatiti tuženiku novčani polog u traženom iznosu, a ni to nije učinio.

13. Stoga, iako je tužitelj imao rok od trideset dana od sklapanja ugovora za dostavu ili jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije ili za uplatu novčanog pologa u traženom iznosu, te kako navedeno nesporno nije učinio - ispunile su se ugovorene pretpostavke za raskid ugovora.

14. Naime, Tuženik je bio u obvezi raskinuti predmetni ugovor i postupiti sukladno odredbi čl. 15. Ugovora kao i čl. 307. st. (7) t. 4. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16; dalje: ZJN), koja odredba glasi:„(7) Iznimno, javni naručitelj obvezan je nakon donošenja odluke o odabiru ponovno rangirati ponude sukladno odjeljku A ovoga poglavlja te izvršiti provjeru sukladno članku 263. ovoga Zakona, ne uzimajući u obzir ponudu prvotno odabranog ponuditelja, te na temelju kriterija za odabir ponude donijeti novu odluku o odabiru ili, ako postoje razlozi, poništiti postupak javne nabave, ako prvotno odabrani ponuditelj: 4. nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na izvršenje, ako je zahtijevano u dokumentaciji o nabavi.“, odnosno, ponovno rangirati ponude i izvršiti provjeru ne uzimajući u obzir prvotno odabranog ponuditelja CITO d.o.o., što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Upravo sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tuženik je ponovno rangirao ponude te donio odluku o odabiru sljedećeg najpovoljnijeg ponuditelja.

15. Također, pozivanje tužitelja na odredbu čl. 368. Zakona o obveznim odnosima je neosnovano jer propust tužitelja da dostavi jamstva za uredno ispunjenje ugovora u određenom roku ne predstavlja neznatan dio obveze.

16. Između stranaka je nesporno da je jamstvo za ozbiljnost ponude u iznosu od 74.000,00 kn, između ostalog, po natječajnog dokumentaciji predviđeno za slučaj nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora, a sukladno čl. 217. ZJN-a.

17. Također je nesporno da je tužitelj sam platio ovaj iznos na račun tuženika 27. srpnja 2021., a tako proizlazi i iz izvatka Privredne banke d.d. Zagreb, te iskaza svjedoka Ivana Kovačevića i zakonskog zastupnika tuženika. Nesporno je i da je tuženik nakon što je tužitelj sam tuženiku uplatio navedeni iznos opozvao zahtjev za plaćanje po izdanoj po bankarskoj garanciji za ozbiljnost ponude te banka na temelju te garancije nije izvršila isplatu.

18. Stoga, na temelju navedenih nespornih činjenica, tužitelj od tuženika nema pravo zahtijevati vraćanje iznosa od 74.000,00 kn po osnovi stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 112. st. 1. tog Zakona pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je neosnovan i ovaj dio tužbenog zahtjeva. Isto tako je neosnovan žalbeni navod da je tužitelj sam izvršio predmetnu uplatu ne zato što je to stvarno htio već zato što bi u banci da to nije učinio izgubio kredibilitet. Navedeno ne pobija zaključak da je tužitelj sam izvršio uplatu znajući, kako sam kaže, da nije dužan platiti pa nema pravo zahtijevati vraćanje jer nije zadržao pravo na povrat, nije to učinio da bi izbjegao prisilu niti je ta isplata zavisila od ispunjenja nekog uvjeta.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. t. 1. ZPP-a).

Zagreb, 12. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas v.r.