REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 843/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. C. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P., protiv tuženice Udruge braniteljica Domovinskog rata RH iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u V., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-150/2020-2 od 15. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-68/2019-13 od 16. prosinca 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužiteljice se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da Odluka o otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2019. nije dopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se tužiteljicu vrati na posao. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kuna, dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
7.1. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2019., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženice nije prestao i zahtjev tužiteljice da je tuženica vrati na posao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužiteljica sa tuženicom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme od 13. svibnja 2019. do 22. veljače 2021., za radno mjesto „geronto domaćica“,
- da iz Ugovora o radu proizlazi da se radnik obvezuje do veljače 2020. svladati sve uvjete, zahtjeve i kompetencije navedene u projektu koji se odnosi na navedeno radno mjesto, da ocjena o tome je li radnik svladao navedene aktivnosti u traženom roku donosi se na temelju vrednovanja pružatelja usluga, te u slučaju da radnik navedene uvjete, zahtjeve i kompetencije ne svlada u navedenom razdoblju, da isti može biti razlog otkazu ugovora o radu (članak 3.),
- da je u članku 9. Ugovora o radu ugovoreno da se ugovor može redovito otkazati i u slučaju neispunjenja članka 3. ovog ugovora,
- da pojedini korisnici pomoći u kući kojima je tuženica pružala usluge preko geronto domaćice nisu bile zadovoljne radom tužiteljice (K. B. i M. V.), da je tužiteljica odlazila s posla prije završetka radnog vremena, da je neuredno vodila dnevnik, da se nije javljala na telefon poslodavcu kako bi poslodavac utvrdio nazočnost na poslu,
- da je tuženica pismeno (3. srpnja 2019.) upozorila tužiteljicu na radne obveze i propuste,
- da je i nakon pisanog upozorenja tužiteljica izostajala s posla, izbjegavala korisnike i ne obavljala poslove za koje je sklopila Ugovor o radu,
- da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 8. srpnja 2019. zbog kršenja obveze iz radnog odnosa.
10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, zaključivši da je Odluka o otkazu dopuštena, jer je tužiteljica i nakon pisanog upozorenja, kršila obveze iz radnog odnosa, što predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja pa da su stoga ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).
11. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 3. ZR je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (između ostalih) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
12. Prema shvaćanju ovoga suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR kada je ocijenjeno da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici zakonita i dopuštena. Naime, tuženica je dokazala tužiteljičino kršenje obveza iz radnog odnosa (odlazak s posla prije isteka radnog vremena, neuredno vođenje dnevnika i dr.), nekvalitetno obavljanje radnih zadataka (poslova koji se svode na održavanje čistoće u kućanstvu kod korisnika), a takvo opetovano kršenje obveza iz radnog odnosa, predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.
13. Nadalje, odredbom članka 119. stavak 2. ZR je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
14. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe revizijski navod da je tužiteljici trebalo biti omogućeno iznošenje obrane. Naime, propust poslodavca da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem radnika omogući iznošenje obrane samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, jer postoje okolnosti (tužiteljica je već bila upozoravana) zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stoga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i odredbe članka 119. stavak 2. ZR.
15. Odredbom članka 135. stavak 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
16. Kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe članka 135. stavak 3. ZR tužiteljica zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz. Takvi navodi u kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
18. Tuženici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 12. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
