Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-749/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Brodotrogir d.d. Trogir, Put brodograditelja 16, OIB 02610134628, zastupanog po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Mariji Ljubičić Kuzmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2016/2022-9 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2016/2022-9 od 31. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2016/2022-9 od 31. ožujka 2023 u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i tužba se odbacuje.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da ne postoji nenovčana tražbina – vraćanja na rad tuženika radi ostvarenja koje je određena ovrha rješenjem Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-301/13 od 18. siječnja 2014., temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-38/2013 od 18. lipnja 2013. (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.546,19 EUR/26.718,75 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ne postoji nenovčana tražbina vraćanja na rad prema tuženiku utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-570/11 od 8. veljače 2013., zbog čijeg ostvarenja je rješenjem o ovrsi istoga suda, poslovni broj Ovr-301/13 od 28. siječnja 2014. određena ovrha.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da nenovčana tražbina vraćanja tužitelja na rad određena ovršnom ispravom – pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013., više ne egzistira, jer je tužitelj kao poslodavac u međuvremenu novom odlukom od 16.7.2012. tuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu.

7. Između stranaka nije sporno da je presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013. utvrđen nezakonitim redovni otkaz ugovora o radu koji je tužitelj kao poslodavac dao tuženiku, te mu je naloženo da vrati tuženika (tamo tužitelja) na rad. Nije sporno niti da je temeljem navedene ovršne isprave rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-301/2013 od 28. siječnja 2014. određena ovrha radi vraćanja ovrhovoditelja (ovdje tuženika) na rad na poslove voditelja objekta AKZ, koje je obavljao prije otkazivanja ugovora o radu od 19.11.2011. Konačno nije sporno da je tužitelj 16.8.2012. izvanredno otkazao tuženiku ugovor o radu, te da je tuženik 22. listopada 2014. stekao uvjete za starosnu mirovinu. U stadiju žalbe i dalje je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetni ovršni postupak Ovr- 8287/15 (ranije Ovr-301/13) obustavljen rješenjem prvostupanjskog suda od 12. ožujka 2019. temeljem odredbe čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 – dalje: OZ), jer je ovrha postala nemoguća iz razloga što je ovršenik stekao pravo za starosnu mirovinu (list 210-211 spisa) i time po sili zakona stekao uvjete za starosnu mirovinu.

9. Uz obrazloženje da tužitelj nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe iz čl. 187. st. 1. ZPP, jer je protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-301/13 od 28. siječnja 2013., mogao podnijeti žalbu nakon proteka roka nakon čega bi ga sud uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ne podnijeti još i samostalnu deklaratornu tužbu na utvrđenje nepostojanja nenovčane tražbine vraćanja tuženika na rad, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Tužitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i navodi da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-301/13 nakon izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi bio upućen od strane ovršnog suda u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nepostojanja nenovčane tražbine vraćanja tuženika na rad. Navodi da je u vrijeme podnošenja tužbe 1. listopada 2014. imao pravni interes za podnošenje negativne deklaratorne tužbe iz čl. 187. st. 1. ZPP, jer je u to vrijeme pored pravomoćne presude P-670/11 od 8. veljače 2013., na temelju koje je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi vraćanja na rad, ujedno egzistirala i odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je dao tuženiku 16.7.2012. Navodi da se postojanje pravnog interesa provjerava do zaključenja glavne rasprave i da njegovo preispitivanje nije moguće u žalbenom postupku niti po prigovoru stranke, niti po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu recentnije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020., Rev-1133/2020-2 od 2. veljače 2021., Rev- 2374/2021-4 od 5. veljače 2019.), ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da žalbeni sud ne bi bio ovlašten i nakon donošenja odluke o tužbenom zahtjevu provjeravati postojanje pravnog interesa, ukoliko je tuženik pravovremeno tijekom prvostupanjskog postupka osporio postojanje tog pravnog interesa.

12. U konkretnom slučaju tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio tužitelju postojanje pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe na tvrđenja nepostojanja nenovčane tražbine vraćanja na rad tuženika.

13. Deklaratornom tužbom na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP načelno se može tražiti i nepostojanje pravnog odnosa (u konkretnom slučaju nepostojanja tražbine vraćanja tuženika za rad utvrđene sudskom odlukom), takva se tužba može podići kad je to posebnom propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbi iz tog odnosa ili kada tužitelj ima drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 1. i 2. ZPP).

14. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite zakon je odredio da pravo na ovu zaštitu postoji:

- kad je to posebnim propisom predviđeno – bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom uli u nekom drugom izvanparničnom postupku), pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes;

- kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog pravnog odnosa još prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa;

- kada tužitelj ima „neki drugi“, dakle bilo koji određeni pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, kada je tužitelj dužan da u nedostatku presumpcije o postojanju.

15. U razloge za osporavanje postojanja pravnog interesa ponajprije ulaze slučajevi u kojima bi aktivna stranka već raspolagala pravnim instrumentom kojim bi mogla (u bitnome) ostvariti onaj pravno zaštitni rezultat koji bi mogla ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži. To bi se odnosilo dakako i na slučajeve u kojima je stranka već podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nepostojanja nenovčane tražbine vraćanje na rad tuženika, zbog čega u načelu ne bi iznova smjela tužiti.

16. U konkretnom slučaju tužitelju nedostaje pravni interes obzirom da i sam ističe u postupku, a ponavlja u žalbi, da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-8287/15 (ranije Ovr-301/13) od strane suda bio upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nepostojanja nenovčane tražbine vraćanja na rad (što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ), koja ovršna isprava mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti, pa provođenjem ovoga postupka ne bi mogao očekivati određenu drugačiju, odnosno povoljniju pravnu korist.

17. S obzirom da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu meritorno odlučio presudom, umjesto da je tužbu odbacio temeljem odredbe čl. 288. st. 2., u vezi čl. 187. st. 1. ZPP zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe.

18. Odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. II. izreke pobijane presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i toj odluci tužitelj žalbom određeno ne prigovara.

19. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke pobijane odluke, dok je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke i tužbu odbaciti.

20. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić