REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-1778/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika DALMA d.d. u stečaju, Split, Kopilica 5, OIB 64479860853, kojeg zastupa stečajni upravitelj Mira Hajdić i osporavatelji Ante Giljanović, Kaštel Stari, Radun 8, OIB 49604606415 i Adria Rijeka d.o.o., Rijeka, Užarska 29, OIB 07638053150, a njih zastupaju punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, Livio Vidučić, odvjetnik u Splitu i Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-357/2021-22 od 27. siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanom tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda (točka I. izreke), naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.287,68 eura / 454.237,50 kn sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke) i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškove parničnog postupka u iznosu od 86.694,54 eura / 653.200,00 kn sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke).

2. Protiv te presude obje stranke su pravovremeno izjavile žalbu.

3. Tužitelj pobija presudu u točkama I. i II. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi uglavnom ponavlja svoje navode iz prvostupanjskog postupka o tome što se podrazumijeva pod pojmom plaća u bruto iznosu, što su doprinosi na plaću i iz plaće, kao i o tome da Porezna uprava provodi postupak naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, a s obzirom na to da je Porezna uprava upravna organizacija Ministarstva financija, smatra da je Republika Hrvatska ovlaštena prijaviti tražbine po tim osnovama u stečajnom postupku u slučaju da ih radnici nisu prijavili odnosno ako stečajni upravitelj ne sačini popis tražbina radnika u bruto iznosu. Smatra da bi suprotno postupanje dovelo do oštećenja državnog proračuna, kao i mirovinskog i zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Zaključno ističe kako je odredba članka 138. Stečajnog zakona izmijenjena 2017. godine s ciljem da se Republici Hrvatskoj prizna položaj stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog reda za tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima o visini pripadajućeg dijela plaće ili naknade plaće. Zbog toga smatra da je osporena tražbina osnovana i predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik zastupan po osporavatelju Anti Giljanoviću, svojom žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio navesti sve razloge osporavanja tražbine, pa tako nije naveo da je osporavatelj Ante Giljanović osporio tužiteljevu tražbinu zbog nedostatka aktivne legitimacije koji je razlog prvostupanjski sud našao dostatnim za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Poziva se na odredbu članka 48. stavka 3. Stečajnog zakona iz koje po njegovom mišljenju proizlazi kako osporavatelj preuzima rizik neuspjeha u parnici i slijedom toga i obvezu snošenja parničnih troškova, pa da zato i u slučaju uspjeha ima pravo na naknadu parničnih troškova. Smatra da je rješenjem o upućivanju na parnicu sud osporavateljima dao status sui generis stranke u postupku i da prema odredbama Zakona o parničnom postupku ima pravo na parnične troškove koje mu je tužitelj uzrokovao pokretanjem ove parnice budući da stečajni upravitelj nije osporio tražbinu u iznosu od 5.333,700,90 kuna. U vezi s tim tvrdi da ne može snositi posljedice propusta stečajnog suda da tužitelja uputi na pokretanje posebnih parnica protiv osporavatelja i protiv stečajnog upravitelja svakoga u odnosu na dio tražbine koji su osporili, jer bi u tome slučaju svaki od njih imao pravo na parnične troškove. Poziva se i na odredbu članka 271. stavak 3. Stečajnog zakona i tvrdi da pobijanom odlukom sud izlaže tuženika potencijalnom gubitku jer bi trebao isplatiti svakom od osporavatelja parnične troškove u iznosu od 240.030,00 kuna / 31.857,46 eura, iako mu je sud priznao parnične troškove samo u iznosu od 454.237,50 kuna / 60.287,68 eura. Zaključno navodi kako je stečajni sud uputio vjerovnika na utvrđivanje integralne tražbine protiv stečajnog upravitelja i oboje osporavatelja i obvezao ih na pojedinačno nastupanje u okviru istog parničnog postupka, pa smatra da je sud trebao i preostalim osporavateljima priznati parnične troškove u cijelosti u skladu s načelom pravičnosti koje sud može primijeniti prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijani dio presude tako da naloži tužitelju da tuženiku zastupanom po osporavatelju Anti Giljanoviću nadoknadi troškove postupka prema „popisu troškova svih osporavatelja“ ili da tu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Nijedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu protivne stranke.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 8.824.071,29 kuna kao tražbine prvog višeg isplatnog reda koja je osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

9. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu razvidno je da je stečajni upravitelj tuženika djelomično priznao tužiteljevu tražbinu u iznosu od 5.333.700,55 kuna, a osporio u preostalom dijelu, dok su vjerovnici Ante Giljanović i Adria Rijeka d.o.o. osporili tužiteljevu tražbinu u cijelosti, te da je rješenjem stečajnog suda poslovni broj St-156/2012 od 24. svibnja 2021. tužitelj, kao vjerovnik osporene tražbine za koju ne postoji ovršna isprava, upućen na parnicu protiv stečajnog dužnika, kao tuženika, radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine i određeno da u toj parnici stečajnog dužnika zastupa stečajni upravitelj za osporeni dio tražbine, a osporavatelji za cijelu tražbinu.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je riječ o tražbini po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje, kamata na porez i prirez na dohodak, doprinosa za zdravstveno osiguranje, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu, kamate za doprinos za zdravstveno osiguranje te kamate za doprinos za zaštitu zdravlja na radu, pa je pozivom na odredbu članka 71. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: Stečajni zakon iz 1996.) u vezi s člankom 441. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: Stečajni zakon iz 2015.) zaključio da tužitelj nije ovlašten prijaviti predmetnu tražbinu kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda, jer to mogu učiniti isključivo radnici i prijašnji dužnikovi radnici. Na temelju takve činjenične i pravne osnove prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, ne upuštajući se u ispitivanje osnovanosti prigovora zastare, kao i prigovora da je predmetna tražbina već prethodno priznata radnicima tuženika.

11. Tužitelj u žalbi ne dovodi u pitanje utvrđene činjenice ni primjenu navedene odredbe Stečajnog zakona iz 1996. s obzirom na činjenicu da je stečajni postupak pokrenut prije stupanja na snagu Stečajnog zakona iz 2015. Žalitelj samo smatra da bi se zbog kasnijeg drukčijeg zakonodavnog rješenja u vezi ovlaštenja za podnošenje prijave tražbina po osnovi poreza i doprinosa iz plaće i na plaću, trebalo uvažiti razloge zbog kojih je izmijenjena odredba članka 138. Stečajnog zakona iz 2015. Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 104/17) i priznati tužitelju ovlaštenje za podnošenje prijave tih tražbina, u slučaju kada to nisu učinili radnici ili kada stečajni upravitelj nije dostavio popis tražbina radnika po osnovi bruto plaća.

12. Takvo tužiteljevo stajalište nema uporišta u odredbama oba Stečajna zakona, budući da je odredbom članka 441. stavkom 1. Stečajnog zakona iz 2015. jasno propisano da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja i u odnosu na odredbu članka 71. stavka 1. Stečajnog zakona iz 1996. nije propisana iznimka od toga pravila.

13. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije bio vjerovnik tražbine po osnovi poreza i doprinosa na plaće i iz plaće radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanom te tražbine.

14. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. njene izreke.

15. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna u dijelu kojim je zahtjev tuženika za naknadu troškova priznat i tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove. Taj dio odluke o troškovima postupka tužitelj pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

16. Neosnovana je i tuženikova žalba podnesena po osporavatelju Anti Giljanoviću protiv dijela odluke kojim je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je u ovoj pravnoj stvari tuženik samo jedan i da okolnost što ga zastupaju tri različite osobe, ne znači da svaka od njih ima pravo na naknadu troškova kao da je riječ o tri osobe koje sve imaju svojstvo stranke ili umješača u postupku.

17. Pitanje je li stečajni sud trebao uputiti tužitelja u dvije odvojene parnice radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine, s obzirom na to da je stečajni upravitelj jedan dio tražbine priznao, nije relevantno za odluku suda u ovoj pravnoj stvari jer je rješenje o upućivanju u parnicu postalo pravomoćno, protekom roka za žalbu.

18. Na ovaj konkretan slučaj ne može se primijeniti ni pravilo da se nagrada za zastupanje više stranaka u parnici određuje uvećanjem osnovne nagrade kako je to propisano Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) jer je u ovoj parnici tuženik samo jedna osoba - stečajni dužnik kojeg osporavatelji tražbine zastupaju u njegovo u ime i za njegov račun (članak 178. stavak 2. Stečajnog zakona iz 1996.).

19. Zaključno valja istaknuti, kako ni Zakon o parničnom postupku, a ni Stečajni zakon ne predviđa mogućnost naknade troškova svakom od zastupnika stečajnog dužnika. Prema odredbi članka 181. stavka 3. Stečajnog zakona iz 1996. vjerovnici koji su vodili parnicu bez sudjelovanja stečajnoga upravitelja mogu zahtijevati naknadu svojih troškova iz stečajne mase ako je vođenje parnice bilo korisno za masu.

20. Prema tome, svoje pravo na naknadu troškova postupka vjerovnici (osporavatelji tražbine drugog stečajnog vjerovnika) ne mogu ostvarivati samostalno u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine, nego u okviru stečajnog postupka, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke.

21. Neosnovano se ovaj žalitelj poziva na odredbu članka 48. stavka 3. Stečajnog zakona, prije svega zato što je riječ o odredbi iz Stečajnog zakona iz 2015. koji se ne primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a uz to se odnosi na predstečajni postupak koji nije bio uređen Stečajnim zakonom iz 1996. Isto vrijedi i za odredbu članka 271. stavka 3. Stečajnog zakona iz 2015., s tim da ta odredba po svom sadržaju odgovara odredbi članka 181. stavka 3. Stečajnog zakona iz 1996.

22. Zaključno valja dodati, da bi bilo nepravično naložiti tužitelju da svakom od zastupnika tuženika nadoknadi posebne troškove koje su oni imali sudjelujući u ovoj parnici i angažirajući posebne odvjetnike za poduzimanje parničnih radnji, samo zato što su njegovu tražbinu u stečajnom postupku osporili stečajni upravitelji i dva vjerovnika. Također valja dodati da razlozi zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen nisu bitni za odlučivanje o troškovima postupka. Bitno je da je tužitelj izgubio ovaj spor i da je prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

23. Zato su na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a obje žalbe protiv odluke o troškovima postupka odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda u tome dijelu potvrđena.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3085a-5ffb1

Kontrolni broj: 08432-a216b-daecc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.