REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 234/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Glumina banka d.d. u stečaju Zagreb, Kennedyev trg 6b, OIB: 82806041381, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Zagreba, protiv 1. tuženika HL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika VL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4542/10-6 od 22. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1806/07 od 8. travnja 2010., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 801.639,11 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka, i tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 29.716,80 kn, dok je za iznos od 29.593,20 kn zahtjev tuženika odbijen. 2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu, podredno preinače, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija tužiteljice nije osnovana.
5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu tužiteljica ukazuje.
7. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa isplaćenog prednici tuženika s računa tužiteljice u ovršnom postupku prvostupanjskog suda, pozivom na institut stjecanja bez osnove.
9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je odlukom prvostupanjskog suda broj P-4014/98 od 22. ožujka 2002. obvezana tuženica Glumina banka d.d. u stečaju naknaditi tužitelju Agroposavina d.d. u stečaju trošak parničnog postupka u iznosu od 21.100,00 kn, a dopunskim rješenjem od 3. srpnja 2002. i daljnji iznos od 791.229,80 kn, te odlukom drugostupanjskog suda broj Pž-5454/02 od 23. prosinca 2003. i daljnji iznos parničnog troška od 35.900,00 kn,
- da je ugovorom o ustupu potraživanja od 19. svibnja 2003. Agroposavina d.d. u stečaju ustupila dio prednjeg potraživanja u iznosu od 588.139,13 kn ŠL, prednici tuženika, s naslova odvjetničkih troškova, sve prema odredbi čl. 444. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tj. radi ispunjenja,
- da je predmetni ugovor o ustupu potraživanja potpisao stečajni upravitelj Agroposavina d.d. u stečaju, PL, a istinitost potpisa ovjerio kod javnog bilježnika 25. svibnja 2004.,
- da je pravna osoba Agroposavina d.d. u stečaju brisana iz sudskog registra 8. siječnja 2004. nakon što je zaključen stečajni postupak rješenjem broj St-16/94 od 6. svibnja 2003.,
- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-994/04 od 4. listopada 2004. određena ovrha ovrhovoditeljice ŠL protiv ovršenice Glumina banka d.d. u stečaju, radi naplate potraživanja u iznosu od 588.139,13 kn sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2002. do isplate, te je 12. listopada 2004. izvršen prijenos novčanog iznosa od sveukupno 801.639,11 kn,
- da je rješenjem drugostupanjskog suda broj Pž-7293/2004 od 7. prosinca 2004. ukinuto rješenje o ovrsi, da je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu te je ovrha obustavljena rješenjem od 16. svibnja 2005. i ukinute sve provedene radnje.
10. Prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim navodeći da je prijelaz imovine tužiteljice u imovinu prednice tuženika imao osnovu u presudi i rješenju broj P-4014/98 od 22. ožujka 2002. i od 3. srpnja 2002. te broj Pž-5454/02 od 23. prosinca 2003., kao i u ugovoru o ustupu potraživanja. Pritom se pozvao na odredbe čl. 210. st. 1. ZOO i čl. 138. i čl. 150. st. 1. i 2. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91, 71/91, 84/92, 9/94, 54/94 i 37/94 - dalje: ZPNSL).
11. Drugostupanjski sud je dodatno naveo da Agroposavina d.d. u stečaju nije brisana u trenutku donošenja odluke broj Pž-5454/02 od 23. prosinca 2003., a da u odnosu na rješenje broj Pž-5454/02 od 30. ožujka 2004. (kojim je potvrđeno dopunsko rješenje od 3. srpnja 2002.) nije ukinuta klauzula pravomoćnosti. Izražava pravno shvaćanje da je cesija konsenzualni i neformalni pravni posao koji postaje perfektan u trenutku postizanja suglasnosti starog i novog vjerovnika i da ovjera potpisa nije pretpostavka njegove valjanosti već je ovjera potpisa potrebna radi podnošenja prijedloga za ovrhu prema odredbi čl. 29. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03 - dalje: OZ).
11.1. Konačno, ukazuje na odredbu čl. 138. ZPNSL prema kojoj, prije nego što se pristupi namirenju vjerovnika, iz diobne će se mase izdvojiti iznos potreban za isplatu troškova stečajnog postupka i za namirenje vjerovnika stečajne mase, i da nema mjesta primjeni odredbe čl. 150. ZPNSL jer Agroposavina d.d. u stečaju nije bila stečajni vjerovnik već vjerovnik stečajne mase slijedom čega stečajnom upravitelju za sklapanje ugovora o cesiji nije bila potrebna suglasnost stečajnog vijeća, a sve i da jeste, da bi to predstavljalo osnovu za naknadu štete protiv stečajnog upravitelja prema odredbi čl. 61. st. 2. ZPNSL.
12. Čl. 29. st. 1. OZ određuje da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, a st. 2. da se odredba st. 1. na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.
13. Odredbom čl. 210. st. 1. i 3. ZOO propisano je da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
14. Polazeći od nespornih utvrđenja sudova nižeg stupnja, da je rješenjem drugostupanjskog suda broj Pž-7293/2004 od 7. prosinca 2004. ukinuto rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-949/04 od 4. listopada 2004., da je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu te ovrha obustavljena 16. svibnja 2005. i ukinute sve provedene radnje, neosnovano tužiteljica zaključuje da je time otpala pravna osnova na temelju koje je prednici tuženika pripao iznos od sveukupno 801.639,11 kn i time da je nastala obveza povrata tog iznosa tužiteljici.
15. Ovo stoga jer, osim što je prednici tuženika na temelju rješenja o ovrsi isplaćen iznos od 801.639,11 kn, odlučno je i na temelju koje pravne osnove je ista imala predmetnu tražbinu prema tužiteljici. Samo povlačenje ovršnog prijedloga, a zbog toga i obustava ovrhe, nemaju odlučan značaj za ocjenu ima li tužiteljica pravo na vraćanje plaćenog iznosa. Tek ako ovršenica iz tog postupka (ovdje tužiteljica) dokaže da je taj dug platila dva puta, imala bi pravo tražiti vraćanje po pravilima o stjecanju bez osnove.
16. Naime, tužiteljica ne osporava svoju tražbinu naspram Agroposavina d.d. u stečaju a ista i proizlazi iz naprijed citiranih pravomoćnih sudskih odluka; nadalje, ugovor o cesiji sklopljen je 19. svibnja 2003. nakon zaključenja stečajnog postupka 6. svibnja 2003. ali dan zaključenja stečajnog postupka prema odredbi čl. 149. st. 3. i 4. ZPNSL (koja propisuje da nakon zaključenja stečajnog postupka stečajni upravitelj podnosi stečajnom vijeću završno izvješće o svojem poslovanju, s mišljenjem stečajnog suca te, nakon što razmotri izvješće, stečajno vijeće razrješava stečajnog upravitelja, a ako u njegovu poslovanju postoje nepravilnosti - poduzima protiv njega odgovarajuće mjere) nije nužno i dan razrješenja dužnosti stečajnog upravitelja.
17. Suprotno navodima tužiteljice, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan za što su dali jasne i argumentirane razloge.
18. Nižestupanjski sudovi su, suprotno navodima u reviziji, ocijenili sve pravno relevantne okolnosti i sukladno iznijetim činjenicama i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donijeli svoje odluke, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno ocijenio sve žalbene razloge, pa se ovaj sud umjesto posebnog obrazloženja, poziva i upućuje na razloge drugostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća, sve temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.
19. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4542/10-6 od 22. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1806/07 od 8. travnja 2010.
20. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
