REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 939/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5679/2017-2 od 27. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-159/12-69 od 7. srpnja 2017., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5679/2017-2 od 27. kolovoza 2018. u cijelosti i presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-159/12-69 od 7. srpnja 2017. u toč. II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te potvrđena presuda prvostupanjskog suda u toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 57.850,56 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate, i u toč. III. izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.183,12 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista prihvati.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad osiguranice ŠV u razdoblju nakon 1. siječnja 2011., kao posljedice ozljede iz prometne nesreće koju je 9. prosinca 2009. skrivila osiguranica tuženika RV.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

„Postoji li pravo tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na naknadu štete na ime troškova nastalih uslijed priznate ozljede na radu plaćenih nakon 1.1.2011. koji su proizašli iz štetnog događaja nastalog za vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine", broj 85/06 i 67/08), u kontekstu tumačenja odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 121/15 i 78/15), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojima se regulira institut ugovora o osiguranju, kao i odredbe Pravilnika o načinu plaćanja i izvješćivanja te postupku i ovlaštenju za nadzor obračunavanja i plaćanja prihoda po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti („Narodne novine“, broj 118/09)?“

a iz razloga jer postoji različita praksa drugostupanjskog suda i to Pž-5880/13 od 29. lipnja 2015., Pž-7236/13 od 9. ožujka 2016., Pž-144/14 od 23. veljače 2017., Pž- 4571/2016-2 od 12. veljače 2018. i Pž-6645/2016 od 17. kolovoza 2018., slijedom čega smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i za odluku u konkretnom slučaju.

8. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno.

9. Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim za razdoblje do 31. prosinca 2010. polazeći od toga da je tužitelj kao pravni sljednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: HZZOZZR) aktivno legitimiran potraživati naknadu štete od osiguratelja osobe odgovorne za nastanak štete za troškove koje je HZZOZZR platio za svoga osiguranika u okviru pružanja zdravstvene zaštite s osnove ozljede na radu u skladu s odredbama čl. 61., čl. 62. i čl. 57. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08 – dalje: ZOZOZZR).

10. U odnosu na razdoblje nakon 1. siječnja 2011. nižestupanjski sudovi su utvrdili da je troškove platio tužitelj ali su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da tuženik uslijed plaćanja funkcionalne premije sukladno odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10 - dalje: ZOZO), nije pasivno legitimiran odnosno, nije odgovoran naknaditi tužitelju nastalu štetu.

11. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda.

12. Sustav obveznog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kada se dogodila predmetna prometna nesreća bio je reguliran ZOZOZZR, koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2006. i bio na snazi do 1. siječnja 2011. kada je prestao važiti prema Zakonu o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 139/10 - dalje: ZIDZOZO) i kada je sustav objedinjen te od tada tužitelj osigurava prava za slučaj ozljede na radu pa je stoga tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati naknadu štete koja mu je nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja uzrokovanih ozljedom na radu koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranih motornih vozila u skladu s odredbom čl. 113. ZOZO.

13. Prema odredbi čl. 2. ZOZOZZR obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je HZZOZZR a prema odredbi čl. 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi tužitelj. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama ZIDZOZO, koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu.

14. Prije svega treba reći da je 1. siječnja 2011. kada je prestao postojati HZZOZZR, u skladu s odredbama čl. 28. st. 2. i 3. ZIDZOZO tužitelj preuzeo sve obveze HZZOZZR, uključivši i obveze svog prednika platiti troškove liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja, nastale u okviru zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, kao i obvezu zahtijevati naknadu štete od odgovorne osobe u skladu o odredbom čl. 17. ZOZOZZR.

15. Ovo stoga jer, kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio je tužitelj, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio HZZOZZR. Odredbama ZOZO bili su regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.

16. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

17. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (9. prosinca 2009.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.

18. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1855/18-2 od 14. listopada 2020. i broj Revt-480/17-2 od 14. listopada 2020., Rev 2268/2018-2 od 12. siječnja 2022.).

19. Odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.

20. Odgovarajući na naznačeno pravno pitanje tužitelja, treba istaknuti da bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR), ako je polica osiguranja bila sklopljena prije tog datuma. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011. U tom smislu se u odluci broj Revt 480/2017-2 od 14. listopada 2020. navodi: „Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.“

21. Imajući na umu sve navedeno, valja istaknuti da u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu razmotrili ostale prigovore tuženika pa nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić