Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 74 Gž-3466/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Amande Snoj sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB: … iz L., zastupan po punomoćniku G. J. odvjetniku iz L., protiv tuženika A. A. B. d.o.o., OIB:… iz Z., zastupan po punomoćniku L. P. odvjetnici Odvjetničkog društva Š.&p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6437/17-44 od 31. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6437/17-44 od 31. kolovoza 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 11.750,00 kuna sa zateznim kamatama, te da je dužan naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 15 dana, dok je pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.450,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu sukladno žalbi a podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovna.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.750,00 kuna sa zateznim kamatama, koji iznos je plaćen tuženiku za kupnju hladnjaka koji je isporučen oštećen, te stoga navodno vraćen tuženiku uz izjavu o raskidu ugovora.

6. Ispitujući pobijanu presudu nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje žalba, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je uvidom u račun od 6. rujna 2017. (list 18 spisa), utvrđeno da je u tom računu kao kupac naveden TD C. T. d.o.o., te da je račun ovjeren potpisom tuženika i žigom trgovačkog društva, da je pravni zastupnik TD C. T. d.o.o. zatražio povrat uplaćenog iznosa na ime plaćene kupoprodajne cijene predmetnog hladnjaka, te da je iz e mail korespondencije (list 5- 8 spisa) razvidno da se ista odvijala između navedenog trgovačkog društva i tuženika. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je kupoprodajni ugovor sa tuženikom sklopilo navedeno trgovačko društvo, a ne tužitelj, dok to da li je temeljem predmetnog računa TD C. T. d.o.o., to trgovačko društvo ostvarilo pravo na odbitak predporeza nije odlučno. Temeljem navedenog prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Suprotno žalbi odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita pa ju stoga prihvaća i ovaj sud. Naime, kako iz dokumentacije na koju se poziva prvostupanjski sud, kao i dopisa pravnog zastupnika TD C. T. d.o.o. (list 19 spisa) proizlazi da povrat iznosa od 11.750,00 kuna uplaćenog na ime kupoprodajne cijene hladnjaka, zahtjeva to trgovačko društvo, navodeći da je upravo navedeno trgovačko društvo izvršilo narudžbu hladnjaka "te za isti platilo kupoprodajnu cijenu", dok je iz e mailova na listovima 5-8 spisa razvidno da tužitelj u korespondenciji sa tuženikom nastupa kao zastupnik TD C. T. d.o.o., a ne osobno te je iz tovarnog lista razvidno da je primatelj robe (hladnjaka) navedeno trgovačko društvo, a ne tužitelj osobno, očito je da je predmetni kupoprodajni ugovor sa tuženikom sklopilo TD C. T. d.o.o., a ne tužitelj. To što je tužitelj osobno platio utuženi iznos i što je tuženik isti primio, nije od utjecaja na odlučivanje, jer obvezu može sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) ispuniti i treća osoba a ne samo dužnik, a vjerovnik je u smislu čl. 161. st. 2. ZOO-a dužan primiti ispunjenje, pa tužitelj obzirom da nije ugovorna stranka, nema pravo potraživati plaćeni iznos od tuženika. To što za predmetni račun nije korišteno pravo odbitka predporeza, te činjenica da je plaćanje izvršeno mimo računa navedenog trgovačkog društva na koje je račun izdan, kao i da predmetni račun nije zaveden u poslovnim knjigama TD C. T. d.o.o., ulazi u sferu poreznog prekršaja ali ne utječe na utvrđenu činjenicu nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

9. I odluka o troškovima parničnog postupka koju tužitelj određeno niti ne pobija, pravilna je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

10. Sljedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

11. Kako je odgovor na žalbu bio nepotreban, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.