REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3770/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku mr. Marijanu Petriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. u Varaždinu, protiv tuženika ZAGORJE d.d. u stečaju, OIB 69246918842, Varaždin, Ankice Opolski 2, zastupanog po punomoćniku Domagoju Crnogorcu, odvjetniku u Varaždinu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 3.874.788,53 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5109/2020-3 od 25. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-240/2020-84 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 11. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5109/2020-3 od 25. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-240/2020-84 od 23. listopada 2020.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Naime, prvo postavljeno pitanje „da li je ništava odluka glavne skupštine o upotrebi dobiti po samom zakonu ako glavna skupština društva prethodno ne donese odluku o usvajanju godišnjeg financijskog izvješća, već to učini nadzorni odbor davanjem suglasnosti na godišnja financijska izvješća uprave i tako ih utvrde uprava i nadzorni odbor“ nije važno za odluku u sporu obzirom je sud ocijenio da je odluka glavne skupštine društva Zagorje d.d. od 31. kolovoza 2007. o uporabi dobiti za 2006. ništetna po članku 359. st. 1. t. 1. ZTD, jer je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežito štite interesi vjerovnika. Kao razlog važnosti postavljenom pitanju poziva se na odluku ovog suda broj Revt- 288/2016 od 8. studenog 2016., u kojoj da je zauzeto shvaćanje „da bi Glavna skupština mogla odlučivati o upotrebi dobiti, time i o isplati dividende, prethodno se moraju utvrditi i usvojiti godišnja financijska izvješća (ili od strane Uprave i Nadzornog odbora ili Glavne skupštine), pritom pazeći na ograničenja o raspodjeli neto dobiti (čl. 220. st. 1. u vezi čl. 220. st. 3. i 4. ZTD-a)“, međutim, ova odluka nije odgovarajući razlog važnosti u odnosu na prvo postavljeno pitanje, niti je u pobijanoj odluci odlučeno suprotno ovom shvaćanju. U pobijanoj odluci je ocijenjeno da je odluka glavne skupštine društva Zagorje d.d. od 31. kolovoza 2007. o uporabi dobiti za 2006. ništetna po članku 359. st. 1. t.1. ZTD, jer je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežito štite interesi vjerovnika.
2.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje „da li je odluka glavne skupštine o uporabi dobiti ništava kao i odluka uprave i nadzornog odbora o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća bez obzira na značaj/utjecaj same eventualne povrede čl. 359. st. 1. t. 1. ZTD-a na zaštitu vjerovnika i uspješno poslovanje društva? Da li primjena tzv. metode udjela umjesto tzv. metode troška na odvojena godišnja financijska izvješća ukoliko nije od značaja na zaštitu vjerovnika predstavlja povredu čl. 359. st. 1. t. 1. ZTD-a“, kao razlog važnosti poziva se ponovo na odluku ovog suda broj Revt- 288/2016 od 8. studenog 2016. Međutim, ova odluka nije odgovarajući razlog važnosti niti u odnosu na ovo postavljeno pitanje.
2.3. Nadalje, u odnosu na treće pitanje „da li uskraćivanje/izostanak razumno očekivanog obrazloženja od strane suda kad to prema okolnostima i stanju spora kojim se odbija provedba dokaza predstavlja bitnu povredu ZPP-a iz čl. 354. st. 2. t. 6. i točka 11., kod ispunjenja kojih pretpostavki je sud dužan ukinuti pobijanu presudu?“ ovaj sud je ocijenio da nije važno za odluku u sporu. Naime, sud prvog stupnja je obrazložio za svaki pojedini dokazni prijedlog zašto ga je odbio odnosno razlog odbijanja, a to što sud nije obrazložio odluku na način kako je to podnositelj (tužitelj) očekivao ne ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.
2.4. Četvrto postavljeno pitanje „da li je pretpostavka za valjanost odluke o isplati dividende mogućnost isplate iste iz kratkotrajne imovine društva“ nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom razlozi važnosti navedeni u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu usporedivi s postavljenim pravnim pitanjem. Naime, podnositelj se uz treće i četvrto postavljeno pitanje pozvao na iste razloge važnosti (Revx-481/2012 od 17. prosinca 2019., Revt-345/2016 od 8. siječnja 2020., Revr- 840/2017 od 28. siječnja 2020., Revt-649/2017 od 21. travnja 2020., Rev-2838/2018 od 11. veljače 2020. Revx-679/2014 od 22. siječnja 2020., Revx-96/2012 od 11. prosinca 2019 i Rev-1366/2009 od 31. siječnja 2012.), međutim ti razlozi važnosti nisu usporedivi s postavljenim pitanjem. Tako je odlukom Revx-481/2012 ukinuta drugostupanjska odluka jer ista nije sadržavala potrebne razloge, odlukom Revt- 345/2016 ukinuta je drugostupanjska odluka jer je drugostupanjski sud suprotno stanju spisa zaključio da tužitelj nije istaknuo dovoljno određeni dokazni prijedlog, odlukama Revr-840/2017 i Revt-649/2017 ukinuta je drugostupanjska odluka iz razloga jer je neobrazložena i ne može se ispitati, odlukama Rev-2838/2018, Revx- 679/2014, Revx-96/2012 ukinute su nižestupanjske odluke jer u istima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati te su odlukom Rev-1366/2009 ukinute nižestupanjske odluke jer drugostupanjski sud nije sankcionirao počinjenu bitnu povredu pa je istu i sam počinio. Sve navedene odluke nisu usporedive s postavljenim pitanjem.
3. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić